Mračni blog

U jednoj davnoj diskusiji, jedan od hrvatskih političara mi je otprilike izrekao tvrdnju kako se zaostalost neke zemlje između ostalog može mjeriti i razinom osiguranja koje ti isti političari dobijaju. U posljednjih nekoliko godina imali smo dosta prilika testirati tu teoriju, a sve je negdje počelo u času kada je 1994 godine papa posjetio hrvatsku, a kada je u cijelom Zagrebu bilo zabranjeno voziti automobil nekoliko dana. Prošle smo godine imali summit u Zagrebu za kojeg je bilo obećano da neće ponoviti kolaps od prije dvije godine kada je također bio neki meeting u Zagrebu. Naravno, ništa se od toga nije desilo i ako ste bili zarobljeni svega dva sata u prometu to i nije u stvari bilo tako strašno.

Sjećam se primjerice da su se mjere blokiranja prometnica koristile i kada je primjerice Carla del Ponte bila u Zagrebu,  unatoč tome što je primjerice po nizozemskoj nitko ne doživljava i može se voziti u koloni kao i svi ostali. Naš vrli premijer, predsjednik sabora i predsjednik države uredno blokiraju promet (povremeno, ipak ne uvijek). Predsjednik države nam primjerice ujutro u 8 sati (možda koju minutu ranije) kreće ispred svoje kuće u Ilici u koloni od tri automobila, vozeći se u suprotnom smjeru po Ilici do Britanca i tamo uzbrdo do Pantovčaka. Sanader se pak u slično vrijeme (iako on nije precizan kao Mesić) sjuri iz ženine kuće također na Britanac pa onda zapali u nepoznatom smjeru (vjerojatno također Ilicom u suprotnom smjeru do Mesničke), a za Luku Bebića pojma nemam i iskreno me nije briga, no i on vjerojatno ima tri automobila u svojoj koloni.

Za one koje zanima, evo malo detalja o automobilu američkog predsjednika aka. Cadillac One, predsjednička kolona se obično sastoji od 35+ automobila(što smo jučer vidjeli), a za one koji žele znati više možda je dobro da malo progooglate na temu predsjedničkih vožnji i prometnih čepova koje oni stvaraju jer će vam vrlo brzo biti jasno da se nikada (i nigdje, pa čak niti u izraelu) ne blokira promet na način na koji se to radilo kod nas – što nas dovodi na početnu tezu anonimnog političara s početka ovog teksta.

Eh, i da na ovaj polukompletan tekst dodam još dvije stvari:

1. Loše sam noćas spavao jer me nekoliko puta probudio zvuk aviona. Naime, čini se kako su američki avioni nadlijetali zagreb cijelu noć kako bi George W. Bush mirno spavao. Nije mi točno jasna poanta toga niti eventualni scenarij u kojem bi ti avioni bili upotrijebljeni no ono što je očito je da su strani vojni avioni nadlijetali središte grada (zadnji puta kada se to desilo svi smo sretno i veselo pucali po njima) i obzirom da su to bili vojni avioni pretpostavka je i da su bili naoružani a ne da su išli u panoramsku vožnju. E sada, zanima me tko u ovoj zemlji smije dozvoliti takvu situaciju u kojoj strani avioni imaju (očito u određenim uvjetima) pravo pucati po nekome (recimo, odluče skršiti WestIn zato jer je konobar donio predsjedniku fatalni perec? Tek toliko o suverenitetu.
2. Vidim da je TV u više navrata koristio i pokazivao snimke gdje Laura Bush govori o mr. Excitement i o sebi kao Desperate housewife. Ono što su propustili navesti u oba slučaja je kada je to snimljeno. Naime riječ je o tzv. corespondent dinner, događaju koji se organizira jednom godišnje i u kojem predsjednik tijekom večere zabavlja novinare. Moj jučerašnji post je bio snimka večere gdje je govorio Stephen Colbert čiji su govor pisali deseci profesionalnih komičara, baš kao i govor Laure Bush.

Misao dana:
We have a firm commitment to NATO, we are a part of NATO. We have a firm commitment to Europe. We are a part of Europe.

Istina o George W. Bushu prema Steven Colbertu.

II dio, III dio

Misao dana:
“There may be some tough times here in America. But this country was gone through tough times before, and we’re going to do it again.” —George W. Bush, Waco, Texas, Aug. 13, 2002

Osamdeset i dvije najveće američke korporacije nisu platile niti centa poreza u barem jednoj od prve tri godine vladavine Georgea W. Busha. Čini se da i nama treba jedan premijer poput gornjeg da raščisti situaciju.

