Categories
Humor

Moja privatna vojska

Pitam se koliko bi me koštalo da imam vlastitu privatnu vojsku koju bih sastavio od plaćenika iz trećeg svijeta? Oni bi u stvari trebali biti Moja Privatna vojskastatusni simbol, a manje neka borbena jedinica. Očigledno, morao bi zaposliti vojnike iz neke države u kojoj je godišnja plaća manja od dva dolara jer bi inače postalo jako skupo. I morali bi ostati u toj zemlji. U stvari, outsourcao bih cijeli projekt.
Jedina dužnost moje privatne vojske bi bila da marširaju u formaciji uokolo svoje vojarne nekoliko puta dnevno te da pjevaju pjesme o mojoj veličini. Cijela stvar bi me koštala vjerojatno manje od nekoliko tisućua godišnje, a za tu umjerenu sumu imao bih genijalan odgovor svaki puta kada bi me netko pitao “Ti i koja vojska?”. Imao bih njihove slike u novčaniku i samo bi zamahao slikom. Onda bih vjerojatno rekao nešto poput “Ovo je 101 pješačka divizija. Ovaj lik na kraju se zove Gbernak i zna plivat, on je moja amfibijska jedinica”.

Posuđivao bih svoju vojsku za međunarodne mirovne misije kadagod je teško sklepati koaliciju. Bilo bi zanimljivo gledati Busha kako objašnjava tko je sve pristupio novoj koaliciji: “Paaa, naša koalicija raste. U ovome času imamo SAD… i Puerto Rico… I mislimo da su se Hawai priključili. Japan šalje zavoje. I naravno, tu je armija s Mračnog bloga. Oni većinu dana provedu skrivajući se, ali smo razumno sigurni da su tu negdje.”

Misao dana:
Always remember to pillage BEFORE you burn.

2 replies on “Moja privatna vojska”

for the record, ovo nije moj tekst, ovo je samo kreativni prijevod iznimno smiješne ideje koju je scott adams napravio na svojem blogu:

ja bih recimo, tiskala vlastite poštanske marke… vojsku ne bih držala, kompliciraniji su od pasa, mačaka i kanarinaca, a svejedno ih trebaš hraniti, šetati, čistiti, disciplinirati, maziti, tješiti kad je grmljavina…

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *