Blasfemični Vjesnik i Nenad Bakić

Nisam već dugo pisao na neke konkretne i dnevne teme ali eto u posljednjih nekoliko dana me baš ova tema zaintrigirala.

Naime, u božićnom trobroju Jutarnjeg lista s datumima izdavanja 24. 25. i 26. prosinca Nenad Bakić objavio je četiri pune stranice oglasa u kojima se zahvaljuje radnicima u upravama Petrokemije, AD plastika, Valamar adria holdinga i Đuro Đaković holdinga i povezanih mu tvrtki. U svakom od četiri oglasa, Nenad se zahvalio na učinjenoj tranziciji, restrukturiranju, rezultatima ili općenito odnosu prema dioničarima.

Tko je Nenad Bakić je pomalo suvišno objašnjavati osobito ako ovo čitate na internetu, a još manje ako ste ikada tražili posao, no recimo samo da je Nenad nakon što je uspješno prodao svoj projekt MojPosao.net privređeni novac krenuo ulagati u tržišta kapitala, a paralelno s time je krenuo pisati i iznimno popularni blog o tržištu kapitala, kojeg mnogi smatraju obaveznim štivom kada su vrijednosni papiri u pitanju.

Mogao bih vam ja sada pisati o tome kako je Nenad Bakić matematičar te kako očekuje racionalno ponašanje u mnogočemu, te kao osoba vjeruje u tržište i tržišne mehanizme (na kraju krajeva, tako je i zaradio svoj novac), pa je tako razumljivo njegovo povremeno čuđenje načinu na koja se naša tržišta kapitala ponašaju obzirom da i njima, kao i mnogim drugim segmentima društva upravlja relativno malena grupacija koja prvenstveno štiti svoje interese a ne interese većine (ili daj bože, javni interes).

Anyway, vjerujem u idealističkom pokušaju da skrene pozornost na tržište kapitala, Nenad je platio četiri pune strane oglasa. To je relativno čudnovati i u svakom slučaju dosada nezabilježeni način komuniciranja jednog dioničara sa kompanijom u kojoj je udjelničar. Odmah je izašlo i nekoliko tekstova koji se bave tom problematikom i to u Vjesniku i Business.hr-u. Ovaj Vjesnikov je osobito problematičan jer je netočan i tendeciozan tvrdeći kako je ovim oglasima Bakić odlučio napumpati vrijednost svojih dionica.

Primjerice, autor Daniel Patrik Brčić, u jednom pasusu hipotetski govori o tome što bi američki regulatori tržišta napravio kada bi primjerice neki američki ekvivalent Bakića, primjerice Warren Buffett napisao nešto o svojim ulaganjima. Ja se inače uopće ne bavim tržištima kapitala (iako mi je to na redosljedu za 2012 godinu :), no očito znam nešto više nego Patrik budući da je opće poznato kako Warren Buffett jednom godišnje šalje pismo svojim dioničarima koje se naveliko i naširoko citira u mnogobrojnim medijima. Pogledajte sadržaj bilo kojeg od tih pisama i usporedite ih sa sadržajem Nenadovih oglasa koji u usporedbi s Warrenovim pismom doista djeluju bezazleno.

Odmah potom, Patrik se referira na povučene oglase jednog osiguravatelja (Croatia osiguranja) zaboravljajući napisati zašto su doista ti oglasi povučeni, a razlog nema nikakve pa niti približne veze koja bi se mogla usporediti s oglasom Nenada Bakića u Jutarnjem, a da bi potom krenuo dovršiti članak referirajući se na upite HANFA-e novinarima o tome kako su došli do određenih podataka o kojima su pisali. Kruške i jabuke, oglasi Croatije su povučeni jer su se direktno referirali na druge osiguravatelje i to u negativnom kontekstu, a pisma koje je HANFA slala se odnose na potencijalno povjerljive podatke a ne javno objavljene financijske podatke koje su ponukale Nenada na objavu oglasa.

Članak u Business.hr-u govori pak o tome kako se Bakić “zaigrao” te kako je zakonom izrijekom zabranjeno nagovarati i davati preporuke na kupnju osobama (pravnim i fizičkim) a koje nisu ovlaštene za tu djelatnost, te kako istovremeno na blogu tog problema nema jer je Bakić tamo napisao “disclaimer”.

Zakon o tržištu kapitala na sreću ima poprilično opširno definirano što je to manipulacija tržištem pa tako kaže:

Članak 465.
Zabranjen je svaki oblik manipuliranja tržištem.
Članak 466.
(1) Manipulacija tržištem znači:
1. transakcije ili nalozi za trgovanje koji daju ili bi mogli dati neistinite ili obmanjujuće signale u pogledu
ponude, potražnje ili cijene financijskih instrumenata, ili koji djelovanjem jedne ili više osoba koje usklađeno
djeluju, drže cijenu jednog ili više financijskih instrumenata na umjetnoj razini, osim ako osoba koja je stupila
u transakcije ili dala naloge za trgovanje ne dokaže da su razlozi zbog kojih je to učinila opravdani i da su te
transakcije ili nalozi za trgovanje u skladu s prihvaćenim tržišnim praksama na dotičnom uređenom tržištu,
2. transakcije ili nalozi za trgovanje u kojima se upotrebljavaju fiktivni postupci ili svaki drugi oblik obmane ili
prijevare,
3. širenje informacija putem medija, uključujući i internet, ili bilo kojim drugim načinom koji daje ili bi mogao
davati lažne ili obmanjujuće signale u pogledu financijskih instrumenata, uključujući širenje glasina i lažnih ili
obmanjujućih vijesti, gdje je osoba koja je proširila informaciju znala ili trebala znati da je informacija lažna ili
obmanjujuća. U odnosu na novinare, kada obavljaju svoju profesiju, to širenje informacija treba se procijeniti
uzimajući u obzir pravila koja uređuju njihovu profesiju, osim ako ti novinari ne stječu, neposredno ili
posredno, prednost ili korist od širenja tih informacija.
(2) U radnje i postupke koji se smatraju manipuliranjem tržištem, a proizlaze iz definicije manipuliranja
tržištem iz prethodnog stavka ovog članka, ubrajaju se posebice sljedeće aktivnosti:
1. aktivnosti jedne ili više osoba koje surađuju kako bi osigurale dominantan položaj nad ponudom ili
potražnjom financijskog instrumenta koji ima učinak izravnog ili neizravnog namještanja kupovnih ili
prodajnih cijena ili stvaranja drugih nekorektnih uvjeta trgovanja,
2. kupnja ili prodaja financijskih instrumenata pred kraj trgovinskog dana s učinkom obmanjivanja ulagatelja
koji djeluju na temelju zadnje cijene trgovanja,
3. iskorištavanje povremenog ili redovitog pristupa tradicionalnim ili elektroničkim medijima iznošenjem
mišljenja o financijskom instrumentu ili posredno o izdavatelju, nakon što je ta osoba prethodno zauzela
poziciju u tom financijskom instrumentu i kao posljedica toga imala korist od utjecaja iznesenog mišljenja o
cijeni tog financijskog instrumenta, a da nije u isto vrijeme javnosti objavila taj sukob interesa na odgovarajući
i učinkovit način.

Očito je da se na oglase može odnositi samo članak 466. glava 1 stavak 3, no pretpostavka toga je da oglas uključuje neku lažnu informaciju ili da se tekstom oglasa pokušava obmanuti javnost. Kako se Bakić zahvaljuje na vrlo konkretnim rezultatima koji su očito lagano provjerljivi, malo je nejasno gdje bi tu bila manipulacija tržištem. Također, u istome članku glava 2 stavak 3 moglo bi se reći kako je Nenad Bakić dao mišljenje o financijskom instrumentu te je kao posljedicu toga imao korist (primjerice, rast cijene dionica što insinuiraju i Vjesnik i Business.hr), ALI, ono što su oba autora zaboravili je pročitati kraj rečenice koji kaže da je to manipulacija samo ako onaj koji objavljuje te podatke nije objavio svoj sukob interesa na odgovarajući način (a nekako mi se čini da je potpis oglasa i jasna naznaka “dioničar” više nego nedvosmislena objava na odgovarajući i učinkovit način.

Ima još, pa primjerice u daljnjim točkama imamo definirano i što je to “preporuka na kupnju”;

Članak 471.
U smislu ove Glave Zakona, pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:
1. Preporuka znači istraživanje ili drugu informaciju kojom se izričito ili prešutno preporučuje ili predlaže
strategija ulaganja, u pogledu jednog ili više financijskih instrumenata ili izdavatelja financijskih instrumenata,
uključujući svako mišljenje o trenutačnoj ili budućoj vrijednosti ili cijeni tih instrumenata, namijenjenih
distribucijskim kanalima ili javnosti. Pod izričitim preporučivanjem ili predlaganjem strategije ulaganja,
smatrat će se preporuke kao što su: »kupiti«, »prodati« ili »držati«. Pod prešutnim preporučivanjem ili
predlaganjem strategije ulaganja, smatrat će upućivanje na ciljanu cijenu ili slično.
2. Istraživanje ili druga informacija kojom se preporučuje ili predlaže strategija ulaganja označava:
a) informaciju koju je izradio neovisni analitičar, investicijsko društvo, kreditna institucija, svaka druga osoba
čija se glavna poslovna djelatnost sastoji od izrade preporuka ili fizička osoba koja za njih radi na temelju
ugovora o radu ili na neki drugi način, koja izravno ili neizravno izražava određenu preporuku za ulaganje u
svezi financijskog instrumenta ili izdavatelja financijskih instrumenata;
b) informaciju koju je izradila osoba različita od one iz podtočke a. ove točke i koja izravno preporučuje
određenu investicijsku odluku o ulaganju u svezi financijskog instrumenta.
3. Davatelj preporuka je fizička ili pravna osoba koja izrađuje ili distribuira preporuke pri obavljanju svoje
profesije ili svoje poslovne djelatnosti.
4. Izdavatelj je izdavatelj financijskih instrumenata na koje se preporuka odnosi neposredno ili posredno.
5. Prikladni propisi označavaju one vrste propisa, uključujući i samoregulaciju, kojima se osigurava da
davatelj preporuke koji izrađuje ili distribuira preporuke, primjeni razumnu pažnju kako bi osigurao da su
takve preporuke prikazane na fer način i da otkrivaju njegove interese ili ukazuju na sukob interesa koji se
odnosi na financijske instrumente na koje se takve preporuke odnose.

Tu lijepo piše što je to preporuka i ako uspijete pronaći bilo što od toga u “spornim” oglasima slobodno dojavite.

I šlag na kraju, u pokušaju da reagira na ove članke Nenad Bakić je predložio da se Vjesnik ukine u cijelosti, budući da je riječ o režimskoj novini koja ionako ne stvara nikakvu dodanu vrijednost već godinama pa se odmah našao prozvanim i ogranak HNDa i doslovce napisao:

“Nenad Bakić, koji se javnosti predstavlja kao vodeći ulagač na hrvatskom financijskom tržištu, na svojem se blogu Eclectica – podnaslovljenom “O tržištima kapitala i ostalom”, u srijedu, u blasfemičnom ispadu obrušio na našega kolegu te, ni više ni manje, nego pokrenuo peticiju za prestanak subvencioniranja dnevnog lista Vjesnik.

