Besposleno surfajući naletio sam na jedan od vjerojatno najstrašnijih siteova koje sam ikada vidio, a to je web site na kojem država Texas ima popis svih osuđenika na smrt, njihovi podaci, slika i sažetak njihovog zločina, te posljednje riječi prije egzekucije. Osobito strašan je slijedeći citat:
Yes I do. I would like to address you first. I did not kill your loved one, but I hope that one day you find out who did. I wish I could tell you the reason why, or give some kind of solace; you lost someone you love very much. The same as my family and friends are going to lose in a few minutes. I am sure he died unjustly, just like I am. I did not murder him; I did not have anything to do with his death. And to you my family and friends, I love you dearly. Even though I die, that love for you will never die. Into Your hands, Lord, I commit my spirit. Thank you. Thank you all.
Pročitao sam nekoliko desetaka tih poruka i neki elementi su čini se konstante koje se provlače kroz sve te izjave. Čitanje tih stranica ima potencijal da vas naježi. Doista sablasno.
No, da ne bi bilo kako je sve tako strašno podsjetio bih vas na film The game u kojem Michael Douglas (koji je inače postao moja legenda u Frantic-u) dobija za rođendan čudnovati poklon u vidu igre za koju se ne zna kada počinje i kada završava.
Web site By accident garantira da će vas staviti u središte pozornosti kroz simuliranu nesreću koja će vam se dogoditi. Usluga može biti različita, počevši od simulirane prometne nesreće, pljačke pa do još težih situacija.
Za razliku od teksaških osuđenika čije posljednje riječi možete čitati, ovo je još bolesnije jer očigledno ima ekipe koja je voljna napraviti i takav ekstra očajnički korak a sve u pokušaju da budu u fokusu nekoliko minuta.
Misao dana:
In the future everyone will be famous for fifteen minutes.