Kako bih zaokružio temu o kojoj sam pisao kroz posljednjih nekoliko dana možda je najbolje ponoviti neke od ideja, odnosno
odgovoriti na neke od komentara koji su se pojavili.
Cijela priča je idealizirana, i kada pročitate posljednjih pet postova i ja dobijem ideju da uzmem kuku i motiku pa krenem prema Gornjem gradu, no to nije realna situacija. No zanime me odgovor na slijedeće pitanje, a koje je jako dobro formulirano kroz govor kojeg je JFK dao prilikom odluke o tome da američki austronauti idu na mjesec. Citat ide ovako (u mojem slobodnom i nevještom prijevodu);
Odabrali smo da idemo na mjesec. Odabrali smo da idemo na mjesec u ovom desetljeću i da napravimo i neke druge stvari, ne zato što su lagane, nego zato što su teške, to je cilj koji će nam služiti da organiziramo i mjerimo maksimume naših napora i vještina, zato što je to izazov kojeg smo voljni prihvatiti, izazov kojeg nismo voljni odgoditi, i izazov kojeg imamo namjeru pobijediti.
Poanta bi bila slijedeća; da li je činjenica što je bilo što od ovoga teško za realizirati ujedno i razlog zbog kojega treba odustati? Ako sami ne uzmemo budućnost u svoje ruke, imamo li pravo biti kritični prema sadašnjosti u kojoj živimo? I na kraju, ako se sami ne počnemo baviti našom budučnošću tko će to učiniti za nas? Imate li povjerenja u ljude koji to trenutno rade – uočavate li u njima viziju i integritet da obave povjereni im posao? Koje su nam uopće alternative?
Ja osobno ne vidim neke alternative osim da spakiram kofere i odem negdje gdje je trava zelenija, no to je pojedinačno rješenje za jednu osobu – a kao dio ove nacije valjda i snosimo i dio odgovornosti za napredak zajednice?
Cijeli taj koncept zovem Don Quijote efekt, jer netko mora napasti vjetrenjače i kako jedan od mojih taglineova kaže; nevjerojatno je patetično da to moramo biti baš mi.
Misao dana (copy&paste govora kojeg je Edward R. Murrow dao 1958 godine govoreći o opasnosti koju televizija donosi, taj govor star već gotovo pedeset godina jednako je primjenjiv i danas, kako i za amerikance tako i za nas):
Our history will be what we make it. And if there are any historians about fifty or a hundred years from now, and there should be preserved the kinescopes for one week of all three networks, they will there find recorded in black and white, or color, evidence of decadence, escapism and insulation from the realities of the world in which we live. I invite your attention to the television schedules of all networks between the hours of 8 and 11 p.m., Eastern Time. Here you will find only fleeting and spasmodic reference to the fact that this nation is in mortal danger. There are, it is true, occasional informative programs presented in that intellectual ghetto on Sunday afternoons. But during the daily peak viewing periods, television in the main insulates us from the realities of the world in which we live. If this state of affairs continues, we may alter an advertising slogan to read: LOOK NOW, PAY LATER.
15 replies on “Hrabro protiv vjetrenjača…”
Vetrenjače treba napasti na promišljen način. Bezglavo jurišanje neće donijeti nikakav rezultat. Okakšavajuća je okolnost ta što su vetrenjače trule. Samo treba paziti da se ne sruše na tebe.
Svidja mi se ovo s trulim vjetrenjacama.
A svidja mi se i cijela rasprava ako zbog nicheg drugog, a ono zbog saznanja da vas ima koji razmisljate o toj temi.
Vidim da si i ti preuzeo metaforu o vjetrenjačama koju sam spomenila u komentaru neki dan. Sviđa mi se to što si rekao da kao pojedinci snosimo dio odgovornosti (gledao si sinoć film Starship troopers na HTV-u), ali gotovo svaki pojedinac će prije izabrati vlastitu sigurnost i prosperitet nego prosperitet svog susjeda.
Ne sviđa mi se što si napisao da ovim zaključuješ temu, neki revolucionari su se već bili ponadali. Znači li to da odustaješ i da je sve bila samo priča?
@ann. Sumnjam da je to samo priča. A ideja je dobra. Što se vjetrenjača tiče, uvijek se na nju možemo popeti i uništiti je iznutra. Ili čekati da prođe vjetar pa napredovat polako. Ideja je tu, izgleda da interesa ima, sad bi se uskoro trebalo krenut u akciju. Ako se to desi onda sve ovo nije priča, a ja mislim da će tako i bit.
Pozdrav mračnom, i svima koji ga čitaju!
Ja se lako zapalim kao što mračni kaže, pa mi dođe da krenem na Gornji Grad kukom i motikom :) Upravo čitam “Sjeme uništenja” F. Williama Engdahla, i ta me knjiga stvarno uspije razljutiti…. (ljutim se na vlast, ne na knjigu ;)
Želim reći da… ideja se kreće u dobrom smjeru, ali bitno je djelovati… nemam konkretnih prijedloga, i žalim zbog toga, ali, želim reći slijedeće:
– kad sam vidio da je ministar Šuker olako odgovorio da naš vanjski dug nije problem, i kako ćemo ga lako riješiti (a strani ekonomisti, pa i domaći upozoravaju da hitamo ka dužničkoj krizi.. što je gadna stvar) poželio sam da svima nama kaže KAKO, ma poželio sam ga odalamiti po glavi…… ali, kako?
