on my way home… (5:09, Enya, The Memory Of Trees, 1995)

Eto mene u mom crnome uredu.

Subotnje jutro sam proveo u poljskom kvartu Chicago-a obavljajući posljednji shopping, a potom sam se relativno rano uputio na aerodrom gdje sam čekao večernji let. Na check-inu zaustavila me ljubazna gospođa iz Lufthanse i ponudila 600 EUR gotovine i 700EUR bonova samo da odustanem od leta i ostanem još jedan dan u gradu. Nažalost, unatoč primamljivoj ponudi nisam baš bio voljan produžiti putovanje za jedan dan pa sam krenuo kući.

Temperatura u americi je bila cca. 26 stupnjeva, u frankfurtu me dočekao sunčani dan i 16 stupnjeva, a u zagrebu kiša i 10 stupnjeva. Te toliko da se kuži razlika i da stvari stavim u perspektivu.

Nakon aerodroma putovanje do ureda (da pokupim auto) je trajalo više od dva sata radi krkljanca na zaobilaznici. Totalni gubitak vemena.

Misao dana:
I may not have gone where I wanted to go, but I think I have ended up where I intended to be.

p.s. ima još jedna bitna razlika između US i nas ovdje a koja nije bila toliko očigledna dok sam bio tamo; naime jutros sam se silom prilika parkirao u importane centru te sam na putu do izlaza prošao kroz shopping centar gdje ljudi u velikim količinama puše; u US pušenje je skoro pa zabranjeno i u zgradama jednostavno nije dozvoljeno, te je vrlo teško čak i na ulici pronaći ljude koji šeću i puše

Leave a Reply

Your email address will not be published.