Categories
Business Ekonomija Internet Ostalo

office cowboy… (3:41, David Byrne, Rei Momo, 1989)

Ovaj tjedan rješavam neke knjigovodstvene probleme i vjerujte mi da rješavanje proizvodnje kroz financije, a da sve skupa funkcionira po slovu zakona uopće nije jednostavan posao, osobito kada se u cijeli priču uključe FIFO/LIFO/AVERAGE metode izračuna troškova, pa onda morate brdo toga izažurirati. Bio sam nedavno u jednome časopisu napisao članak u kojem između ostaloga piše i da kada knjigovodstvo postane zabavno onda nešto žestoko radite krivo. Eto, meni je jako zabavno zadnjih dana.

Danas sam na slashdotu naišao na slijedeći quote;

“The Guardian is reporting that the EU, obviously unimpressed with the US’s refusal to relinguish control of the Internet, will be forming several comittees and forums with a mind to forcibly remove control of the Internet from the United States.” From the article: “Old allies in world politics, representatives from the UK and US sat just feet away from each other, but all looked straight ahead as Hendon explained the EU had decided to end the US government’s unilateral control of the internet and put in place a new body that would now run this revolutionary communications medium. The issue of who should control the net had proved an extremely divisive issue, and for 11 days the world’s governments traded blows. For the vast majority of people who use the internet, the only real concern is getting on it. But with the internet now essential to countries’ basic infrastructure – Brazil relies on it for 90% of its tax collection – the question of who has control has become critical.”

Dvije priče su u igri; prva ta da u ovome času se odigrava borba temeljem koje bi UN trebao preuzeti kontrolu nad root serverima interneta. Root serveri su oni DNS serveri koji su kraj krajeva, kada u svome browseru postavite pitanje za imenom neke domene, on prvo pita DNS server za kojeg je konfiguriran, taj DNS server ako ne zna odgovor pita prvoga slijedećega po hijerarhiji i tako sve dotle dok u jednome času ne doletite s upitom do root servera koji onda kaže koga treba pitati da bi ti dao odgovor. Kada bi root server (kojih ima puno, nije jedan jedini) svi odjednom riknuli, tada bi cijeli internet jednostavno stao jer se adrese nakon nekog vremena više ne bi mogle iz slovčanog nazivlja (npr. blog.hr) pretvarati u IP adrese http://216.32.86.242/. Kako je internet oproizašao iz američke DARPA mreže (ili tako nešto sličnoga), svi root serveri su pod američkom kontrolom što amerima u određenim situacijama daje mogućnost manipulacije ili namjernog zaustavljanja dijela ili cijelog interneta (nešto slično kao i sa GPS satelitima koji su postali standard, a sada i europljani kreću s postavljanjem alternativnog GPS sustava).

Druga priča (ova podebljana) je činjenica kako jedna zemlja poput brazila 90% poreza prikuplja putem interneta!!! To znači da svoje porezne prijave, kao i vjerojatno 90% svih izvještaja koje državi morate predati predajete putem interneta. Postotak poreza koji se u hrvatskoj prikuplja putem interneta je 0%, čime smo barem dijelom zaslužili 118. mjesto na ljestvici svjetske konkurentnosti.

Misao dana:
There’s no business like show business, but there are several businesses like accounting.
Categories
Hrana i piće Muzika

justified and ancient… (5:02, The KLF, The White Room, 1991)

Surfam danas popodne (besposleno), te sam nakon slashdota odletio na neki site koji ima review-e različitih siteova koji prodaju muziku, a koji je spomenuo kako je najbolji/najjeftiniji music site u stvari http://music.yahoo.com/. Obzirom da imam ipod-a iTunes mi je očigledno primarni izvor muzike. Cijeli koncept ipoda nije u samom mp3 playeru (odnosno AAC playeru u slučaju ipoda) nego u itunesima kao alternativnom načinu distribucije muzike. Obzirom da album kod nas košta cca. 120-130kn, dok puni album na itunesu košta 10USD moja motivacija da krenem donwloadati muziku koju ionako sada skoro pa u cijelosti slušam digitalno je sasvim jasna.

Problem itunes-a je naravno u tome što zbog različitih copyright prava oni ne dozvoljavaju nama (hrvatima op.a.) da downloadaju muziku osim ako imamo billing adresu u nekoj od zemalja u kojoj je itunes legalan. No, da bi spriječili nas improvizatore (nije da nisam probao) oni provjeravaju i broj kreditne kartice kako bi usporedili da li je kartica doista i izdana makar blizu adrese koju sam uredno prijavio (a adresu dobijete npr. tako da pronađete neki simpatični restorančić ili nešto slično). Dakle, itunes ne šljaka (btw. u americi ima itunes gift kartica koju bih bio i kupio da postoji mogućnost dopunjavanja, no nažalost to nije funkcioniralo).