– kad sam saznao da je Hrvatska prodavala oružje Ugandi, i time zaradila optužbu Amnesty Internationala da krši ljudska prava, bilo me sram, iako nisam ništa kriv, a ljudska prava su se kršila i u moje ime… bit će novih ‘državnih zločina’ u moje ime; ja bih ih zaustavio, ali, kako?
– prije jedno dvije godine, Hrvatska je najavila da će zabraniti uvoz GMO hrane, na što nam je Amerika zaprijetila ukidanjem kredita, sankcijama…. skoro pa ratom…. a naša je vlada podvila rep i dopustila uvoz hrane koja bi nas sve mogla stajati glave, poželio sam otići na granicu i spaliti svaki GM proizvod koji dođe do naše granice, ali, kako?
Ja vjerujem da možemo napraviti promjene nakon kojih možemo biti ponosni na sebe i svoju državu! Hajdemo promijeniti državu! Svatko je zaslužan za promjenu, i svatko može napraviti nešto što će imati globalni odjek, ako radi za opće dobro. Odbijmo se konformistički prilagoditi osjećaju nemoći. Mi smo dali vlast nekom drugome, hajdemo je uzeti natrag! Nitko nema više prava na vlast nego netko drugi! Zajedno smo jači :)
Krenuo mračni u politiku ili ne, sama rasprava ove vrste s dosta konkretnih ideja daje nadu. Mislim da je i to za početak dovoljno, graditi ideju, razgovarati, diskutirati, i najveće revolucije su tako počele :)
HNB redovito radi analize duga, pa tako i ova nedavna (~600 KB pdf) daje sve potrebne podatke, ako nekoga zanima. 56 stranica grafova i tablica, a zaključak je na zadnje 3.
Valjda evolucije, revolucije su ono kad bude krvi =)
@arkon; pitanje vanjskog duga je vrlo kompleksno i doista ga nije jednostavno riješiti – imaš nekoliko dimenzija problema
država je veliki generator dugovanja, i mogu oni sada reći kako su se prebacili na unutarnje izvore financiranja (fondove i banke); no time su efektivno prešli s jeftinih inozemnih kredita na nešto skuplje domaće, a da bi banke mogle uopće posuditi te silne pare morali su dignuti kredit i sada kao krajnji efekt država plaća skuplje kamate, nominalno je dug države u vanjskome dugu pao, no objektivno se taj dio bilance prebacio u privatni sektor i sada svi upiru prstom na banke koje su samo krenule raditi ono što one inače i rade, a to je da posuđuju novac, a novac je roba baš kao i sve ostalo i ima svoju cijenu – mišljenja sam da je ta odluka države kontraproduktivna i više kozmetičke naravi te da će doći s računom za naplatu prije ili kasnije
drugi problem je struktura zaduživanja privatnog sektora; mislim da se ovdje jednostavno mora raditi velika razlika između kredita koji su plasirani za kreiranje novih kapaciteta, radnih mjesta odnosno u bilo što drugo (primjerice kranju potrošnju)
no ne možeš kriviti niti krajnju potrošnju jer ako teglica kisele paprike od podravke košta 16kn u dućanu, a droga portorož 12kn onda sorry ali slovenska bočica će imati prednost (unatoč mojim dionicama u podravci :); treba razumjeti i ukloniti razloge zašto barem dio domaće potrošnje ne ostane unutar granica nego se seli u uvoznu robu – mislim da je to duboki strukturni problem
krajnja potrošnja je i trenutni građevinski boom, no to je trošenje novca koji tek imamo namjeru zaraditi na vrlo dugi rok i iako je super što angažiramo operativu, činjenica je kako je to hranjenje industrije koja ne može imati vječno zamah kao što je to danas, očekujem da će kroz koju godinu biti velika kriza u građevinskom sektoru
imaš i infrastrukturne projekte poput gradnje cesta, željeznica, plinovoda i čega već – to su projekti koji će se isplaćivati generacijama i koje je nužno napraviti i to ne samo radi nekog ekonomskog opravdanja nego kako bi osigurali drugim dijelovima zemlje jednoliki razvoj i rast – pogledaj samo BDP po stanovniku zagreba odnosno po stanovniku ostatka hrvatske?
nema tu mudroga rješenja, osim možda selektivne primjene mjera ovisno o vrsti zaduženja; dakle po meni trebalo bi pod hitno diferencirati stope rezerve i kamatne stope na nenamjenske kredite odnosno kredite za stanovanje odnosno kredite za krajnju potrošnju u odnosu na kredite za privredu i industriju
uglavnom, nije sve kako izgleda i treba mudro pristupiti svemu, zašto HNB ili HNB u kombinaciji s vladom ne napravi manevar kojim bi diferencirali zaduživanje je totalno beyond me, no da sam ja u prilici onda bi to napravio
evo još dva aspekta za sagledati. djelomicno povezana.