HND-ov ogranak u Vjesniku ocjenjuje takav ispad pritiskom na našega kolumnista Daniela Patrika Brčića, kojem se kao krimen uzima činjenica da se u kolumni objavljenoj u Vjesniku 27. prosinca pod naslovom “Investicijski guru“ usudio upozoriti kako je Bakić- objavivši u jednom dnevnom listu oglase zahvale upravama tvrtki u kojima je i sam dioničar – izravno utjecao na tržište kapitala”, stoji u novinarskoj reakciji.

Bakiću je, otkrivaju, uredništvo Vjesnika ponudilo objavljivanje demantija, što je on odbio.

“Ma što Nenad Bakić mislio o sebi, nadamo se da on nije taj koji će presuditi Vjesniku, a kao ulagač na hrvatskom financijskom tržištu  morao bi znati  za novinarsko pravilo da su činjenice svete, a komentari slobodni”, zaključuju novinari u obrani svog kolege od Bakićevih nasrtaja.

Podebljao sam “blasfemični ispad” jer ako pogledate wikipediju onda će Vam biti jasno kako je blasfemično sve ono što napada Boga, svece ili svete predmete čime u biti dolazimo i do srži cijelog problema.

U više navrata imao sam prilike komentirati površnost hrvatskih novinara i opću degradaciju novinarskog zvanja. Ima za to puno razloga, od toga da su novinari loše plaćeni, preko toga da jednostavno moraju ispuniti “kvote” teksta kako bi popunili prostor u svojim novinama, preko loše medijske scene i fragmentiranog tržišta, odumiranja specijaliziranih novinara i nastanak novinara opće prakse pa sve do novinara s misijom i poslanjem koje god ono bilo. Tu su naravno i mediji koji su po definiciji nedodirljivi i dok oni sami mogu preispitivati sve i svašta s različitim razumijevanjem i upućenosti u detalje ili cijelu priču, vrlo često djeluju i u sinhroniziranom čoporu namečući pritom svoju verziju morala ili poretka kako bi on morao izgledati. Tipična reakcija je silna potreba da se u apsolutno svakom potezu pronađe dlaka u metaforičkom jajetu, te da se svaki akter priče neovisno o tome koliko se izdvojio mora ne samo spustiti na razinu nas ostalih koji smo ovdje zaglibili nego je potrebno preventivno i “iscipelariti” kako bi se valjda dotični, a u ovome slučaju Nenad Bakić, stavio na pravo mjesto. Mediji, pa tako i novinari, svoju nesigurnost i neznanje sakrivaju kroz bahatost.

U proteklom razdoblju bio sam s obje strane barikade i vrlo dobro znam kako je to biti na medijskoj vjetrometini bez obzira da li vas označavaju kao narodnog heroja ili nacionalnog neprijatelja.

Totalno je zato prihvatljivo novinarima Vjesnika napisati članak bez elementarne pripreme ili poznavanja teme o kojoj govore, apsolutno je razumljivo čitati nesuvislu reakciju sindikalaca Vjesnika koji su tu patetičnu novinu samoproglasili svetinjom, pa sve do novinara Business.hr-a, koji postojanje Vjesnika opravdava njegovom sedamdesetogodišnjim postojanjem ili, prevedeno, “položajnom rentom” bez prava nas ostalih da preispitujemo opravdanost njihovog postojanja pa čak i onda kada se financiraju iz našeg džepa.

Disclaimer: ovaj tekst nije nagovor na kupnju Jutarnjeg lista. Autor teksta je osobni poznanik Nenada Bakića i barem dvojce novinara koji su pisali o njemu (premda se jedan nije potpisao pravim imenom). Nadalje, autor ovog teksta je već više puta spominjao Vjesnik kao pravni subjekt za kojeg ne postoji niti ekonomski niti javni interes te ga stoga smatra parazitom ovog društva (a tu bi se doista dalo puno toga napisati i nadam se da će se netko pozabaviti tom problematikom, osobito tihom sanacijom Vjesnika i novine ali i tiskare koji sada krase portofolio Narodnih novina i koji izjedaju zdravu supstancu tvrtke koja živi na državnom monopolu).

Misao dana:
When I disagree with a rational man, I let reality be our final arbiter; if I am right, he will learn; if I am wrong, I will; one of us will win, but both will profit.

25 Replies to “Blasfemični Vjesnik i Nenad Bakić”

  1. Ima jako puno toga što parazitira na državnom proračunu i ne donosi nikakvu korist nikome osim ljudima koji u takvim firmama primaju plaće, regrese, božićnice i slično. Kada bi sve to smaknuli di bi nam bio kraj. Osim svega čemu uopće služe te subvencije. Poljoprivreda, brodogradilišta, HŽ… Vjesnik… :))

  2. Hrvatska novinarska scena je također prepuna copy/paste (pogotovo na internet portalima) koji ni tu jednostavnu radnju nisu u stanju napraviti kako treba. Kada se ti isti čak i usude nešto napisati iz svoje galave to je Bogu za plakati.
    Protiv takvih novinara HND nikad nije rekao ni riječ. Ali zato kada se netko usudi reči da bi novnari trebali odgavarti za ono što pišu, npr. odvanje službenih tajni iz istraga koje provodi USKOK, onda se odmah dižu na zadnje noge i vrište o napadu na slobodu novinarstva i sl.
    Taj i takav HND zaslužuje istu sudbinu kao i Vjesnik.

  3. Moja zadnja uspomena na Vjesnik je bila iz dana kada sam kao mali izdavač izdavao jedne besplatne novine i sjedio kod jednog oglašivača koji mi je pokazao fax s fakturom i brojem primjeraka koliko su tiskali meni tada konkurentne novine. Taj podatak bi trebao biti javan, no tada, a i danas nije javan u RH. Ako takvi podaci izlaze iz tiskare, što tek onda izlazi iz redakcije. Također već dugo nisam vidio taj Vjesnik, niti ikoga tko ga čita.

