Dvanaest godina Hrvatske privrede u jednom excelu

Ovo je strašno zabavno ali kao prvo; jedan veliki disclaimer kao upozorenje kako bi razumjeli kako je do ovog excela došlo i koja su ograničenja:

Analizirana je vremenska serija duljine 12 (dvanaest) kalendarskih godina, prva godina s kojom analiza započinje je 2002. godina, posljednja godina u analizi je 2013. godina. Analiza agregatnih financijskih pozicija obuhvatila je 1.015.627 nerevidiranih i nekonsolidiranih financijskih izvještaja poslovnih subjekata koji su obveznici poreza na dobit i koji su u svakoj pojedinoj godini imali obvezu predati godišnji financijski izvještaj. Kako bi se postigla maksimalna konzistentnost vrijednosti agregatnih financijskih pozicija svaka financijska godina je zasebno mapirana prema posljednjoj IFRIC taksonomiji koju smo usvojili, preciznije prema izvještajnoj taksonomiji za 2013. godinu.

Korekcije u mapiranju financijskih pozicija izvještaja izvršeno je u sljedećim vremenskim razdobljima: 1) 2002-2007, 2) 2008-2009 i 3) 2010-2013. Najveći broj korekcija u mapiranju financijskih pozicija bilo je u razdoblju 1) 2002-2007, s obzirom na različitu taksonomsku strukturu financijskih izvještaja u odnosu odabranu taksonomsku strukturu.

Analiza agregatnih financijskih pokazatelja hrvatske privrede sastoji se od tri osnovna oblika financijskih izvještaja, 1) Imovinske bilance, 2) Računa dobiti i gubitka i 3) Izvještaja o novčanom toku. Izvještaj o novčanom toku pripremljen je indirektnom metodom iz financijskih pozicija koje se nalaze u 1) Imovinskoj bilanci i 2) Računu dobiti i gubitka. Također su pripremljena dva izvedena izvještaja, odnosno Vertikalna bilanca za svaku pojedinačnu godinu, u kojoj se svaka bilančna pozicija dijeli s ukupnom imovinom kako bi prikaz strukture imovine bio jednostavniji. U slučaju vertikalnog računa dobiti i gubitka, primijenjena je ista metoda, no financijske pozicije računa dobiti gubitka dijeljene su s pozicijom ukupnih prihoda.

Također je važno napomenuti da je pozicija Gubitka iznad visine kapitala eliminirana na način da je umanjena sama od sebe i od pozicije Ukupne imovine sa strane aktive zatim umanjena od pozicije Kapitala i rezerve, dodana u poziciju Prenesenog gubitka da bi konačno bila umanjena iz pozicije ukupne pasive.

Bitno je znati kako je ovaj dokument rezultat zbroja nekonsolidiranih izvješća, što znači da se imovina holding kompanija zbraja više puta; u samoj holding kompaniji kao financijska imovina, a u tvrtci kćeri kao imovina (nekretnina, strojevi i drugo). Stoga agregatni zbroj iskazuju vrijednosti veće od stvarnih.

Iskazane vrijednosti pozicija su jedinično u hrvatskim kunama. Vrijednosti financijskih pozicija u analizi su u nominalnim vrijednostima, odnosno nad njima nije izvršena korekcija u realne vrijednosti. Korisniku se ostavlja da ako smatra shodnim u svojoj analizi izvrši takve korekcije.

Prevedeno i pojednostavljeno: uzeli smo sve financijske izvještaje obveznika poreza na dobit u posljednjih dvanaest godina i pozbrajali ih kao da se radi o jednoj jedinoj kompaniji (koja se zove Republika Hrvatska), kako su se pojavljivale nove rubrike u financijskim izvještajima tako smo ih uključivali, a stare izvještaje prilagođavali na način da odgovaraju trenutnom stanju. Izneseni brojevi su nekorigirani što znači da inflacija nije uzeta u obzir (tisuću kuna prije dvanaest godina nije isto što i tisuću kuna danas).