aspekt prvi. mislim da ovoj zemlji fale udarnici. za one koji se ne sjećaju to su ljudi koji su prebacivali normu koju su trebali odraditi za 2-3 puta svakodnevno. radili su posao 2-3 covjeka svaki dan. a zašto? mislim da je odgovor jer su mogli. kako jednostavno. mogli su više od drugih pa su to i činili. za svoj trud dobili bi značku. danas bi takvo ponasanje- “radim vise jer mogu vise” izazvalo sveopce zgrazanje. zasto raditi vise nego sto moras/trebas? zasto raditi dupli posao za istu placu? danas udarnike zovu budalama, a praznoglave celebrity wannabe-je zovu zvijezdama. meni su udarnici jos uvijek zvijezde i veliki sam obozavatelj.
aspekt drugi. zvijezde, zvijezde. svi bi bili zvijezde. tako i u politici. u rijeci su na prošlim izborima 3 nezavisne liste sa sličnim programima i sa slično mislećim entuzijastima mogle dobiti dva čovjeka u gradskom vijeću. ogroman uspjeh. koliko su ih dobili? pa nijednoga naravno. jer svaka ima svoga malog cara i dvorjane kojima bi udruzivanje smanjilo sanse da budu zvijezde (makar u kvartu). to sto bi zajednicki dobili nesto, sto bi selekcija kadrova bila bolja, sto bi imali vise love za promidzbu i sl. nije bilo bitno. a bitno je, mala, bitno!!! uglavnom nitko nije bio spreman biti udarnik i raditi samo za značku. značke nisu više na cjeni. uostalom tko više uopće skuplja značke?
Mislim da sam koncipirao okvirni plan aktivnosti koji moze posluziti za razradu, ali bio bi poprilicno ostvariv. Jedino sto se za to treba covjek puno naraditi, i naravno da treba napisati dobar okvirni program, za sto treba dosta vremena. Cijeli sistem lezi u geometrijskoj progresiji.
Pa nista, nakon dana provedenog nad organizacijskom shemom u utorak mozemo nastaviti o tome. To je komentar, vise onako jer mi se ne da ici na mail.
[…] Hrabro protiv vjetrenjača… je post kojim je mrak zaokružio temu o kojoj je pisao proteklih dana, a tema je ukratko – program stranke s kojom bi grupa mladih ljudi s idejama, programom i dovoljno entuzijazma mogla doći na vlast. Tema je zanimljiva, program prihvatljiv (barem meni), ali ima nekoliko stvari koje mene tjeraju na “ali” kojeg ći iznijeti u ovom postu. […]
“Mislim da je i to za početak dovoljno, graditi ideju, razgovarati, diskutirati, i najveće revolucije su tako počele….”
Ne bih se složio. Ljudi svakodnevno na kavama vode ovakve razgovore, i dođe se i do zaključaka, al to je sve mlaćenje prazne slame, nema efekta prema van. Ako pratimo što govori gdin. Endgahl, postaje jasno da je vrijeme za čekanje odavno prošlo. Moramo se sami pobrinuti za svoju sudbinu, i sudbinu svoje djece. Ova stoka je tu sudbinu ozbiljno ugrozila.
Ako bi se našlo kapitala i volje za osnovati medijsku kuću (ili kućicu) koja bi emitirala ovakve signale u javnost, kroz novine, internet, a posljedično i posredno i tv, mislim da bi onda cijela ideja imala i šanse.
“Mediji su ključ”.
Od vikanja se vjetrenjače neće srušiti :), treba ipak udariti i motikom koji put…..
Iskreno, ja ne vjerujem u uspjeh ove ideje, ali moram priznati da je ovaj blog napast – pa sam upravo kreirao svoj na kojem sa nadugo i naširoko napisao zašto mislim da će reformu prije napraviti političar nego autsajder u politici (link je gore ;-) )
Mislim da bi ova ideja, ako se dobro počne provoditi, mogla imati dobar odjek. Pobjeda na izborima je težak izazov, ali…upotrijebit’ ću čuveni slogan iz ’68.: “Budimo realni, tražimo nemoguće!” ;-)
Na jednog forumu je diskutant, odgovarajući lokalnom političaru oganičenih gledišta, poslao tekst pjesme TBF-a…već letimačan pogled na riječi bio mi je dovoljan da shvatim da su TBF i Edo Maajka prirodni promicatelji ove ideje i kad bi vidjeli da smo zapravo na istoj valnoj dužini, sigurno bi nam se pridružili. Ista valna dužina? Radio 101. Ne treba se ograničiti na blogere, korisnike Interneta, već se treba obratiti svima onima koji misle slično nama. A ima ih. I ne izlaze na birališta.
zna li ko kakvu šemu za praviti vjetrenjaču.