  4. Novinari u RH, eh.

    Kada god se piše o nekim strucnim temama kao ovdje na primjer o stvarima vezanim uz zakonsku regulativu tržišta kapitala, sve što novinari napišu treba uzeti sa veeeelikom dozom rezerve.

    U zadnje 3 godine u ovoj firmi sudjelovao sam u mnogo intervjua za razne madije i sve što mogu reci je da još nisam vidio novinara koji je uspio napisati clanak tocno i ne napisati barem nekoliko cinjenica krivo, iako je sve imao fino snimljeno na diktafonu. Mogu samo zamisliti koliko netocnih stvari napišu kada pricaju o necem iz druge ruke.

  5. Marko, nadam se da je tvoje usluge NB uplatio po predračunu jer si inače vrlo naivno dao svoje ime odnosno svoj medijski utjecaj za nečije osobne materijalne ciljeve. T-Zobmix, zaboravio s Petrokemiju i DDJH koji su među živima zahvaljujući isključivo državnim subvencijama.

    1. Oglase sam vidio kada su izašli, potom sam vidio tekst u vjensiku i mislio reagirati odmah pa sam odustao da bih na kraju kada se i HND vjesnika oglasio procijenio da je potrebno skrenuti pozornost na to. Nisam niti očekujem dobiti bilo što od Nenada Bakića ili uostalom bilo koga drugoga; moj blog je off-limits za plaćene, sponzorirane ili naručene tekstove. Sve što napišem iza toga stojim jer je to temelj moje reputacija pa i onda (u biti osobito onda) kada sam u manjini.

      Što se tiče Petrokemije i ĐĐ; mislim da bi bilo u redu da netko argumentirano napiše tko je dobio koliko subvencija i od koga (i kroz kakve sve poslovne aranžmane). Dakle sicirajte do mile volje i nemam nikakvog problema s time, ali u međuvremenu nemojte skrenuti s teme a to je tedenciozno, blasmefično i kakvo već hoćete tumačenje vjesnikovog novinara o ta četiri oglasa.

  6. Poštovani g. Rakar,
    Moram priznati kako ne razumijem na kojoj razini je usporedivo Buffetovo pismo dioničarima i oglasi g. Bakića. Vjesnik sasvim sigurno pogrešno uspoređuje te 2 stvari, ali zašto i vi?

    Koje je vaše mišljenje, “utječe” li osoba na tržište, ako je značajan sudionik na tržištu i vlasnik nekoliko proizvoda i onda počne javno pisati kako su to najbolji proizvodi, kako su drugi, neki od najznačajnijih aktera na tržištu, budale jer ne kupuju baš te proizvode.
    Kako vi ocjenjujete svrhu blog-a gospodina Bakića? Zašto je većina članaka o poduzećima u kojima je on dioničar i ima direktnu korist ako im cijena poraste? Sasvim je jasno da ne krši zakon i da se Vjesnik i Business.hr samo loše izražavaju. Vidite li ikakvu sugestivnu dimenziju u takvim člancima, a onda samim time i oglasima? Vi ste rekli kako je gospodin Bakić racionalan.. Je li racionalno potrošiti XY hrk na oglas u novinama bez ikakve očekivane koristi? Što znači skrenuti pozornost na tržište kapitala i to na poduzeća u kojima ste dioničar?
    Hvala vam na odgovoru. Ne volim kad netko hvali blogera ili njegove aktivnosti jer uvijek ispadne jadno, ali vi zaslužujete jedno bravo! Oprostite na velikom broju pitanja, jasno je kako bih volio čuti vaše mišljenje jer mi se moje osobno ne sviđa.
    Vlado

    1. Evo, baš sam o nekim ovim točkama jučer imao diskusiju:

      1. Mislim da je Bakićev oglas usporediv s Buffettom zato jer oba diskutiraju pojedine investicije. Možda to rade na različiti način i definitivno se Bakić obratio javnosti (među kojima ima i dioničara firmi o kojima piše u oglasu), no mislim da je jako površno istaknuti razliku da se Buffett obraća svojim dioničarima kada zbog svoje jedinstvene pozicije njegove stavove i kako je netko napisao i grimase na licu tumače svi i svatko.

      2. Što se tiče toga da Bakić hvali svoje investicije ja ne vidim ništa lošega u tome. Svaka kompanija za sebe tvrdi da je najbolja u određenom segmentu i dio njezinih aktivnosti mora biti da poveća vrijednost svojih dionica, jednako tako dioničari imaju direktni interes da oplemene svoju investiciju i da ako su u mogućnosti pomognu tvrtci da bude uspješnija. To je legitimni interes kojeg Bakić ima i pritom ima pravo koristiti sve alate koji mu stoje na raspolaganju uključivo i javnost uz uvjet da tu istu javnost informira o svom sukobu interesa (nekako mi se čini da je to prilično lijepo napisano u zakonu). Moje je mišljenje da je njegov interes kao dioničara jasno istaknut i da tu ne može biti dvojbe oko toga.

      3. Opet, moje je mišljenje da je Bakić pokušao skrenuti pozornost na tržište kapitala koje je kod nas disfunkcionalno jer ima mali broj aktivnih ulagača, samo tržište je razmjerno maleno i dominantni su mirovinski fondovi koji svojim djelovanjem direktno utječu na formiranje cijena dionica kako bi zaštitili fiktivnu vrijednost svojih portfelja dok se istovremeno ne bave ulaganjima u tvrtke koje su (barem po mišljenju Bakića) zdrave i perspektivne.

