office cowboy… (3:41, David Byrne, Rei Momo, 1989)

Ovaj tjedan rješavam neke knjigovodstvene probleme i vjerujte mi da rješavanje proizvodnje kroz financije, a da sve skupa funkcionira po slovu zakona uopće nije jednostavan posao, osobito kada se u cijeli priču uključe FIFO/LIFO/AVERAGE metode izračuna troškova, pa onda morate brdo toga izažurirati. Bio sam nedavno u jednome časopisu napisao članak u kojem između ostaloga piše i da kada knjigovodstvo postane zabavno onda nešto žestoko radite krivo. Eto, meni je jako zabavno zadnjih dana.

Danas sam na slashdotu naišao na slijedeći quote;

“The Guardian is reporting that the EU, obviously unimpressed with the US’s refusal to relinguish control of the Internet, will be forming several comittees and forums with a mind to forcibly remove control of the Internet from the United States.” From the article: “Old allies in world politics, representatives from the UK and US sat just feet away from each other, but all looked straight ahead as Hendon explained the EU had decided to end the US government’s unilateral control of the internet and put in place a new body that would now run this revolutionary communications medium. The issue of who should control the net had proved an extremely divisive issue, and for 11 days the world’s governments traded blows. For the vast majority of people who use the internet, the only real concern is getting on it. But with the internet now essential to countries’ basic infrastructure – Brazil relies on it for 90% of its tax collection – the question of who has control has become critical.”

Dvije priče su u igri; prva ta da u ovome času se odigrava borba temeljem koje bi UN trebao preuzeti kontrolu nad root serverima interneta. Root serveri su oni DNS serveri koji su kraj krajeva, kada u svome browseru postavite pitanje za imenom neke domene, on prvo pita DNS server za kojeg je konfiguriran, taj DNS server ako ne zna odgovor pita prvoga slijedećega po hijerarhiji i tako sve dotle dok u jednome času ne doletite s upitom do root servera koji onda kaže koga treba pitati da bi ti dao odgovor. Kada bi root server (kojih ima puno, nije jedan jedini) svi odjednom riknuli, tada bi cijeli internet jednostavno stao jer se adrese nakon nekog vremena više ne bi mogle iz slovčanog nazivlja (npr. blog.hr) pretvarati u IP adrese http://216.32.86.242/. Kako je internet oproizašao iz američke DARPA mreže (ili tako nešto sličnoga), svi root serveri su pod američkom kontrolom što amerima u određenim situacijama daje mogućnost manipulacije ili namjernog zaustavljanja dijela ili cijelog interneta (nešto slično kao i sa GPS satelitima koji su postali standard, a sada i europljani kreću s postavljanjem alternativnog GPS sustava).

Druga priča (ova podebljana) je činjenica kako jedna zemlja poput brazila 90% poreza prikuplja putem interneta!!! To znači da svoje porezne prijave, kao i vjerojatno 90% svih izvještaja koje državi morate predati predajete putem interneta. Postotak poreza koji se u hrvatskoj prikuplja putem interneta je 0%, čime smo barem dijelom zaslužili 118. mjesto na ljestvici svjetske konkurentnosti.

Misao dana:
There’s no business like show business, but there are several businesses like accounting.

koliko su veliki blogovi?

Koliko su veliki blogovi? Probajte to usporediti s Johannesom Gutenbergom. Njegov tiskarski stroj, otkriven 1440 godine pokrenuo je eksploziju izdavaštva i informacijsku revoluciju. Neki kažu kako je doveo i do protestantske reformacije i zapadne demokracije. Po putu, društva su ustalila prava i pravila igre za nekolicinu privilegiranih koji su imali novaca da si kupe tiskarski stroj i šume samelju u papir.Tiskarski stroj je postavio model za masovne medije. Nekolicina sretnika upravljaju izdavačkim kućama i kontroliraju informaciju. Neovisno o tome da li su to novinske kuće ili globalni proizvođački giganti – oni kontroliraju što će mase saznati. Ova elita još uvijek drži distancu u većini kompanija. Njih poznajete. Oni se u pravilu pakriraju na rezerviranim mjestima, imaju duže vožnje liftovima i izbjegavaju tvrtkine kuhinjice. Oni drže tajnu sigurnom i učvršćuju tvrtkinu poruku. Nakon toga je distribuiraju – obično na need_to_know bazi – kupcima, zaposlenima, investitorima i novinarima.

To je svijet masovnih medija i blogovi ga okreću naopačke. Pokrenite besplatni korisnički račun na Blogu ili nekom drugom blog servisu i možete odmah uočiti kako je trošak izdavaštva pao praktički na nulu. Svatko s ispravnim računalom i internet vezom može postati blog izdavač za deset minuta koliko je potrebno da bi kreirali blog račun.

Naravno, većina blogova je bolno primitivna. No to nije poanta. Oni predstavljaju moć. Probajte na to gledati s ove strane: U dobu masovnih medija publikacija poput naše tiska novosti. Izvori se bore da ih se citira i navodi, no odluka je naša. Kao rezultat imamo pisma urednicima. Danas, umjesto da govore kroz nas, oni mogu bloggirati. A ako uspiju savladati tajne ove nove vještine bloggiranja – poput npr. kako da drugi bloggeri linkaju na njih – tada mogu doprijeti do ogromne publike.

Ovo je samo početak. Mnogi ljudi koji su započeli s blogovima su danas zauzeti dodajući nove mogućnosti kako bi bloggeri mogli pokrenuti muzičke i video kanale ili se okupljati na zajedničkim uredničkim projektima. Podjela između izdavača i publike nestaje. Ovo okreće masovne medije naopačke. Kreira medij mase.

Kako se business mijenja kada su svi potencijalni izdavači? Ogromni otvoreni prostor informacijskog svijeta se otvara. Za sada, to je digitalno zapešće. Zakoni i norme koje definiraju objektivnost, oglašavanje i odgovornost? Ne postoje, barem ne zasada. No jedna je stvar jasna: Tvrtke su kroz zadnjih nekoliko stoljeća navikle oblikovati svoju poruku. Danas one gube kontrolu nad porukom.

Želite li je pridobiti natrag? Nikada to nećete uspjeti, barem ne u cijelosti. Ali za pogled na to s čime se suočavate, dođite na jednu turu blogosfere.

Ovo je maleni dio velikog članka (teme broja) iz BusinessWeek-a od 2. svibnja. Ako imate priliku svakako preporučam da pročitate cijeli članak.