Smrt hrvatskog turizma

Vratio sam se maloprije s Malog Lošinja, istovario sam tamo ostatak obitelji na zasluženi odmor dok sam se ja vratio zaraditi koju kunu. Svega nekoliko sati na otoku me podsjetilo zašto već deset godina ne ljetujem u hrvatskoj (ok, sada sam morao uputiti obitelj na more čisto radi čišćenja sinusa, i općenito ljekovitog djelovanja mora).

Tipični austrijski, aplski gasthausProšli tjedan sam proveo u Austriji, vozikali smo se po alpama i vrlo se dobro zabavili. Posjetili smo Hallstat u kojem smo bili u rudniku soli, u trećoj najvećoj ledenoj pećini na svijetu, a na vrhu planine smo se i sanjkali (koliko smo mogli jer nismo bili baš opremljeni za zimske radosti). U Eisenerzu gdje smo bili u rudniku željeza (tamo sam već bio, ovaj puta smo se provozali po vanjskom kopu rudnika). Bili smo i u Salzburgu gdje smo posjetili Hellbrunn u kojem se nalaze tzv. “trick fountains” (obavezno posjetiti), a u samom gradu smo posjetili fairy_tale dućane Christmass in Salzburg i Easter in Salzburg. U laganom krugu prema kući spavali smo u Zell am See (gdje je bio neki lokalni festival, a čini se i kako je Al-Qaida imala godišnju konvenciju) da bi na povratku prošli preko GrossGlocknera (neke slike slijede za dan-dva) i u Klagenfurtu posjetili Minimundus.

Poanta zašto prepričavam svoj godišnji je u tome da smo vrijeme proveli iznimno aktivno, hodajući od atrakcije do atrakcije kojih unatoč tome što se u Austriji osjećam poprilično kao kod kuće nikako da nestane.

Istovremeno, u hotelu na Lošinju u prvih četrdeset i pet sekundi sam uočio nekoliko sjajnih zanimljivosti. Kao prvo, bazen ne radi jer je “ljeto” – nije mi jasna ova argumentacija, no pretpostavka je valjda da tko bi se uopće kupao u zatvorenom bazenu kada imate more na pedeset metara dalje. U sobi koja postavlja nove standarde za izraz “malena soba” (OK, najmanja soba u kojoj sam ikada bio bila je u Duesseldorfu prije desetak godina na nizozemskom brodu-hotelu) jako sam se razveselio mini-bar-u da bih shvatio da je ormarić prazan (ne da je frižider bio prazan, nego ga nije unutra ni bilo – frižider naime se može iznajmiti po 100kn dnevno?!?), i kao biser na kraju smo ustanovili da unatoč hotelu s vjerojatno više od stotinjak soba restoran radi samo za doručak i večeru. Da li sam spomenuo klimatizaciju? Nisam? E to je zato što je nema!

U potrazi za hranom svratili smo do konobe Silvana (zapamtite naziv ovog gurmanskog establishmenta) gdje sam za 50kn + 12kn prilog (slani krumpir) pojeo ramstek za kojeg me nisu pitali kako ga želim pečenog, došao je s valjda polovicom masti životinje iz koje je nasilno otkinut, a prije pečenja tretiran je ne sa pet ili sedam mirodija nego nijednom. Kada mi netko prepeče odrezak i to niti ne pokuša zakamuflirati s brdom začina onda ne vidim osobite razlike od toga da su mi poslužili đon moje vlastite cipele. Loše pripremljene odreske shvaćam jako osobno (svako malo se sjetim New York Strip bifteka u Weber Grillu u Chicago-u u rujnu prošle godini i enzimi mi prorade trenutno).
I na kraju, jurim prema Porozinama kako bi ulovio trajekt koji me trebao odvesti do Istre (gdje sam u Poreču trebao obaviti još jedan sastanak) i naravno zakasnim na trajekt, automobil pokisne u kiselo_vrućoj kiši a ja u kiosku kupim Schweppess koji je koštao ravno 12kn, ponavljam radilo se o kiosku.