Idemo tražiti alternative, a jedna od njih je gore spomenuti yahoo music store – no da bi mogli koristiti morate downloadati odgovarajući software kojeg sam uspješno uspio instalirati. Odlučio sam se za kupovinu albuma Robina Williamsa “A night at the Met” (to je standup komedija) i nakon upisivanja podataka s kreditne kartice i adrese restorana kojeg nisam posjetio za mojeg nedavnog posjeta Chicagou (tamo naime služe steakove od čak max. 96 unci ili ca. 3kg težine) uspio sam pokrenuti download!!! (eto u međuvremenu sam downloadao i Feel Good Inc. :)

Dakle, ako tražite site na kojem možete (donekle) legalno kupiti muziku za pola cijene koju bi platili u zagrebačkom CD shopu, onda je to music.yahoo.com, navalite dok ekipa ne poboljša security.

Naletio sam danas i na jedan blog na kojem sam našao slijedeći citati:

4
FA: Serbia? Beautiful country! I was there once, in 1985, beautiful nature… We were in Dabravik, Dubravnik, yeah, is that.. is that right?
Ja: Yeah. Dubrovnik. It’s in Croatia. I’m from Serbia. Serbs tried to destroy Dubrovnik by bombing. Luckily, we failed. Now GO FUCK YOURSELF.
Misao dana:
When I was little, my grandfather used to make me stand in a closet for five minutes without moving. He said it was elevator practice.

p.s. naslov današnjeg posta je ime jedne od pjesama sa KLFova jedinog albuma The White Room – KLF mi je oduvijek bio vrlo zanimljiva grupa i jako mi je žao što su izdali samo jedan album; imao sam svojevremeno i dva njihova singla (i to na pravim singlicama) koja danas naravno teško da možete pronaći u CD ili na siteu za download.

Categories
Politika

dumb inc. … (4:26, Moloko, Things to Make and Do, 2000)

Danas je bio jedan od onih dana kada je trebalo ostati doma, ne dizati slušalicu i minimum vremena provesti izvan kreveta. Bilo je i puno lošijih dana, ali ovaj današnji me fakat rasturio na nekoliko međusobno različitih osnova.

Jutros sam onako usput napisao kako je za očekivati da dr. Ivo naleti do Dnevnika i ispriča kako bi svi mi skupa razumjeli što se desilo u Luxemburgu (btw. zašto je to bilo u Luxemburgu ako je britanija predsjedavajuća?). I što se babi snilo…

Iznimno sam uzrujan tvrdnjom kako je teži dio posla iza nas, jer taj “teži” dio posla je bio administrativno političke prirode i velikim je dijelom ovisio o vanjskim faktorima, što bi rekli “powers that be” i obzirom da je situacija bila kakva je bila, da je pritisak da se Turska pokrene i pristupi EUu velika vjerojatno je na nekim razinama trebalo napraviti neke ustupke i eto nas u pregovorima. Sorry, ali jednostavno nisam sklon povjerovati da je jučerašnji/noćašnji uspjeh stvar individualnog hrvatskog postignuća, nego splet okolnosti koje su, eto dovele do ovakvog razvoja događaja.

“Lakši” dio koji predstoji je borba za početnu poziciju u europskoj uniji i prijelazno razdoblje koje ćemo koristiti kako bi postigli njihovu razinu tržišne ekonomije. Tu sam jako uplašen, za potrebe diskusije možemo reći i prestravljen jer će pregovore voditi ekipa koja je izabrana po političkom ključu (ako smo sretni), rodbinskim i prijateljskim vezama (uglavnom), ekipa koja je tu radi neke protuusluge (pa i političke stranke je potrebno nekako financirati), no najviše se bojim ekipe iz državne uprave koja ne govori strane jezike, a do pozicije je došla isključivo zato jer je najduže tamo i nekako inercijom sustava, u pokušaju da ih se makne sa stvarno šljakerskih pozicija na kojima je potrebno raditi – dotične spodobe su unaprijedili na bezazlene polumanagerske pozicije (ili ekvivalent toga u državnoj upravi).

Upravo sada sam skužio kako se u terminima državne uprave nikada ne govori o managerima, jer oni valjda upravi ne trebaju – u državnoj upravi su pročelnici, pomoćnici i zamjenici (inače uvijek me fasciniralo da u takvim sustavima, postoji tendencija da se najbolji ili najzaslužniji radnici promoviraju na upravljačke pozicije, što mi nikako nije logično jer osoba koja je dobra u obavljanju nekog konkretnog posla vrlo je rijetko sposobna i za upravljačke zadatke – dobar novinar nije nužno dobar urednik, dobar kritičar nije nužno dobar pisac ili obrnuto, a šansa da je dobar kirurg ujedno i dobar upravitelj bolnice je doslovce minimalna).

Postoji jedna Dilbertova teorija koja kaže kako pojedince promoviraju do točke na kojoj mogu napraviti najmanje štete, a to su najčešće pozicije u upravi jer se pravi posao obavlja negdje tamo dolje, dok ovi gore samo imaju iluziju upravljanja i hvale se rezultatima ovih dolje. Nažalost, iako imamo brdo takvih na upravljačkim pozicijama, bojim se da ni baza iz koje su krenuli nije daleko bolja, dapače…

Kao što je rekao Predrag Raos na skupu potpore stojedinici “Strepite, strepite, srepite…”.

Misao dana:
My mother said there would be days like this, but she never said there would be so many.