candyman… (3:43, Siouxsie & the Banshees, Twice Upon A Time: The Singles, 1992)

And now, something completely different…

Danas sam u kinu gledao “Charlie and the chocolate factory” te ga toplo preporučam svima. Ovaj film je poseban po tome što ga je napravio Tim Burton, a on je sam po sebi vjerojatno nesposoban napraviti “normalni” film te iza sebe ima cijeli niz drugih čudnovatih urdaka. Jedan od najboljih je svakako “Nightmare before Christmas” kojeg sam odavno kupio na DVDu i uvijek ga rado pogledam (sjećam se kako sam ga prvi puta gledao u onome kinu na čošku Ilice i Frnkopanska, čini mi se da se zvalo Jadran).

Druga zanimljiva stvar je glumac Johnny Depp koji je pak posebna priča i u posljednje vrijeme sam gledao nekolicinu njegovih filmova i razvio afinitet prema filmovima u kojima glumi. Za razliku od ostalih filmova u kojima uvijek glumi neke polukomične likove, u ovome filmu ga je teško za prepoznati iako je od samoga starta totalno očigledno koju od uloga on glumi.

Uskoro stiže još filmova od Burtona (po americi je bilo brdo najava) i to napravljen po Nightmare before Christmas receptu pa se unaprijed veselim.

Misao dana:
I have a problem when people say something’s real or not real, or normal or abnormal. The meaning of those words for me is very personal and subjective. I’ve always been confused and never had a clearcut understanding of the meaning of those kinds of words.

Leave a Reply

Your email address will not be published.