The point is: naš turizam je jadan i anemičan. Nudimo ljudima jedino mjesto pod suncem i malo slane vode, a sami nismo apsolutno ništa napravili kako bi se ti gosti osjećali imalo bolje od sardina na traci tvornice konzervi. Posluga je u najmanju ruku nezainteresirana, a mjesta na kojima se želite prehraniti vas žele ili otrovati ili opljačkati. Ja takvu okolinu teško podnosim, meni je iznimno važno da mi se netko nasmije i pristojno pozdravi – tek toliko da mislim kako je moj novac otišao u prave ruke. Važno mi je da imam što raditi, a kod nas rijetko gdje možete nešto napraviti na moru osim okupati se – nije da ja ne vidim tamo relativno novu ljuljačku, ograde oko plaže, no istovremeno vidim i osvježavajuće piće na kiosku od 12kn ili ražnjiće za 45kn (usporedbe radi, u Werfenu pokraj Salzburga dobili smo cijeli menu s juhom, bečkim s prilogom i salatom i na kraju banan split za ukupno 10EUR – jest da je turistički jelovnik, jest da je banana split-u dano sasvim novo značenje, no za 73kn smo imali sasvim solidni i raznoliki obrok; i kada sam već tu da navedem kako sSenzor za mjerenje UV zraka na kupaćem kostimupavanje u nekom od tisuća iznimno simpatičnih gasthausa od kojih su svi redom opremljeni jednako ili bolje od lošinjskog hotela spavanje košta 22 do 33 eur po osobi s doručkom, što je više nego prihvatljiva cijena).

Gledam ove naše i sve si mislim kako bi i oni sunce naplaćivali, samo kada bi znali kako, i onda se sjetim ovih novih kupaćih kostima koji zbrajaju UV zrake i sve si mislim kako je samo korak dalje na sve to skupa uštekati neki taksimetar i tarifirati.

Misao dana:
I am leaving the town to the invaders: increasingly numerous, mediocre, dirty, badly behaved, shameless tourists.

26 Replies to “Smrt hrvatskog turizma”

  1. Kod nas je u Istri popularna: “samo neka šalju šolde, ne moraju ni doći”. Kao čovjek s mora nemam potrebe ljetovati na moru, ali mogu si mislit kako to ljudima izgleda kada je i domorotcima teško za podnijeti.
    Lako to što ćeš šveps platiti, ipak, to je luksuz. Kada živiš u turizmom “blagoslovljenom” gradu i odlazak na tržnicu je luksuz, da ne spominjem ribarnicu.

  2. Ja stvarno ne znam čemu se svi čude kada dođu na more. Istina je, nisu svi hoteli i privatni smještaj visokog standarda za male pare ali, vjerujte mi, platite pa ćete imati dobar smještaj. Nemojte očekivati dobar ručak ili večeru za 10 EUR-a, pojedite sendvič ili pizzu onda. Dosta mi je turista koji žele sve a ne žele platiti.
    Ovo sve što sam rekla ne opravdava lošu uslugu i sl. ali loša usluga i smještaj ne opravdava vas koji dođete na more 7 dana sa niti 1000 EUR- a i očekujete da se provedete kao Paris Hilton. Plati pa se rugaj. Nismo jedini koji nabijamo cijene, hej dragi moji – živimo od turizma.
    I uostalom, ako vam se ne sviđa, imate Španjolsku, Tursku itd. Ali tamo nemate ovako lipo more (da, i to se plaća).
    Pozdrav sa mora

  3. ana, to ja i govorim, garantiram ti da ćeš imati jednako aktivan (i aktivniji) odmor od ovog našeg domaćeg na nekim drugim daleko razvijenijim i “skupljim” lokacijama a da pritom potrošiš manje novaca

  4. Ustvari kod nas ima i takvog, kvalitetnog turizma, ali ne na moru. Kontinent sve više dobiva razne zanimljive turističke sadržaje kao što su razni viteški turniri, eko sela i tome slično. Na moru toga nema (čast iznimkama poput rapske fjere) jer se tamo ljudi ne trebaju truditi, turisti bi im dolazili da ih i tjeraju motikama.