      No vratimo se na temelj od kojeg je sve krenulo, a to je slijedeće; da li je Nenad Bakić prekršio zakon ili nije. Moje je mišljenje da nije i dao sam za to argumente koji mislim da su jasni i čvrsti. No ono što je veći problem je što se novinar vjesnika postavio s pozicije jedinog tumača istine te svoju poziciju postavlja kao jedinu razumsku dok u samom tekstu nema nijednog jedinog protuargumenta ili viđenja suprotne strane. To je jadno novinarstvo i loš i u biti sramotan novinarski posao za kojeg mi je teško povjerovati da je nastao slučajno (iako, ne čitam vjesnik pa ne mogu znati kakve tekstove dotični inače piše).

  7. Bravo, Marko. Napisao si ovo vjerojatno za nekih 20-30 min i prebacio dužni minimum novinarskog posla. :-)
    A Bakić samim provociranjem (bitno analitičnijim i argumentiranijim nego ikoji novinar) što postovima što oglasima kondicionira tržište kapitala, malo upravitelje fondova, same uprave, a sada i novinare ;-)

  8. Trebalo bi objasniti tko je Nenad Bakić i kako je došao do kapitala. Po meni, nije to običan muljator nego opsani kriminalac koji je uništio temelje u nastojanju da u hrvatskoj državi napravimo hrvatsko društvo koje će biti socijalno pravedno. Sve to je učinio u dogovoru i suradnji sa direktoricom Zavoda za zapošljavanje Sanjom Pocrnić-Pozaić i tajnim službama. Kada je on pokrenuo taj portal MojPosap.net onda je u biti postao konkurencija državnom zavodu za zapošljavanje a što se zapravo dogovdilo. Ljudi koji rade u tom zavodu su njemu u fušu postavili i orgnizirali taj portal. Kako ih je on plaćao? Novcem koji mu je taj zavod isplaćivao zato što radi njihov posao. Može li (želi li netko ispitati) da li to bilo legalno da tadašnja direktorica zavoda navac koji je dobila od države za potporu pojedincima za projekte samozapošljavanja prosljeđuje za privatni projekt Nenada Bakića koji je njima direktna konkurencija? Da le je bilo legalno da ljudi koji rade u državnoj firmi popodne u fušu (a ponekad i u radnom vremenu) rade u privatnoj konkurentskoj firmi? U zajedničkom dogovoru prepustila mu je najbolje poslove a to su onda bili u informatičkom sektoru. U međuvremenu je Sabor donio zakon po kojem zavod nije bio dužan nalaziti posao nezaposlenima (s tom svrhom su i osnovani) tako da su svi koji su tražili posao u toj struci morali pisati životopise i to slati na taj portal. Tako je on došao do velike baze podataka ljudi što je bilo vrlo interesantno stranim tajnim službama. Mogli su raditi psihološke profile i izabirati kandidate kojima se može pristupiti i nagovarati ih da rade za njih. Nemojmo se zavaravati, za posao bi ljudi učinili sve. To je on zapravo i prodao engleskoj tajnoj službi, bazu životopisa ljudi od kojih većina danas radi na serverima i bazama podataka i brine se o sigurnosti tih podataka. Problem je u tome što su njih dvoje uništili povjerenje građana u hrvatsku državu i još na tome zaradili. Dok god se ova priča ne raščisti, ni ti niti bilo tko drugi nema pravo pisati o tom Nenadu Bakiću kao uspješnom poslovnom čovjeku niti moralnoj vertikali koja ima pravo određivati koja radna mjesta treba uništiti u interesu kapitala kojeg eto on ima i inverstira ga u “našem interesu”.

  9. Vlado :
    Kako vi ocjenjujete svrhu blog-a gospodina Bakića? Zašto je većina članaka o poduzećima u kojima je on dioničar i ima direktnu korist ako im cijena poraste?

    Drugim riječima: “Zašto g. Bakić piše baš o onim dionicama u koje je upućen, a ne o nekima s kojima nema veze?”. Meni se čini da Vam u pitanju leži odgovor.

    I ne vidim zašto je krimen da netko ima korist od onoga što radi. Kako je mrak lijepo rekao: nema problema, dok god jasno “odaje” svoju poziciju (a g. Bakić uvijek naglasi je li dioničar firme o kojoj piše).

    Ima li g. Rakar koristi od ovog bloga ili Pollitike? Direktne financijske očito ne, pa bi po Vama ispalo da to “nije racionalno” (jer troši novce). S druge strane, to su platforme zbog kojih je ime “mrak” postaloo poznato širokoj javnosti, što je njemu itekako korisno. Treba li i za mraka pitati “Zašto piše ovaj blog i vodi kolaborativan blog Pollitika od čije popularnosti on ima direktne koristi?”.

    Ako g. Bakiću ne možemo spočitnuti da ne igra s otvorenim kartama, onda nema mjesta prigovorima. IMO, naravno.

