Eto mene u dalekoj zemlji, na mom notebooku je 5:46 ujutro dok je na mobitelu 10:46, ili 7 sati razlike.
Sutra (ili danas, ovisi kako gledate) imam day_off, moram odjuriti u downtown chicago i pokupiti credentials za konferenciju, malo se orijentirati i navečer imam prvu “službenu” večeru.
Cijelo putovanje je prošlo pomalo dosadno, uspio sam pročitati dvije knjige (btw. iznimno sam nesretan mojim čitanjem posljednjih mjeseci jer umjesto knjiga/dvije tjedno spao sam na knjigu/dvije mjesečno što mi je all_time_low), a iako u Lufthansinom magazinu piše da su svi interkontinentalni letovi opremljeni sa FlyNet internet pristupom, na mom avionu wireless mreže nije bilo tako da nisam mogao blog updateati sa 11km visine (što bi valjda bilo neko spomena vrijedno dostignuće).
Anyway, moj hotel ima free internet access koji očigledno radi, spojio sam se u ured, pregledao emailove i kao najbolja fora šljaka i moja VOIP telefonija tako da sada možemo reći kako je najudaljeniji zagrebački telefon u dalekom Chicago-u. To bi mi dramatično smanjilo troškove telefona, kojeg ionako imam namjeru držati isključenim.
Misao dana:
“Bother,” said Pooh, as the Klingons opened fire.