Čitam ja javno.com i naletim na slijedeće:
Nastavak saslušanja u rujnu
Za danas je bilo predviđeno saslušanje tri svjedoka. Dvoje se nije odazvalo sudskom pozivu, dok je supruga prvoosumnjičenog Josipa Matanovića, donedavnog potpredsjednika HFP-a, došla u Županijski sud u Zagrebu i iskoristila svoje pravo te nije svjedočila protiv njega.
Do ljetne stanke tako je od 14 planiranih, ispitano 11 svjedoka. Oni koji se nisu odazvali, njih troje, kao i sedam novopredloženih bit će pozvani u nastavku istrage. Odluku o rasporedu svjedočenja sudac Boris Ivančić donijet će krajem kolovoza ili početkom rujna, saznajemo u Županijskom sudu u Zagrebu.
Dakle, nekakva ekipa od 7-8 ljudi je u pritvoru radi slavodobitne akcije Maestro kojom je kriminal u HFPu sveden sigurno na najmanje polovicu. Akcija je koštala 10 milijuna kuna, država je u premetačinama koje su uslijedile uspjela vratiti nekih 350.000eur (zaokružimo na nekih 2.5 mil kuna – što znači da smo i dalje 7.5 mil kuna u minusu), a ponekima su prikvačili strašne zločine, eto primjerice Ivanu Gotovcu su prišili da je na poklon dobio peku i putovanje u Monte Carlo (pojma nemam je li lik kriv ili nije, no činjenica je da mu nisu uspjeli dokazati bilo kakvo primanje novaca i onda imaju hrabrosti napisati peku, tip valjda fakat voli teletinu).
Anyway, ne poznam nikoga od njih, slažem se u ovom slučaju s Ivom Sanaderom (premijerom, op.a.) kako je HFP leglo kriminala (baš kao i vlada, kao i hrvatska brodogradnja, kao i…) i da se mene pita polovica vlade bi se hladila skupa s ovim HFPovcima, no poanta je da su ljudi u zatvoru (i to istražnom) da se protiv njih vodi nekakav postupak i da je država odlučila otići na godišnji odmor u trajanju od ništa manje od 40 dana!!! Cool fora.
Gospodo kiminalci, kolovoz je doba godine kada je pravna država na godišnjem, ništa lošega vam se ne može desiti u kolovozu, idealno vrijeme za donošenje odluka, krađu i kriminal, nitko ne gleda, svi su na moru (sad kad malo bolje razmislim, nije li priča o Liburniji bila zavaljana upravo u kolovozu?).
Sudjelujem u jednom velikom projektu čiji je krajnji korisnik država (ja sam tamo negdje druga-treća ruka i u stvari originalni dobavljač onoga što država treba), projekt u svojoj cijelosti košta stotine milijuna kuna (moj dio kolačića su samo mrvice, pa se nemojte odmah razveseliti u moje ime) i veliki je predizborni potez ove države. Rokovi za izvođenje su zakonom određeni, no država nije još odradila svoj dio posla oko odabira dobavljača, potpisivanja ugovora i koječega drugoga što posao te magnitude zahtjeva. Rokovi su odavno prošli. Znate li koji je odgovor zašto se to nije dogodilo:
Imamo puno posla. Puno ljudi je na godišnjem.
Tamo negdje pred kraj kolovoza kada “shit hits the fan” biti će po novinama i dnevnicima kako je država odradila svoj dio posla na vrijeme i da im nije jasno zašto su svi zakazali. Spominjati će penale i stup srama i govoriti o neozbiljnosti privatnog sektora i koješta drugoga, a u stvarnosti će za posao koji traje minimalno 60 dana osigurati 15 dana. Zato što je država na godišnjem a oni koji su ostali imaju puno posla.
Misao dana:
Did you lose your mind all at once, or was it a slow, gradual process?