Eh, sada kada smo prošli ova upozorenja za slabiće, onda možemo zaroniti u excel koji smo napravili:

Link na tablicu:
Dvanaest godina Hrvatske privrede u jednome excelu

Kada promatram ove brojeve, nekoliko pozicija se ističu (ovo je moje amatersko razmišljanje, ja nisam ekonomist):

  • Izdaci za razvoj koji su 2002 godine bili preko milijardu kuna (što je i tada bilo sramotno malenih 0,26% dugotrajne imovine) se spustilo na daleko sramotnijih 0.059% imovine ili 0,069% ukupnog prihoda. Država u kojoj se toliko malo ulaže u razvoj je u ozbiljnom problemu. Ovo je možda i najporazniji podatak iz cijele analize.
  • Ako se gleda dugoročna materijalna imovina, ulaganje u građevinske objekte, zemljišta i nekretnine su nam na 72% ukupne imovine. Tvrtke koje toliko novaca imaju “betonirane” u toliko nelikvidnoj imovini definitivno ne mogu daleko, na papiru smo jako bogati no u praksi smo nelikvidni. Naša cijela država je objektivno u nekretninskom businessu.
  • Imovina u strojevima i alatima nam se smanjila s 18,68% dugotrajne imovine iz 2002. na 15.3% u 2013. To bi otprilike značilo da smo izgubili oko 20% imovine na kojoj smo proizvodili.
  • Zalihe nam se smanjuju, do 2008. godine su nam rasle, a odonda padaju. Uočite kako sirovi materijali i proizvodnja u tijeku pada (dakle proizvodimo sve manje), a gotova roba raste. Skladišta su puno ali nemamo kome prodati robu.
  • Potraživanja se također smanjuju, od 2008 do danas smo potraživanja smanjili za 20 milijardi kuna, a razina potraživanja je 64% veća nego što je bila 2002. godine (ovo je zanimljivo jer rast potraživanja ne prati rast ostale imovine ili prihoda, dakle bilo je i gorjih razdoblja naplate potraživanja od ovoga danas).
  • Uočite kako je dug države prema poduzetnicima u izbornoj 2011. godini narastao na 17.7 milijardi kuna da bi se u 2013. spustio na 11 milijardi (istovremeno, uočite kako je dug poduzetnika državi narasao s 12.3 milijarde u 2002. na 20.9 milijardi u 2013).
  • Kapital društava se tijekom posljednjih 12 godina promijenio bitno manje nego ostale stavke, pa smo tako s 314 milijardi kuna kapitala došli na 367 milijardi kuna (dakle kapital nam je narasao manje od 15%), no revalorizacijske rezerve (a to je npr. ono kada u knjigama imate zgradu koja vrijedi 1.000 a vi kažete da ona danas vrijedi 2.000) su narasle za 11 milijardi kuna (dakle čistog toplog zraka), pa je onda rast kapitala i manji.
  • Primjetite i kako cijelo vrijeme prenosimo gubitke prethodnih razdoblja. 2002. godine preneseni gubitak nam je bio 59 milijardi kuna da bi danas bio 120 milijardi. Očito nikako da riješimo te nagomilane gubitke.
  • 2002. godine gotovo 50% pasive nam je bio kapital i rezerve, dok je danas kapital pao na 34,5%, dakle pad za 1/3.
  • U računu dobiti i gubitka vidi se kako je prihod ekonomije narastao s 363 milijarde kuna u 2002. na 593 milijarde u 2013. što je 63% rastam a najbolja godina je bila predkrizna 2008. s 688 milijardi. (što pak znači da smo od 2008 do danas izgubili oko 14% prihoda).
  • Troškovi osoblja su s 48 milijardi 2002. godine narasli na 77 milijardi, što je rast veći od 50% (iz čega slijedi da plaće nisu pratile rast prihoda, nije da se to od njih očekuje no očito je da je trošak rada veći dok je broj zaposlenih donekle usporediv s današnjim stanjem).
  • Financijski prihodi su stabilni tijekom godina i održavaju se na 15 milijardi kuna, dok su financijski rashodi narasli za 100% sa 13 na 26 milijardi kuna. (ako pogledate bilancu, vidjeti ćete kako je istovremeno dugoročna financijska imovina narasla 63%, a kratkoročna za 34% – iz čega slijedi da poduzetnici sve jeftinije financiraju druge).
  • Posljednji worksheet je izračun novčanog toka (novčani tok je vjerojatno pojedinačno najbitniji izvještaj kojeg bi morali imati kao poduzetnik, ako ga nemate ili ne razumijete zašto je on bitan svakako preporučam da potrošite vremena da taj nedostatak riješite), kako nam je 2002. prva godina onda nema podataka za 2002. godinu. Promotrite iznose pozitivnog novčanog toka u godinama od 2003. na dalje kada je novčani tok generirao 47 milijardi kuna casha, da bi bio najveći 2007. godine s 59 milijardi i onda kreće pad (što u biti znači da je kriza počela u 2008. godini makar tada još nije bila uočljiva), no negativni novčani tok smo imali tek 2011 i 2012 godine, da bi 2013. završili sa skromnih 6 milijardi kuna pozitivnog novčanog toka.

