orinoco flow… (4:26, Enya, Paint the Sky With Stars: The Best of Enya, 1997)

Još malo o toku proizvodnje (budući da nisam baš bio previše jasan u petak);

Zamislite situaciju u kojoj proizvodite računala (eto, ja baš moram s mojim notebookom na servis pa mi je primjer bolno primjenjiv). Za potrebe rasprave reći ćemo kako se proizvodnja sastoji od tri faze; proizvodnja monitora, proizvodnja kučišta i testiranje.

U nekoj uobičajenoj proizvodnji, zbog optimizacije transporta, odlučeno je kako se gotove komponente transportiraju u lot-ovima od po 10 komada (lot; pojma nemam kako bih ovo preveo ali riječ je o dijelu serije). Za svaki korak (monitor, kučište, testiranje) treba po 1 minuta.
Dakle, ako krenete proizvoditi prvo vam treba deset minuta za monitore (deset komada monitora), potom još deset minuta za kučišta i tek u trećem koraku idete testirati i ujutro kada ste krenuli s proizvodnjom prvo računalo s trake silazi u dvadeset i prvoj minuti; iako je za proizvodnju cijelog računala potrebno samo tri minute.
U ovom slučaju, korisno vrijeme (vrijeme proizvodnje koje daje dodanu vrijednost kupcu) je tri minute, dok je 18 minuta čisti otpad ili muda. Osim toga, u času kada počinjete testirati prvo računalo u bufferu imate još devet drugih računala – što je opet jedan oblik otpada u vidu pretjerane proizvodnje, a u času dok testirate prvo računalo još najmanje 20 drugih elemenata je već u proizvodnji (deset monitora i deset kučišta povrh ovih devet koji stoje u redu i čekaju na testiranje). Dakle, u bilo kojem času imate 21 operaciju u postupku iako se samo sastavljanje računala sastoji od svega tri koraka.

Kada bi to posložili po TPSu onda bi proces očekivao proizvodnju u minimalnoj jedinici (dakle, jedno računalo) i tada bi prvo napravili monitor, dodali kučište i testirali računalo. Na ovaj način bi prvo računalo s trake izišlo u trećoj minuti, a u bilo kojem času nikada ne bi imali u procesu proizvodnje više od dvije operacije: to znači da ne bi bilo viška proizvodnje (u vidu buffera). U prvom slučaju, prvih deset računala bi bilo gotovo u trideset minuta, dok bi u TPS načinu prvih deset računala bilo gotovo u dvanaestoj minuti!!!
Uočite razliku, osobito stoga što nijedna operacija sama po sebi nije napravljena brže, a istovremeno je proces proizvodnje skraćen dramatično samo zato što su izbačeni viškovi tj. otpad.

TPS sustav je ovdje u dodatnoj prednosti, jer ako zamislite situaciju da je u prvom scenariju monitor br. 7 pokvaren, proteći će puno vremena (dvadeset minuta) dok greška u testiranju neće biti otkrivena, a ako se radi o sustavnoj grešci tada ćete u proizvodnji (bufferu) imati veliku količinu pokvarenih računala, dok u TPSu imate jedan jedini, greška je otkrivena i automatski se aktivira andon i pojačano se traže daljnji propusti.

Naravno, u scenariju koji očekuje pojedine korake (taktove) da traju svega jednu minutu, rezultat se ne čini spektakularnim; no što ako proizvodite neke strojeve (proizvode ili usluge) koje traju tjednima ili mjesecima? Tada se može dogoditi da u proizvodnji imate ogromnu količinu potencijalno neispravnih proizvoda i trenutak u kojem ste otkrili greško je toliko udaljen od trenutka kada se greška stvarno dogodila (jer Štef s početka priče nije podmazao šeraf) da više nije stvarno moguće otkriti što se u stvari desilo.

Misao dana:
I’ve seen things you people can’t imagine.
Chimneysweeps on fire over the roofs of London.
I’ve watched kite-strings glitter in the sun at Hyde Park Gate.
All these things will be lost in time, like chalk-paintings in the rain.
Time for your nap.

Leave a Reply

Your email address will not be published.