    A kad smo već kod stejkova, jel netko bio u Fort Apacheu? Ja se već neko vrijeme hrustim da tamo odem, ali nikako naći vremena. Kao klinac sam bio lud za Divljim zapadom; da je to postojalo u to vrijeme i da su me tamo starci odveli, još bih i dan danas bio u nirvani…

  5. Imam jedno veoma jednostavno rješenje za te probleme – ne ljetujem. :) Mene je samo šokirala cijena bureka u Motovunu koja je iznosila nevjerojatnih 15kn. Ta gdje toga ima? Običan burek kojeg inače ne jedem i ne volim.. zaista, za 15kn se u Bijelovaru živi tri dana.

  6. E sad, želite li aktivan odmor ili samo sunce i more. Na našoj obali svega ima, izgleda da uopće niste informirani. Pogledajte malo ponudu izleta i sadržaja (safari – da i toga ima kod nas, rafting, ‘kanjoning’, muzeji, galerije,razna kulturna događanja, koncerti, dočeci polovice godine, ribarske i lude i ine noći, modne revije itd) prije nego što odete na odmor.
    Stvar je u tome što ne znate što hoćete i tuđa vam je trava uvijek zelenija. Zašto onda ljetujete kod nas? Nećete priznati, ali zato što vam je tu najbolje.

  7. Iskreno mi je žao što si u toj bijedi gastro-turističke ponude ipak u jurnjavi na trajekt za Porozinu, malo prije Cresa, ne skrenuvši prema Valunu propustio Lubenice… za sve ostalo, vjeruj mi, slažem se… tuga je od svega najveća što ovakve bisere moramo otkrivati… SAMI… :-(

  8. @ana:
    Ne razumijem zbog čega su neki ljudi toliko prepotentni. Odakle pitanje “želite li aktivan odmor ili samo sunce i more.”?
    Mislim da je prilično jasno da sunce i more ne podrazumijevaju praznoglave turiste koji su tu samo da leže na plaži ko tuljani. Naravno da turisti žele aktivni odmor. Oni koji ne žele nikakve aktivnosti, otići će prije na svjetionik.

    Jesi li ti išla na odmor u Austriju da možeš usporedit omjer cijene/ponude?
    Ako je u Austriji životni standard veći, prihod po stanovniku duplo veći nego kod nas, na koju foru može turistička ponuda tamo biti toliko povoljnija?

    Ja za svoje novce teško radim cijelu godinu, i ako odem na more, te bih novce onda trebao pokloniti nekom pohlepnom ugostitelju, koji “radi” 3 mjeseca godišnje, zato što se more plaća, pa pivo koje u Slavoniji košta 10 kn ovdje zbog toga što je more blizu, košta tri puta više?

    Pogledajte malo ponudu izleta i sadržaja (safari – da i toga ima kod nas, rafting, ‘kanjoning’, muzeji, galerije,razna kulturna događanja, koncerti, dočeci polovice godine, ribarske i lude i ine noći, modne revije itd) prije nego što odete na odmor.

    Vjerujem da ima mnogo sadržaja kroz cijelu obalu, ali prosječnom turistu su ti sadržaju slabo dostupni. To što smo mi neinformirani, nije naš problem, nego problem ugostitelja koji nisu svjesni da je u njihovom interesu da animiraju, zabave i informiraju turiste.

    Stvar je u tome što ne znate što hoćete i tuđa vam je trava uvijek zelenija. Zašto onda ljetujete kod nas? Nećete priznati, ali zato što vam je tu najbolje.

    Znamo mi šta hoćemo, ne boj se. Ja želim da me se ne gleda s visoka kad se začudim kolike nenormalne cijene ljudi izmišljaju. Možda je istočna obala Jadrana božji dar, ali ona sama ne garantira uspjeh u turizmu. Nedavni novinski “izleti” koji priznaju da turisti lagano odustaju od Jadrana govore šta i kako se radi.