Ima toga još puno, podataka je beskrajno mnogo i uz malo sreće slijedeće analize će obuhvatiti sve ovo gore ali razvedeno po strukturama vlasništva, županijama i djelatnostima.

Podaci su porazni, mislim da je puno previše novca zamrznuto u nekretninama, istraživanje i razvoj nam je duboko ispod razine statističke pogreške i to će nas koštati dugoročno jer istraživanja i razvoj kreiraju perspektivu. Također, sredstva za rad, ona koja generiraju dodanu vrijednost su nam sve manja i manja i to će nas dugoročno koštati također.

Istovremeno, čini mi se da financijski podaci pokazuju kako ima razloga vjerovati da je kriza (ili barem njezin najgori dio) prošao, no na anemičnom tržištu sama činjenica da smo zaustavili pad ne mora biti osobito pozitivna vijest ako nema nikoga da pokrene mašinu u suprotnom smjeru.

Misao dana:
“How did you go bankrupt?”
“Two ways. Gradually, then suddenly.”

 

4 Replies to “Dvanaest godina Hrvatske privrede u jednom excelu”

  1. Poštovani,

    pohvala za izradu agregiranog izvješća, ali osvrnuo bih se na Vašu analizu gdje ću pri tome nastojati ne iznositi vlastite zaključke u mjeri u kojoj to nije potrebno:

    “Izdaci za razvoj koji su 2002 godine bili preko milijardu kuna (što je i tada bilo sramotno malenih 0,26% dugotrajne imovine) se spustilo na daleko sramotnijih 0.059% imovine ili 0,069% ukupnog prihoda. Država u kojoj se toliko malo ulaže u razvoj je u ozbiljnom problemu. Ovo je možda i najporazniji podatak iz cijele analize.”

    U društvima se razvoj u pravilu ne iskazuje unutar ove pozicije, već se iskazuje unutar imovine u pripremi (materijalne ili nematerijalne).

    “Ako se gleda dugoročna materijalna imovina, ulaganje u građevinske objekte, zemljišta i nekretnine su nam na 72% ukupne imovine. Tvrtke koje toliko novaca imaju “betonirane” u toliko nelikvidnoj imovini definitivno ne mogu daleko, na papiru smo jako bogati no u praksi smo nelikvidni. Naša cijela država je objektivno u nekretninskom businessu.”

    Zemljišta, nekretnine, postrojenja i oprema iskazani unutar dugotrajne imovine ne predstavljaju ulaganja u nekretnine, već predstavljaju operativnu imovinu koju društva koriste za potrebe poslovanja (uredski prostori, proizvodne hale, postrojenja…). Nekretnine koje služe za “nekretninski business”, odnosno ulaganja u nekretnine, se iskazuju u posebnoj poziciji, odnosno unutar pozicije “9. Ulaganja u nekretnine” ili unutar zaliha u poziciji “6. Dugotrajna imovina namijenjena prodaji”.

