Mračni blog

Mene EU plaši što god govorili o njoj :D

Zaštita autorskih (i drugih) prava je neobično bitna. I meni osobno, jer sam vlasnik programerske firme i fotograf.
Međutim, počeo sam puhati na hladno kad sam i sam postao žrtva ZAMP-a. Vrlo skraćena verzija događaja: na jednom od sajmova Zagrebačkog Velesajma sam imao vlastiti štand i na njemu multimedijalnu prezentaciju svog proizvoda (softver). Svi materijali (tekstovi, video i audio) su bili moje autorsko djelo. Slijedi prijava ZAMP-ovog agenta, sud i pravomoćna presuda. Presuda: kriv! “Zbog javnog emitiranja koje nije unaprijed prijavljeno ZAMP-u.” Obrazloženje sutkinje (po sjećanju): “Točno je da je emitirani (!) sadžaj autorsko djelo onoga koji ga je emitirao i da je to napravljeno u poslovne potrebe… Međutim, prema Zakonu tom i tom, članku tom i tom, okrivljeni je trebao ZAMPU prijaviti javno emitiranje…. bla, bla…” Oprostite mi na vrlo slobodnom opisu, bilo je to prije dosta godina. Da, bio sam tema na netu, bio sam na TV-u zbog toga…
Što je najzanimljivije u cijeloj priči?
Čekajući ispred sudnice na svoj red primijetio sam na sudu cijelu vojsku ZAMP-ovih agenata koji izgleda imaju istu svrhu: hodočastiti po javnim mjestima, pisati prijave i svjedočiti na sudu. A ishod je unaprijed poznat i nemoguće ga je izbjeći bez obzira tko je kriv, a tko prav.
Dakle, zakonski, kroz ostvarivanje (po meni) jednog od temeljnih ljudskih prava, provodi se “prisilno” regrutiranje članova, bez njihovog znanja, u udrugu koja na temelju toga ubire od tih istih članova novac. Naravno, kršeći njihovo, istim zakonom zagarantirano, pravo na izvođenje svojih djela. I sve to naravno, po zakonu! Kad na kraju priče, jedan od utemeljitelja takvog zakona postane predsjednik države, ja imam vrlo dobre razloge da sumnjičavo gledam prijedloge bilo kakvih zakona koji predlažu represiju zbog zaštite nečijih prava.

I kaj sad?