Negdje tamo u studenom prošle godine nabavio sam si nakon višegodišnjeg priželjkivanja RIMov BlackBerry uređaj (baš sam bio gledao, i moj prvi email na temu BlackBerrya sam poslao VIPu negdje u veljači 2003 godine i tada nitko tamo nije znao o čemu ja u stvari pričam). BlackBerry je uređaj koji je kontinuirano spojen na vaš uredski email/groupware server (u mom slučaju Microsoft Exchange). Obzirom na 
VPN koji koji postoji između ta dva uređaja, istoga časa kada se u mom exchangeovom mailboxu pojavi nova poruka ona je istog trenutka gurnuta (ili push na engleskom – što je ujedno i oznaka tehnologije koju blackberry koristi), prema mojem blackberryu te mogu pročitati poruku gdje god se nalazio.
Ovo je naravno genijalno jer ako se puno vremena nalazite izvan ureda, a pritom imate korporativnu kulturu email komunikacije tada ogromne količine posla možete odraditi samo uz pomoć BlackBerry uređaja. Ja kao alpha-geek sam naravno odmah zavolio moj 7290 budući da je to jedan sjajan uređaj. Iskreno, mobilni telefoni su me odavno prestali impresionirati, krenuo sam još tamo negdje 1992-1993 sa prastarim Benefonom na NMTu (koji se fiksno ugrađivao u automobil), promijenio ga kasnije za Nokiju koja se doduše mogla nositi u ruci ali samo ako redovito vježbate, da bi ga zamijenio prvo za fiksnog Duncalla, a potom i za one famozne ciglice od mobilnih telefona. Moj prvi GSM telefon kojeg sam imao je bio Siemens S3 i imao je telefonski broj 39 (dakle, tko zna kako je HTova numeracija za GSM telefone krenula, zna sada i moj stari broj telefona), obzirom da je telefon bio neispravan nedugo zatim sam ga zamijenio za Nokiu 8110 (ako se ne varam), onu crnu, bananu koju Kean Reeves intenzivno koristi u prvom Matrixu, pa sam nakon toga prešao na Ericssone i koješta drugoga. U svakome slučaju, previše telefona mi je prošlo kroz ruke i malo me toga može impresionirati, no BlackBerry je to uspješno učinio.
Moj dojučerašnji BlackBerry 7290 je daleko najbolji mobilni telefon kojeg sam imao, osim što kao telefon služi besprijekorno, ima ekran 160×240 koji uopće ne treba backlight pa mu je vijek trajanja baterije komično dugačak; a osim toga uređaj ima isključivo USB priključak tako da ga možete napuniti na bilo kojem drugom USB uređaju. Ono što BBerry izdva
ja od drugih telefona je sinhronizacija, a pritom ne mislim samo na emailove, nego i na sinhronizaciju adresara s mojom cijelom tvrtkom, kalendarom i zadacima. Blackberry u principu ima svu funkcionalnost Outlooka ali na mobilnom telefonu. Za razliku od IPaq-a (kojeg također posjedujem), BBerry se sinhronizira sasvim automatski putem svoje GSM veze.
Ta veza je ujedno i razlog zašto sam odlučio nabaviti najnoviji i ujedno najjači BlackBerry 8700v koji se od prije neki dan može kupiti u VIPnetu (sorry, samo za enterprise korisnike). Naime, moj sada već bivši 7290 koristi GPRS vezu koja je objektivno spora, sasvim dovoljna za email komunikaciju, no za povremeno surfanje internetom u cijelosti neprikladno (iako sam osvježio blog nekoliko puta preko BBerrya). 8700v (a ovo v označava vodafone) koristi EDGE koji je daleko brži u prijenosu podataka. Kao dodatni bonus, 8700 ima duplo veći ekran (240×320 u odnosu na 160×240) koji je dosta različit od 7290, uređaj je nešto manji i lakši, a posjeduje i daleko brži procesor.
Dva dana nije dovoljno za neki ozbiljni stav, i vidim da sam početno razmišljanje o tastaturi već promijenio (na bolje), ukrako; nije ovo zadnje što čitate o BBerry-u na ovome blogu.
Misao dana:
Blinky lights are the essence of technology. Everything else is fluff.