    “Imovina u strojevima i alatima nam se smanjila s 18,68% dugotrajne imovine iz 2002. na 15.3% u 2013. To bi otprilike značilo da smo izgubili oko 20% imovine na kojoj smo proizvodili.”

    Analiza trenda se ne može raditi kroz vertikalnu analizu, već kroz horizontalnu. Iz navedenog se može zaključiti da se s godinama materijalna imovina preraspodijelila u određenoj mjeri, a ne da se smanjila. Primjerice, ako u svom uredu od materijalne imovine imate laptop u 2009. godini (100% imovine je laptop), a u 2013. godini auto i isti onaj laptop. (1% imovine je laptop, a 99% imovine je auto). Da li to znači da ste s vremenom izgubili 99% laptopa ili? Ne, izgubili ste toliko laptopa koliko ga je pojela amortizacija, umanjeno za kapitalna ulaganja koja ste imali u taj laptop.

    “Zalihe nam se smanjuju, do 2008. godine su nam rasle, a odonda padaju. Uočite kako sirovi materijali i proizvodnja u tijeku pada (dakle proizvodimo sve manje), a gotova roba raste. Skladišta su puno ali nemamo kome prodati robu.”

    Ovo je možda točno, ali isto tako je i činjenica da je proizvodnja u tijeku, a poslijedično i zalihe, najplodnije tlo za računovodstvene manipulacije, posebice za ona društva koja se natječu za poslove putem javnih natječaja te moraju iskazivati dobit u poslovnoj godini.

    “Potraživanja se također smanjuju, od 2008 do danas smo potraživanja smanjili za 20 milijardi kuna, a razina potraživanja je 64% veća nego što je bila 2002. godine (ovo je zanimljivo jer rast potraživanja ne prati rast ostale imovine ili prihoda, dakle bilo je i gorjih razdoblja naplate potraživanja od ovoga danas).”

    Potraživanja od kupaca (što je najveća stavka ukupnih potraživanja) se analiziraju kroz pokazatelje aktivnosti, a koji u ovoj tablici govore kako su prosječni dani naplate niži u 2013. godini u odnosu na 2002. godinu u toj mjeri da bi pri razini prihoda u 2013. godini i naplati iz 2002. godine ukupna potraživanja od kupaca bila zapravo 60% veća. Drugim riječima, razina potraživanja je značajno niža od one što je bila u 2002. godini.

    “Kapital društava se tijekom posljednjih 12 godina promijenio bitno manje nego ostale stavke, pa smo tako s 314 milijardi kuna kapitala došli na 367 milijardi kuna (dakle kapital nam je narasao manje od 15%), no revalorizacijske rezerve (a to je npr. ono kada u knjigama imate zgradu koja vrijedi 1.000 a vi kažete da ona danas vrijedi 2.000) su narasle za 11 milijardi kuna (dakle čistog toplog zraka), pa je onda rast kapitala i manji.”

    Revalorizacijske rezerve češće sadržavaju povećanje vrijednosti financijske imovine (dionice, obveznice, udjeli u fondovima) vrednovanje po fer vrijednosti, a prema zahtjevu MRS-a 39, nego rezerve iz “ja mislim da moja zgrada vrijedi više”. Razlog tome je što na revalorizacijske rezerve ide 80% povećanja fer vrijednosti dok 20% ide na odgođenu poreznu obvezu. Dakle, vi možete naći procjenitelja i napumpati vrijednost neke nekretnine, al ćete ona na to platiti 20% poreza, što vjerujem, nitko normalan ne bi išao raditi.

    “2002. godine gotovo 50% pasive nam je bio kapital i rezerve, dok je danas kapital pao na 34,5%, dakle pad za 1/3.”