  10. @Marko
    Nisam pravnik, ali koliko poznam pravo i tržište kapitala, Bakić nije prekršio zakon. A imam i osobne koristi od rasta cijene dionica na koje Bakić navlači makar smatram da i oni koji ne posjeduju dionice koje Bakić spominje imaju osobne koristi od rasta cijene dionica jer su iste u korelaciji s gospodarskim stanjem. U proteklih nekoliko godina smo svjedočili znatnom padu cijena _svih_ dionica na tržištu kapitala, npr. cijena spomenute Petrokemije je pala s 360kn na 57kn da bi danas bila oko 195kn. Taj pad se dogodio u trenutku kad je ta firma objavila dobit, nakon dugog niza godina stvaranja gubitaka. O subvencijama petrokemiji, stožeru za obranu, dugovima koje INA ima na plinskom businessu su napisane stotine članaka, više nego o subvencijama brodogradilištima, pa smatram da nije potrebno time zatrpavati ovu temu. Tko želi znati više o tome, naći će. Ali da se vratim na temu, smatram da je za negativne reakcije na Bakićeve komentare i od strane “običnih” ljudi (pogledaj forum, mojnovac, poslovni, forum.hr,..itd gdje je 99% komentatora kontra Bakića) i od strane novinara kriv upravo sam Bakić, ljudi su prepoznali u njemu osobu koja putem putem bloga želi utjecati na tržište kapitala i tako zaraditi. A postoji realna šansa da izazove efekt suprotan od željenog. Komentar u vjesniku i business.hr-u je vox populi. Prevario se u procjeni ljudi koji čitaju njegov blog, većina ipak nisu ovčice kojima će lako prodati svoju priču. Mislim da bi NB trebao duboko udahnuti i napraviti reality check te shvatiti kako nisu svi kontra njega, a on jadan u pravu. I na svom blogu umjesto svakodnevnog ponavljanja koje dionice treba kupiti i prozivanja fondova koji ih ne kupuju pisati o mnogim zanimljivim temama o kojima sigurno može dosta napisati. Npr. o kamatama FED-a i njihovom utjecaju na tržište. O stanju u Grčkoj i budućnosti EU s njegove točke gledišta. O hotelima i restoranima. Bez spominjanja svojih dionica i navlačenja na kupnju. Navlakača ionako ima previše, a još od ’95 i MM niti jedan nije imao uspjeha.

  11. @Anonymous
    Neću komentirati optužbe, jer iako ponešto znam o nastanku sitea MojPosao.hr, mislim da ne znam dovoljno.

    Ono što me zanima je kakva je on “konkurencija” Zavodu za zapošljavanje? Zavod ne dobija proviziju po broju zaposlenih. Ako su se ljudi zaposlili preko sitea MojPosao i ako je Zavod pomogao (da se oni zaposle), meni to djeluje kao da je obavio točno posao za koji je zadužen.

    A optužbe o prodaji podataka stranim službama su smiješne. Kao, naše javne službe – npr. Zavod za zapošljavanje – su tako moralne i kristalno čiste da strane službe nisu podatke mogle kupiti direktno od njih?

    Još ćeš mi reći da mi naša SOA nije nudila posao na račun itekako privatnih podataka iz baze mog tadašnjeg fakulteta. Kako je do tih podataka došla SOA, tako do njih može doći i bilo koja druga (naša ili tajna) služba koja se makar malo potrudi.

  12. @Charon

    Reći da g. Bakić nema pojma o ekonomiji te jedine četiri dionice za koje je čuo su one na koje navlači je uvreda za g. Bakića.

    Također, usporedba mrak.org i tržišta kapitala je uvreda za g. Rakara. Mrak.org je blog, tržišta kapitala su promidžbeni letak.

    Razlika, IMO, je u tome što će Marko napisati ono što misli (pritom ne mislim na “pravnu ogradu” u kojoj navodi da ne misli ono što piše), dok Bakić piše ono što mu odgovara. Ako Marko ode na večeru s prijateljima i poznanicima koji su upoznati s stanjem u EU, recimo Mađarskoj i na primjeru grafa i usporedbe kretanja valuta, duga i cijena dionica zaključi da nam slijedi bearish razdoblje u 1Q ’12, to će Marko napisati. S druge strane, ako Bakić dođe do istog zaključka nakon analize i savjetovanja s kolegama, on to neće napisati već će prodati pozicije i kad/ako dođe do pada hvaliti se kako je on znao da dolazi pad. Ako ga pitaš zašto nije najavio pad, javit će ti se netko od njegovih sljedbenika i reći da je njegovo ponašanje pohvalno, jer da je najavio pad, prodavao bi i on i ti, a kupovao ne bi nitko i rezultat bi bio znatan pad cijene odnosno mnogo niži prosjek izlaza iz pozicije. Ovako on proaje, a ti kupuješ. Rezultat je jasan.

  13. Hvala na odgovoru.
    Meni je također jasno da ne krši zakon, niti sam to doveo u pitanje. Iako je inicijalno Vjesnik to doveo u pitanje, napomenuo sam kako se loše izražavaju, iz neznanja ili zlobe.
    Samo, G. Bakić toliko grčevito sugerira, u skladu sa zakonom, svoje pozicije i nužnost da svi trebamo ulagati u dionice, pa čak i neukusnim oglasima i člancima, da stvar jednostavno smrdi.

  14. @Jure
    Omašio si ceo fudbal. Duboki tekst o mraku i g.Bakiću bi pojeo barem nekoliko postova, a ne jedan komentar koji je pojednostavljen sa svrhom da ukaže samo na ponešto (stvari koje mi se čine nelogične u postu na koji sam odgovarao).

    Ref. uvreda g.Bakiću: slažem se, on zna dosta i o nekim dionicama koje nema, vjerojatno o većini. Sada piše o dionicama koje ima i piše o njima pohvalno, što je logično, jer bi ih se inače riješio (prodao ih). Da piše o onima koje nema, logično je da to ne bi bilo pohvalno, jer bi ih inače kupio, pa to više ne bi bile dionice koje nema. Kako mu se sada spočitava da napuhuje vrijednosti svojih dionica, onako bi mu se spočitavalo da srozava vrijednosti onih koje nema, da bi ih mogao jeftinije kupiti. Ispada da g.Bakić ne smije iznositi svoje stavove, jer kakvi god bili, oni su “manipulacija tržišta”. Ili bi morao pisati suprotno od onoga što misli (pljuvati svoje dionice, a hvaliti one koje nije želio kupiti), pa da raja bude sretna.