    Usput, znaš li ti koliki prihod od turizma ima Austrija, a koliki Hrvatska?

  9. Upravo sam se vratio s Lošinja i dijelim tvoje mišljenje. Sauna radi, ali dvokratno, bazen nekad dvokratno nekad uopce ne radi, zabava u hotelu svodi se na animatore od jedno 12,13 godina i “one man band” (???). Kada su mi na kraju dali anketni upitnik s mogućim primjedbama i pohvalama naprosto sam ga bacio jer nije bilo dovoljno mjesta za sve primjedbe i sugestije. Zdravstveni turizam? Nikad čuli. A cijena – prava sitnica.

  10. Razmišljam o protuargumentima, ali sa žalošću primjećujem da ih nema. Naravno da postoje izuzeci, ali njihov broj je nezamjetan.
    S druge strane, drago mi je da se ana javila jer ona predstavlja onu većinu koja “nosi” naš turizam. Dok budemo tako razmišljali preći će nas i Albanija u turizmu, jer Bugarska i Rumunjska već jesu.
    Ili ćemo cijelu obalu rasprodati, pa onda sliniti kako drugi beru vrhnje.

  11. tomo, ja bih u grubo rekao da jedan beč godišnje na turizmu zaradi više nego cijela hrvatska zajedno

    mislim da smo mi jadni jer se hvalimo brojevima koje svaka metropola zaradi pojedinačno

  12. Pa kad me nisi pitao gdje u ML treba sjest i nesto pojest. Ali nije toliko ni vazno gdje, vaznije je kad i kako. U ML ti vladaju Siptari (da, da, sad me optuzite za nacionializam i stagod hocete) oni kroje turisticku sliku ML-a a ostali se snalaze kako znaju. Da me ne bi krivo shvatili ja obicno skoknem do “Glaeba” i sa poznatim sipcem (uvijek me prepozna jer sam godinama brod vezao ispred njegovog restorana) popricam i tamo pojedem nesto s rostilja, neku klasiku tipa raznjici s pomfrijem ili u najgorem slucaju becki. Uvijek je cisto i decko je ljubazan i znam ga i nikad nisam zazalio za placenim/pojedenim. Hebiga, sto se cijena tice, a kaj da ti velim, mi se okupljamo ispred ducana, a ne u bircu… pozoves rundu i faca si, a cijene doduse i jesu nesto mrvicu vece nego u ZG ali ipak, ducan je duican… daj si izracunaj koliko kosta dostava, sleper placa 1500 kn samo trajekt XY kuna most. Ma nemoj gledati samo na klopu, ja dolje ima i kucu, jedan crijep koji je u ZG kostao 4,5 kn dok sam ga dopremio do Losinja (sleper, trajekt, most), pa prekrcao na mali brodic do Unija, pa na Unijama iskrcao, pa pretovario na traktore i dovukao do kuce na brdu kostao je tocno 9 kn…. pa ti vidi kolko ces sta naplacivati kad jednom nesto uspijes izgraditi na otoku. Ne, ne branim ih, ima svagdje lova u mutnom ali dok ljudi placaju tko ne bi derao… sta mislis kako reagiraju kad im priopcis koliko ih kosta to sto su telefonirali. :-))

  13. Drago mi je što sam nakon svog komentara ispala prepotentna i dio većine koja guši naš turizam. T-zombix vam je lipo opisao zašto su neke stvari puno skuplje na obali.
    To uspoređivanje sa svjetskim metropolama ne stoji. Logično je i normalno da netko tko više ulaže i ima dužu tradiciju turizma ima i veće prihode (uostalom većina tih metropola ima stanovnika koliko i cijela Hrvatska).
    Daleko od toga da je sve kod nas u redu, ali ako je kava u Veneciji na Markovom trgu po suvo zlato, meni je normalno da je skupa i na Stradunu i na Peristilu. Ljudi, naučimo razlikovati vrste turizma i ponudu. Neke stvari se ne mogu uspoređivati (npr Beč i mali Lošinj) jer jednostavno nisu ista kategorija.
    Uostalom, dođite na more malo duže od 2 tjedna godišnje pa možemo onda razgovarati.