    Ne razumijem što se ovdje želi reći, ali kao što sam prethodno spomenuo, trend analiza se ne radi na vertikalnom principu.

    “Troškovi osoblja su s 48 milijardi 2002. godine narasli na 77 milijardi, što je rast veći od 50% (iz čega slijedi da plaće nisu pratile rast prihoda, nije da se to od njih očekuje no očito je da je trošak rada veći dok je broj zaposlenih donekle usporediv s današnjim stanjem).”

    Nažalost, zaključak je još porazniji jer pozicija troška plaća prikazuje bruto plaće, a rast je dobrim dijelom temeljen na povećanim porezima i davanjima poslodavaca, a ne u povećanju neto plaće koja se isplaćuje radniku.

    Iz ove tablice bi se dalo izvući puno kvalitetnijih zaključaka. Predlažem da se za početak pozabavite horizontalnom analizom te standardnim pokazateljima solventnosti, likvidnosti i aktivnosti.

    Lijep pozdrav,

    Nikola

  2. hi

    pa da krenemo redom:

    – da, moguće je da se istraživanje i razvoj nalazi unutar imovine u pripremi, no mislim da bi mogli zaključiti kako je stavka razvoja u bilanci proporcionalna razvoju sakrivenom u stavci imovine u pripremi pa analogno tome situacija izgleda jednako poražavajuća

    – da, slažem se da je imovina u nekretninama možebitno u funkciji, složiti ću se da postoje tvrtke kojima su nekretnine bitni dio businessa (npr. turizam), no jednako tako i dalje stoji činjenica da je 72% kapitala sadržano u nekretninama koji su po definiciji materijalna sredstva s iznimno dugim rokom povrata, dok bi uobičajena proizvodnja morala dodanu vrijednost stvarati neusporedivo brže

    – obzervacija s manipulacijom zaliha i proizvodnje u tijeku je točna, no opet, za pretpostaviti je kako je razina manipulacije na agregatnoj razini za cijelu ekonomiju ista kroz cijelo razdoblje, a imamo razloga vjerovati da se i smanjila jer je u jednome trenutku primjerice porez na dobit smanjen na 20%, a sada imamo već dvije kalendarske godine kada su poduzetnici mogli bez plaćanja poreza povećati kapital; no kako vidimo, gotova roba i dalje raste a razina kapitala i dalje pada što su po meni negativni pomaci (mislim da je temeljno pogrešno razmišljanje što se zalihe nalaze u aktivi pa ih se smatra “dobrom” pozicijom dok u biti one to nisu)

    – što se tiče dana naplate, da, argument stoji u razini usporedbi dana naplate, no ako gledamo apsolutni iznos i činjenicu da inflacije kod nas gotovo i nema (osobito u kombinaciji s tečajem koji je takav kakav je), pitam se da li je to doista tako – cigla iz 2002 košta jednako ili manje nego 2013; meni se čini da se sada daleko više financiramo od dobavljača nego ranije, makar “horizontalno” tj. u proporciji s ukupnim aktivnostima to i ne izgleda tako

    – revalorizacijske rezerve; proučavao sam nedavno solanu ston i u njihovim bilancama je očito kako su dizali vrijednost nekretnina kako bi razinu akumuliranog gubitka učinili prihvatljivima; no ako se revalorizacija doista odnosi na financijske instrumente, kako se onda objašnjava relativno niska razina ulaganja naših poduzeća?

    thanks na zaključcima, nadam se da će ih biti još i više su nego dobrodošli, jer ponavljam – ja nisam školovani ekonomist i moji zaključci proizlaze iz zapažanja (i literature koju čitam)

  3. Gospodine Marko, kao ekonomist, mislim da je gospodin Nikola dao izvrsne primjedbe, napisane kratko, jasno i sažeto. Moja preporuka je da ostavite “dijete majci”, a posvetite se političkim komentarima koji su ionako osobni i proizvoljni jer tu možete i ne biti u pravu, ali će uvijek biti onih koji će Vas podržati.

Leave a Reply

Your email address will not be published.