    Ref. uvreda mraku, tu sam pisao o principu. Ako se pljuje jednoga da “ima korist” od onoga što piše, legitimno je s istim razlogom pljunuti i drugoga. Nema tu nigdje znaka jednakosti između mrakovog rada i tražišta kapitala.

    U razliku mraka i g.Bakića se ne bih upuštao jer ne pratim tržište kapitala dovoljno da bih mogao dati educiranu procjenu. S g. Bakićem sam imao pokušaj suradnje prije puno godina i to nije baš najugodnije prošlo, tako da sigurno nisam njegov “sljedbenik”, no neću ga niti pljuvati bezveze. Ali, ako g.Bakić radi po principu “pričam tako da čitateljima smjestim da kupuju moje smeće dionice”, što impliciraš na kraju komentara, postavlja se pitanje zašto ga toliki ljudi (a mnogi od njih su pristojno upućeni u te stvari) čitaju i cijene ono što on napiše? Zašto njegov blog nije za sprdnju stručnjaka, nego se smatra itekako ozbiljnim štivom?

  15. Moj argument da je racionalan je poveznica s autorovim argumentom da je g.Bakić racionalan. Ako je netko racionalan u jednom obrascu, onda je valjda racionalan i u drugom. Nisam rekao da je g. Rakar racionalan ili da su njegove aktivnosti takve, prema tome Vaše pitanje nije sigurno namijenjeno meni.

    Citat: ““Zašto g. Bakić piše baš o onim dionicama u koje je upućen, a ne o nekima s kojima nema veze?”. Meni se čini da Vam u pitanju leži odgovor.”” Meni se čini da u Vašem odgovoru leži pitanje :)

    Mene i dalje zanima da li je cijena porasla jer je g. Bakić pisao da je to super ulaganje, ili je cijena porasla jer je to super ulaganje? Da li raste jer je dobro, ili raste jer sam ja rekao da je dobro pa drugi, a i sam, kupujem?

  16. @Vlado
    Ne razumijem. Zašto Coca Cola smije dati oglas u kojem kaže da je Coca Cola super, a g.Bakić, potpisan kao “dioničar”, ne smije reći kako za dionicu smatra da je super? Tko kupuje samo na račun oglasa očito zainteresiranih strana, nema se pravo buniti da je vjerovao krivoj osobi.

    Čini mi se da se ovdje samo radi o tome da je riječ o – za naše prilike – novom i neobičnom potezu, pa se dočekuje na nož. Ja i dalje ne vidim suštinsku razliku toga i klasičnih reklama.

  17. @ Charon
    @ Rakar
    Samo sam pokušao usmjeriti diskusiju. Forma komentara je nezahvalna i ako će svatko izvlačiti rečenice iz konteksta i kao takve ih, argumentirano ili ne, odbaciti nećemo moći zaključiti ništa.

    Razmišljajmo strateški.
    Samo bih htio razumjeti je li riječ o psihološko-financijskom eksperimentu i je li dominantna strategija (jer je uspješniji od drugih) g. Bakića uvjeriti sve, da kupe dionice koje on ima.
    Ako nije, koja je svrha takvog bloga i medijskih istupa?

    Pustimo Coca-colu, oglase, zakon, smjeti i ne, HANFU, itd. Uzmimo situaciju kakva jest.

    Inteligentan čovjek odluči kupiti određenu imovinu s ciljem da ju kasnije proda i ostvari profit. (Tko god misli da netko kupuje imovinu u obliku vrijednosnih papira s ciljem da ne zaradi neka ne čita dalje.). Tržišnu cijenu određuje ponuda i potražnja s jako puno faktora koji utječu na obje strane. Tržište karakterizira slab promet i malo ulagača od kojih su neki racionalni, a neki ne. Likvidnost tržišta je niska, što znači da veći promet značajno utječe na cijenu. S obzirom na iskustvo, možemo zaključiti da psihološki momenti imaju veliki težinski faktor kod odluke o kupnji – prodaji. Isto tako, analize poduzeća i industrija su bile u drugom planu, svi su čitali forume, šaputali o ovome ili onome, kupovali Staklenike, Dioki, CA, građevinare, neki zaradili masno, neki baš i ne.

    Dakle, raspoloženje ulagača… Može li se na njega utjecati… Kako? Ako da, kako da je usmjereno na imovinu koju imam? Kako se utječe na javno mišljenje? Prvo se treba postaviti u poziciju autoriteta. G. Bakić je ekstra-kvalitetan autoritet, naročito ako ga se usporedi s ostalim “autoritetima” koji su na tržištu čiji komentari i analize govore sami za sebe. Tu se i nije morao nešto truditi (ili je, jer je to rezultat svega uspješnog što je radio kroz život). Dosta je jednostavno dobiti određeni medijski prostor. U oskudici kvalitetnih analiza još je lakše postići željeni efekt. Svatko tko duže trguje dionicama svjestan je snage takvog djelovanja. Ne bih ulazio u detalje jer je svima jasno. Iz svakog članka vrišti namjera “navlačenja” čitatelja, pojavljuju se ključne riječi – dokapitalizacije, privatizacije, ogromne vrijednosti imovine (ta me najviše veseli), tu i tamo neke “cijene” koje nisu ciljane, samo tako bezveze su 5 puta veće od trenutne, uz napomene.. Sve je to u skladu sa zakonom i svatko ima na to pravo, nemam ništa protiv.

    Čeka nas g(l)adna godina, ili sigurno još nekoliko g(l)adnih. I prethodne 2 su bile slične. Prostor za “utjecaj” je smanjen i smanjuje se. Kako ljudi gube poslove, tako se smanjuje mogućnost da se pojave kao ulagači na burzi. Tako se fokus sve više prebacuje na one koji mogu značajno “popraviti” stanje, kao mirovinski fondovi, OIF-ovi i drugi “institucionalni ulagači”. Sigurno će ih se sve više prozivati. Smatram da je to i dobro. Oni upravljaju našim mirovinama i trebaju ostvariti najveći mogući prinos. Možda treba smijeniti management tih fondova. Možda fondovi imaju problem jer tko će njima “pogurati” cijenu gore kad je manjak ulagača.