  14. ana, poanta je samo u ekonomiji brojeva

    ako imaš hotel koji objektivno posluje kroz dva-tri mjeseca ljetne sezone tada sve troškove tog hotela moraš rasporediti na to razdoblje
    istovremeno, identični takav hotel u primjerice austriji posluje cijelu godinu ili barem vrlo intenzivno kroz ljeto i zimu i iste te troškove (a troškovi su u strukturi i cijeni otprilike identični i jedina razlika je trošak rada) može rasporediti na veći broj dana/soba i samim time je jeftiniji i privlači još posjetitelja

    ista stvar vrijedi i za ostale sadržaje, i dok bih ja bio spreman platiti kavu na stradunu 15kn ili koliko ona već košta, ne vidim razloga zbog kojeg bi gore spomenuti schweppes koštao 12kn u kiosku u trajektnom pristaništu

    to je jednostavno grabež bez opravdanja, ma što ti rekla o tome

  15. E sad smo se dotakli grabeža o kojem nisam govorila. Naravno da kod nas postoje ljudi koji precjenjuju svoje usluge i masno naplaćuju i taj tvoj schweppes, ali nije cijela poanta bila u tome (bar koliko sam ja shvatila ili..).
    Stvar je u tome da u Beču (koji se toliko spominje) masno platite ulaz u muzej (već kada toliko putujete, znate i cijenu) a ulaz u muzej u Splitu je 10-20 Kn. Di je sad računica? Ili je ‘šveps’ jedino mjerilo?
    Čitava stvar je u tome (i razlog moga namjernog kontriranja) da jednoznačno gledate na stvari i nesagledavate big picture. Stvari su kod nas kompleksne, kompleksnije nego u drugim turističkim zemljama. Još je uvijek u hotelima prisutno naslijeđe rata i sadašnjica pljačke. Otoci žive samo ta dva ljetna mjeseca i naravno da se žele naplatiti. Nije njihova krivica što 10 mjeseci nema ničega – to treba istražiti na višim istancama (sagledavajući i trajektne i brzobrodske linije).
    Moj izazov je bio na razmišljanje ali očito nije shvaćen.

  16. ana, najjednostavnija stvar je kao i uvijek sjediti sa strane i vikati kako nam je loše, kako ovo ili ono

    ja samo tvrdim da treba nešto učiniti i da to treba svatko učiniti za sebe, a ne da treba čekati da to netko drugi (država) učini za nas ili vas

    kada bi sada gledao austriju u kojoj doista puno boravim i rekao da ima primjerice jedan rudnik soli u kojem oni naplaćuju ulaznicu (10eur po glavi) onda to ne bi bilo zabavno, no fora je da oni imaju i vidikovac, da imaju i ledenu pećinu, da imaju nekakvu žičaru, da imaju na komadu glečera desetak sanjki koje tamo stoje i čekaju da netko sjedne na njih i (totalno besplatno) se malo sanjka

    to je koordinirana akcija puno više je jedne tvrtke, pojedinca i takvo zajedništvo i svijest da treba raditi zajedno kako bi postigli nekakav globalni cilj koji se pak preslikava na lokalne tvrtke

    nije poanta u schweppessu, no kada tome dodam moj ramstek, bazen koji ne radi ili najam frižidera za 100kn dnevno onda nisam zadovoljan

  17. Priznajem, za frižider su te dobro zeznuli. Također, za bazen nema isprike ali i tvoja je greška što si izabrao taj hotel.
    Naravno da se svaki pojedinac treba izboriti za sebe i ne možemo za sve kriviti državu ali…
    Ne želim niti početi o dobrim idejama i inicijativama pojedinca koje nemaju budućnost zbog nesposobnosti ljudi na višim istancama. Za neke stvari jednostavno ovisiš npr. o trajektnoj vezi koja je zimi jednom dnevno a ljeti dva puta dnevno. I što ćemo još govoriti?
    U ovoj državi fali sposobnih ljudi (ne u privatnom sektoru). Ne možemo nikud dok nam neki sitni podobni činovnik kroji sudbinu. Sad već možemo prijeći na tvoj sljedeći post i grintati o močvari u kojoj živimo.

  18. Pozdrav
    Radim u turizmu u jednom hotelu na Krku Pokušavamo raditi što dulje kroz godinu, ali ne može sam hoel biti otvoren, ako i okolina ne daje neke sadržeje zbpog kojih bi gosti dolazili i kad nema sunca i more nije za kupanje, btw. imamo wellness. A za cijene, mi svi na otoku plaćamo takve cijene kad je kilo marelica u Rijeci npr. 10 kn kod nas su 25.

  19. vragolan, totalno razumijem problematiku – no jedini način da se to riješi je da svi sjednu za stol i krenu razgovarati i pokušati se nešto dogovoriti; akcija samo s jedne strane neće donijeti ništa dobroga, biti će nezadovoljni i gosti i hotel; treba ti dakle podrška svega ostaloga

    glede cijena, morate posjesti ekipu koja se time bavi ili početi graditi vlastitu distribuciju…

    nije lagano i sasvim sigurno nije moguće riješiti u kratkom roku (jer sve i da riješiš, treba vremena i vremena da navikneš i pronađeš turiste koji će te posjećivati izvan sezone)

  20. Cijenjeni gospodine!
    Vrlo smo ogorčeni vašim komentarom na naš prekrasan otok Lošinj. Kao prvo JA kao vlasnik Konobe «Silvana» sam ogorčen i iznenađen vašim postupkom davanja u javnost imena konobe gdje «navodno» niste bili zadovoljni ramstekom, a konobaru i vlasniku se niste žalili za nekvalitetu mesa i usluge. Ako niste znali svaki ugostiteljski objekt ima knjigu žalbe koja je izložena za sve kritike i pohvale. U 17 godina rada mojeg gurmanskog establishmenta bilo je i nezadovoljnih gostiju. Svako nezadovoljstvo rješeno je na licu mjesta. Prihvaćamo svaku kritiku kao i mogućnost da je ramstek bio žilav, ali to ste trebali odmah vratiti, a ne podmuklo ocrniti cijelu gastronomsku ponudu našeg lokala i cijelog otoka Lošinja. Napominjem da je ramstek (kao i sva naša hrana) bio svjež i nije bio tretiran raznim mirodijama (koje ostali koriste da bi prikrili pravi okus mesa i omekšali ga). Navodite da ste u Chicago-u jeli biftek (pretpostavljamo specijalitet tog restauranta), a niste pitali za škampe sa Kvarnera i otočku Cresku janjetinu koja je naš specijalitet. Vi kod nas niste pitali za naše specijalitete. Mislim da je glupo doći na otok i ne probati autohtone specijalitete. Ne znam kako ste pronašli moju konobu koja je dosta udaljena od svih hotela (pa tako i hotela gdje ste boravili). Pretpostavljamo da je najjeftiniji pa ga niste htjeli imenovati, jer to zasigurno nije bila Villa Favorita, hotel Apoksiomen ili bilo koji drugi hotel sa 4 zvjezdice. Vjerojatno u vrijeme (oko 15.00 sati) kad ste vi došli kod nas na ručak nisu radile pizzerie i zalogajnice koje vama po cijeni i ponudi odgovaraju. Mislim da za alla carte ručak koji sadrži lignje, ramstek, slani krumpir, pomfrit, 1 mineralnu i 3 coca-cole nije puno izdvojiti 195,00 kn. Iako vi smatrate da smo mi zaostali i tehnološki nazadni ipak koristimo internet i imamo internet prezentaciju na adresi http://www.silvana.hr.
    Uostalom dosta nam je tih bogatih direktora i managera koji dolaze na odmor soliti nam pamet bez prebijene kinte u džepu. Nemojte nam spominjati gastronomiju Austrije i Amerike jer u svijetu ne slove kao poznate kuhinje. Neću biti bezobrazan kao i vi te spominjati ime hotela u Zagrebu gdje sam doručak uredno platio 10,00 eura, a kavu 17,00 kuna. Svatko ima pravo formirati svoje cijene, kao što kupac ima pravo birati gdje će svoj novac potrošiti. Bez obzira na sve gore rečeno, žao nam je što niste bili zadovoljni kvalitetom hrane i usluge u našem objektu.
    Pozdrav s JEFTINOG Lošinja (jer očito niste trošili u Istri i dalmaciji)!