Jedna od mojih uobičajenih blogerskih destinacija je i Freakonomics blog. Na Freakonomics sam se navukao negdje tamo u travnju na putu od Birminghama do Zagreba kada sam ovu sjajnu knjigu pročitao u, što bi ameri rekli “single sitting” (iako to nije totalno točno, jer sam na putu od Birminghama do Zagreba koristio vlak, podzemnu željeznicu i avion, a dosta vremena sam proveo i po čekaonicama).

Knjigu su napisali ekonomisti koji izvlače najčudnije zaključke na temelju naizgled nepovezanih događaja. Knjigu svakako pročitajte.

Nego, danas je na njihovom blogu osvanuo tekst o tome kako američki kongres pokušava donijeti novi zakon koji se zove otprilike: Zakon o Amerikancima bez sposobnosti. Ovim zakonom se zakonodavac brine o (kako istraživanje pokazuje) 50% amerikanaca koji nemaju sposobnost niti ambiciju osigurati sebi smislenu ulogu u društvu.

Čak je i sam predsjednik (aka. George W. Bush) istakao veliki uspjeh Američke pošte koja zapošljava ljude neovisno o njihovim sposobnostima i u kojoj 74% zaposlenih nema zadovoljavajuće radne sposobnosti i vještine.

Sva sreća da nama takav zakon uopće nije potreban jer imamo dobro razrađeni paralelni sustav zapošljavanja koji jedino uključuje da morate imati barem malo rodbine; isto tako umjesto pošte gdje ameri koncentriraju svoje nesposobnjakoviće (eto, statistika kaže da ih ima 50% dok je u pošti njih čak 74%) mi imamo na raspolaganju cjelokupnu državnu upravu.

Misao dana:
If a pretty poster and a cute saying are all it takes to motivate you, you probably have a very easy job. The kind robots will be doing soon.

Kaže 101 kako će danas predsjednik nam vlade (za one koji ne znaju) dr. Ivo Sanader osobno uručiti prve uplatnice za otplatu umirovljeničkog duga.

(iskreno se pitam da li je takav photo_oportunity stvar koju treba ovjekovječiti, predsjednik vlade koji će uručiti te prve čekove bi morao gledati u pod, pokriti se ušima i posipati se pepelom, a ne se šepuriti pred kamerama prezentirajući sebe kao osobu koja je ispravila nepravdu koju je napravila stranka kojoj je on na čelu i u kojoj je aktivno sudjelovao upravo u vremenu kada je cijeli dug nastao)
Dug umirovljenicima nastao je tijekom vladavine a kada je navodno taj novac bio korišten za obranu zemlje i/ili obnovu. Gledajući spektakularne propuste koji su se dešavali u ovoj državi u posljednjih petnaestak godina, niti sekunde ne vjerujem u takav razvoj događaja.

Dug je naravno potrebno vratiti i u političkom manevru kojega već dugo nismo vidjeli Ivo je uspio ugovoriti s umirovljenicima povrat dugovanja na način da ili odaberu brzi povrat duga (četiri polugodišnje rate od kojih prva dospijeva ovaj tjedan) ali uz diskont od 50%, ili sedmogodišnji povrat ali u 100% iznosu (iskreno, nisam se previše bavio time da vidim da li je uopće uključena nekakva pravična kamata?).

Diskont prilikom povrata dugovanja je jedna zakonska kategorija koja se ponekada koristi, no imajući u vidu jad od naših državnih financija (ili nedostatka istih) i osjetljivost situacije, da ne spominjem riječi poput moral ili etika – pitanje je da li se baš moralo ili smjelo pribjeći takvom rješenju. Ako vam nije jasno zašto to pitam onda trebate pogledati statistiku koja kaže kako je velika većina umirovljenika odabrala brzi povrat (dakle 50% ali brzo u odnosu na 100% ali sporo), što samo govori o tome kako su umirovljenici jadni sa tim svojim penzijama te kako će ovaj novac iskoristiti brzo kako bi pokrili neke minuse, možda si instalirati kakav klima uređaj ili kupiti nešto što im vitalno treba (primjerice uplatiti dopunsko zdrastveno osiguranje).

Američka organizacija moveon.org puno je svoje energije uložila kako bi američkoj javnosti razotkrila stvarno naličje Busheve administracije, i jedna od metoda koju su iskoristili je kreiranje natječaja za najbolju video prezentaciju Busha u 30 sekundi. Jedna od meni najboljih je ona s poligrafom.

Kakve bi filmiće mogli napraviti sa Sanaderom? Da li je možda ova priča s umirovljenicima u igri, što mislite o onim plakatima o cijeni benzina koji su nepotpisani stajali pokraj naših prometnica u tijeku posljednje parlamentarne kampanje?

Koja je po vašem mišljenju najveća laž, obmana ili propust koju je Sanader napravio?

Misao dana:
In Mexico an air conditioner is called a politician because it makes a lot of noise but doesn’t work very well.