    Mene uopće ne zanima jel’ to po zakonu ili nije, makar smatram da jest. Ne zanima me oglašavanje u novinama, niti kolika je vrijednost koje dionice. Ako ju netko ne želi kupiti ona ne vrijedi ništa (po bilo kojoj cijeni naravno).

    Nemam niti jednu dionicu i ne nagovaram nikoga da ih kupi ili proda, niti da čita (sluša) g. Bakića ili ne. Osim što ga cijenim, iako je malo pre-emotivan za moj ukus (kad ga naživciraju članci su mu emotivno nekontrolirani i neukusni), želim mu sve najbolje.

  18. @Charon

    Možete li imenovati te stručnjake? Ili ste stekli takav dojam _na temelju Bakićevih komentara_? Nemojte (opet) biti naivni. Ok, naveli ste da ne poznate tržište kapitala. I ja sam laik po tom pitanju, ali bez obzira što sam pregledao niti 5% Bakićevih “analiza” nije bio problem primjetiti (niti meni laiku) da nije objektivan. Kad piše o dionici koju posjeduje, a koja godinama stvara gubitak, tad to ne spominje, kao ni P/E, eventualno P/B iako je ta knjigovodstvena vrijednost nebitna s obzirom da se ne može realizirati. Umjesto toga navodi neke rečenice iz nekih članaka nevezanih za tu firmu i obrazlaže ih vlastitim riječima, pritom navodeći kako je ta dionica odlična kupnja. Čak doda i link na excel tablice s 40 stranica, ispravno pretpostavljajući da većina neće pregledavati te tablice. Jer ta tablica nema veze s onim što on navodi. S druge strane, kad želi pisati negativno o dionici koja ima dobit, ali ista pada, tad uspoređuje P/E iz kvartala u kvartal, ili iz godine u godinu, ovisno kako mu odgovara, a sve da bi je prikazao u negativnom kontekstu. On sto zna, i to radi namjerno.

  19. @Jure

    Što se stručnjaka tiče, takav dojam sam stekao dijelom iz mrakovog pisanja, dijelom iz pozivanja na g.Bakića po novinama (Business.hr svakako, nisam siguran za ostale novine; ne pratim evidenciju). I u cijelom ovom natezanju, Business.hr ga je nazvao “guruom” (“koji je izgubio kompas”).

    Vezano uz to što on piše… Upadate u zamku arbitriranja o njegovim postovima. Neka to rade stručnjaci tog područja, ako žele. Ja ovdje zastupam tezu da u tom pisanju nema ništa sporno, neovisno o sadržaju, dakle čak i da je najgrublja reklama. Čovjek uredno navede u kakvom je dioničarskom odnosu s firmama o čijim dionicama piše, pa zainteresirani valjda mogu procijeniti ima li on interesa uljepšavati/poružnjivati stvari ili ne. Zanimljivo, primjećujem da mu nitko ne spočitava laganje (toliko svojstveno reklamama, npr. u predizbornoj kampanji), nego samo iznošenje istine na način koji njemu odgovara.

    Blog g.Bakića, kao i svi drugi osobni blogovi, je njegov medij za komunikaciju sa zainteresiranim ljudima. Blog nije javni servis koji je dužan iznositi samo i jedino objektivnu istinu (ako tako nešto uopće postoji na osjetljivim temama poput tržišta kapitala), što mnogi ovdje – čini mi se – očekuju. Za tako nešto, (masno) platite konzultanta da vam priča onako kako je u vašem interesu.

    @Vlado

    Ovo što pitate (svrha onih oglasa, pa i cijele priče oko Vjesnika), može Vam odgovoriti jedino g.Bakić, a mi drugi možemo samo zaključivati (što je, u osnovi, drugi izraz za “manje ili više educirano nagađati”). Ako mu ne vjerujete, nemate druge nego pustiti vrijeme da Vam odgovori.

    Recimo, moguće da njegov motiv nije napuhati te dionice (jer, realno, koliko ljudi će kupiti dionice jer je vidjelo oglas zahvale u Jutarnjem?), nego malo dići prašinu i popularizirati sebe?

    Osobno, ne vidim svrhu u tome da diskusija ide u tom smjeru, jer je tema mrakovog posta sukob g.Bakića s Vjesnikom, što se – preko priče o oglasima u Jutarnjem – pretvorilo u arbitražu o sadržaju njegovog bloga. A tu mislim da smo se složili da je stvar čista, uz disclaimer (opis dioničarskog odnosa s firmama o čijim dionicama piše) koji uredno svaki puta navede.

  20. @Charon

    Stručnjacima smatrate Patrika Brkića i novinara Business.hr-a za koje i sam Bakić tvrdi da su daleko od stučnjaka i ismijava njihov rad?

    Ne slažem se s vama ni po pitanju bloga, ali to je već stvar osobnog izbora. Ja blog smatram medijem koji bi trebao biti “off-limits za plaćene, sponzorirane ili naručene tekstove.”.

  21. @Jure
    Zaboravili ste mraka. ;-)

    A blog… da, stvar je osobnog izbora što će autor bloga staviti gore. No, ne vidim kako tekstovi g.Bakića na njegovom blogu upadaju u kategoriju “plaćeni, sponzorirani ili naručeni tekstovi”. Mogu biti “njemu korisni”, no to se može reći za skoro bilo koji iole ozbiljni blog.

Leave a Reply

Your email address will not be published.