  21. Poštovani,

    Zahvaljujem na vašem komentaru.
    Uvažavajući sve argumente koje ste iznjeli oni i dalje ne mijenjaju činjenicu da je moj ramstek bio loš, odnosno da budem precizniji bio je jestiv ali ne i za preporuku. Odresci su jelo koje volim jesti i vrlo sam kritičan prema njima, za razliku od mnogih imao sam prilike probati ih na raznim kontinentima i desetinama država i znam o čemu pričam kada se radi o odrescima. Ako smatrate da bi gost trebao jesti samo otočne specijalitete onda jelovnik tome prilagodite, postoje ljudi koji ne vole janjetinu, koji ne jedu ribu ili koji ne podnose školjke.

    Konobu sam odabrao zato što ste imali putokaz na cesti; mislim da sam prošao pokraj jednog ili dva druga restorana ali su bili zatvoreni, cijene iskreno nisam niti gledao kod ulaska; no cijena mi nije niti kriterij. Nadalje, stav o tome da je samo gotovina novac a ne i kreditna kartica je vrlo pogrešan i za koju godinu ionako ništa drugo osim kartica neće biti u optjecaju – ja kartice koristim kao sredstvo protiv sive ekonomije jer znam da moj račun neće biti nepovratno zaboravljen, a gotovinu koristim isključivo kako bih kupio nešto na kiosku ili platio piće u kafiću.

    Da meni netko vrati proizvod u moju tvrtku ili da napiše nešto ružno o tome onda bih grešku tražio unutar svojih redova a ne bi sasuo drvlje i kamenje na kupca. Može biti da je on došao zato što je bilo jeftino, može biti da ste bili jedini otvoreni, može biti da je platio i karticom – no ne vidim kako bi gost koji očigledno nije vama po mjeri mogao biti kriv za loše obavljeni posao?

    Na blogu iznad vašeg komentara ima 19 drugih od kojih mnogi govore o totalno istoj stvari i u svojem stavu nisam sam.

    Sve dok ne promijenite svoj temeljni stav i o kupcu počnete razmišljati kao o osobi koja osigurava vašu egzistenciju (pa makar i kroz tih nekoliko tjedana ljetne sezone), dotle neće biti napretka, ne samo za vas nego za vaš cijeli otok, za cijeli jadran i u konačnici za cijelu ovu državu.

  22. Še pozdrav iz Slovenije!
    Opravičujem se zaradi jezika, toda srbo-hrvaško na žalost ne govorim.
    Veseli me, da ste odprli in zeli iskreno vodili vašo debato, predvsem pa sem vesel zato, ker sami Hrvatje, gosti, ponudniki storitev, turistični delavci, dajete kritike in pripombe.

    Ponavadi, če to stori Slovenec, se mu takoj pripiše nacionalistini vzgib.

    Preden pokomentiram vaše prispevke, naj omenim mojo izkušnjo.

    Sam že nekaj let ne potujem na Hrvaško. Ne le zato, ker se tam ne počutim dobro, temveč tudi zato, ker je sveta preveč za videti, da bi hodil samo v eno državo. In potoval sem že po celem svetu. V razvitih turističnih državah, v manj razvitih in tudi zelo nerazvitih.
    Na Hrvaško smo, tako kot večina slovenskih družin, redno hodili, ko sem bil še otrok. Želeli smo sonce, morje in prikolico – zapravili pa smo skoraj nič denarja, ker smo vse, do zadnje vode prinesli s sabo (kupovali smo kruh in plačevali takso). Še danes je velika večina ne le slovenskih, ampak tudi drugih gostov enakega profila.

    Na Hrvaškem sem bi lpred nekaj leti – na podaljšanem vikendu pri prijateljih. Večino časa smo sicer preživeli v apartmaju ali na plaži, a šli smo tudi v mesto. V restavracijo.

    Moja izkušnja je bila povsem zanič (pa smo šli v “najkvalitetnejšo restavracijo v tistem kraju). Ko smo prišli, so nas konobari gledali, kot bomo komu kaj naredili. Nobenega nasmeha, nobenega pozdrava… Dolgo smo čakali (pa ni bilo polno ljudi), preden smo dobili jedilne liste.

    Odprem – in kaj vidim? MENI JE BIL NAPISAN V 6 jezikih (hrvaščina, nemščina, italijanščina, madžarščina, češčina, poljščina). Slovenskega jezika, kljub dejstvu, da smo Slovenci 2 milijonoma na DRUGEM MESTU po obisku, NI BILO. Ko sem prijazno vprašal natakarja (konobara), zakaj je temu tako, je odgovoril: MA VI SLOVENCI SVE RAZUMJETE. Si predstavljate? Medtem ko v Sloveniji v najbolj zakotni turistični ponudbi najdete srbo-hrvaščino, se eni Hrvati ne morejo potruditi in tistih 10 jedi prevesti tudi v slovenski jezik. Sploh glede na to da gotovo veste, koliko Slovencem pomeni jezik.

    Da nadaljujem: hrana je bila pod kritiko, čeprav smo imeli denar in voljo, da dobro jemo, ne glede na ceno. Jaz sem dobil hladno ribo na žaru, postrežba je bila počasna, konobar neprijazen … in ko je prišel račun, smo pač plačali znesek, ki gotovo ni zaslužil biti tako visok.

    In Hrvaška me ne bo spet videla kako desetletje. Ker tako se turizma ne dela. Pa ko bi bila samo moja izkušnja takšna! Preveč je ljudi, ki se vrnejo iz hrvaške obale razočarani …nato pa naslednje poletje spet rinejo tja, ker je pač najbližje.

    Veseli me, da ste tudi sami kritični – saj gotovo ni pošteno, da tiste tri mesece mastno nabijajo cene, ne cenijo gostov in se obnašajo, kot da je za dober turizem dovolj imeti lepo vreme in slano vodo. Takih krajev je na svetu ogromno …

    Bil sem v Egiptu, na Filipinih, Mehiki, Kubi ( da ne naštevam dalje) in kljub temu, da je standard še slabši kot na Hrvaškem, turista cenijo, pošteni so, ko nekaj prodajajo, še najbolj pomembno pa je, da nadgrajujejo svojo ponudbo in ne pričakujejo, da bo človek mastno plačal samo za slano vodo in božje sonce nad oblaki.

    Lep pozdrav in hvala, če boste moje mnenje vzeli v premislek!

    Vsekakor želim hrvaškemu turizmu boljše čase, predvsem pa, spremenite odnos do sosedov – vedno bomo tukaj in je pametneje, če nas jemljete kot enakovrednega sogovornika in ne neke majhne bogate tečnobe s severa.

    lp
    Urbi

  23. Mala slažem se s tobom! Bila sam u Italiji u jednom turističkom gradu sad nedavno. Za jednu paštu i piće sam potrošila toliko da bi za te novce ovdje mogla pojest predjelo, jelo, prilog i ne samo jedno piće. A da ne pričam o ljubaznosti osoblja…koma. Mi smo prema njima zakon.

Leave a Reply

Your email address will not be published.