Slobodna dalmacija

U današnjem broju Slobodne Dalmacije izašao je intervju sa mnom (ako vas zanima pročitajte, ima nekoliko detalja koji do sada nisu izašli na svjetlo dana).

Hoćete li podnijeti tužbu ako istraga potvrdi da niste imali veze s objavom Registra?

– Smatram da je policija morala imati kvalitetan razlog, pa i dokaz za moje uhićenje. Ako toga nema, onda je već stvar pedagogije da se iz toga izvuče neki poučak. Ne samo za mene nego i za policiju. U uređenom društvu hapšenje bez razloga ne smije se događati. U Njemačkoj je, primjerice, zabranjeno svako djelovanje protiv ljudi koji su osumnjičeni da su objavili nekakvu službenu informaciju. Ne smije se napraviti ni pretres njihova doma, ureda… Nismo Njemačka, no ni u Hrvatskoj u 20 godina nitko nije uhapšen jer je osumnjičen da je nešto objavio.

Mislite da bi tužba mogla spriječiti policiju da ubuduće na nekom drugom primijeni ovakav model?

– Ako postoji mogućnost, da. Svi moraju nešto naučiti iz cijele priče. Mislim da je tužba neizbježna, moramo svi zajedno spriječiti da se ovo što se dogodilo meni ikada više dogodi bilo kome.

Ima jedna misao koja me ganja već neko vrijeme, a koju sve do jutros nisam uopće uspio formulirati kako spada. Naime, kroz članke koje povremeno možete pročitati u novinama raščlanjuju se uloge pojedinaca u zbivanjima proteklih godina i morate doista biti slijepac da ne skužite kako se uporno spominju jedna te ista imena, ili pak svi gravitiraju prema istome krugu ljudi.

Primjerice, jutros me u mom RSS čitaču dočekao novi tekst na temu Slobodne dalmacije i njezinog vlasnika Nine Pavića koji pak govori o liku i djelu glavnog urednika Slobodne (bezcenzure je inače blog koji se pojavio dva mjeseca i zasada na njemu ima svega tri teksta koji se bave Slobodnom dalmacijom. Jedan klik dalje, o sličnome govori i Frederik u tekstu Berlusconi in Croazia, gdje se pak spominju čudnovata širenja Pavićevog carstva prvo prema turističkom sektoru a potom prije nekoliko dana u Hypo alpe adria consultants (inače spin-off tvrtku Hypo alpe adria banke, koja se po svemu sudeći, koristila za “pokapanje” čudnovatih plasmana i izbjegavanju detaljnije kontrole što hrvatske narodne banke, što i same austrijske centrale). E kada vam povežu tako nekoliko ljudi i imena, potom je teško zaobići Željka Peratovića koji prečesto da bi to bilo slučajno povezuje nepovezivo na stranicama svog 45lines, tako da nakon njegovog teksta možete samo pretpostaviti kako je matematička teorija “Six degrees of Kevin Bacon” u stvari previše pesimistična jer se u hrvatskim okvirima sve može svesti na svega jedan ili dva koraka, umjesto američkih šest.

No da bi dobili punu perspektivu, potreban vam je i povijesni pregled kojime iznimno dobro vlada anonimni AP, koji pak iznimno dobro vladasakrivenim društvenim odnosima sedamdesetih i osamdesetih kada su se formirali današnji klanovi i kada su prijateljske, školske ili obiteljske veze očigledon određivale budućnost ove zemlje.

I kada sve to skupa pročitate (ako imate vremena), nije teško zaključiti kako se cijelo vrijeme spominju apsolutno identična imena, pa nije teško izdvojiti trendove:

Koliki je udio kontinuiteta?

Opskrbni general JNA Izidor Štrok je već ranih šezdesetih obitelji osigurao bazu u Londonu.
SIV pod predsjedanjem Milke Planinc je 1981.g. iznio podatak o minusu stvorenu u 9 godina od tadašnjih više od 40 mlrd dolara – kud je tekao taj novac, koji danas na Hrvatsku alikvotno iznosi više od 20 mlrd dolara?
Afere Gaži osamdesetih su iznijele velike brojke.
ACY je stvoren i poslovao još izuzetnije od modela zadnjih 15 godina.
Sinovi najpristojnijih Mirka i Ive Latina su već investirali u Hrvatskoj a i vani.

HDZ je stranka kontinuiteta, kao i SDP. Ljudi su još više.
God. 1990.g. je pobjedio HDZ, SDP je bio drugi, HSLS treći a najviše osoba iz vlasti i na ključne pozicije su postavljeni sa 4. grupe KNS, sve još uvijek članovi SKH i kontinuiteta (Zagreb, INA, Pliva, ZABA …). Preko 90 % osoba su osobe kontinuiteta, uključujući N. Pavića i Todorića te vrh HDZ-a. Čak su legalno konstituiranu izvršnu vlast u Zagrebu usmeno smjenili (predsjednik izvršnog vijeća pok. Krešimir Mikolčić).

Zanimljiva je činjenica da su izvisile samo osobe bez kontinuiteta Kutle, Petrač i Zagorec.
Također je veoma zanimljiva činjenica o sustavnom stranačkom tumačenju. I da se striktno držimo formalnih naziva stranaka i udjela, tih 90 % osoba je bar iz dvije stranke a često i više. I zar je zanemarivo što navodne oporbene stranke upravljaju sa jedva nešto manje od stranke koja je na državnoj vlasti (npr. sada Zagreb sa više od 10 mlrd veoma nekontroliranog novca, INA, Osijek, Rijeka, Istra, Varaždin, Međumurje …).

Dakle čitajući sve to skupa nameće mi se pitanje, da li je Jugoslavija uopće propala, ili mi samo imamo percepciju da je više nema?

U gornjem tekstu naglasak je na Ninu Pavića koji je možda tijekom devedesetih mogao zaraditi novac kojime bi kupio primjerice adriatica.net, a strani suvlasnik je mogao isfinacirati kupnju Slobodne, no otkuda mu novac za Hypo alpe adria consultants koji po pesimističnim procjenama vrijedi 500mil EUR (3.5mlrd kuna), pa sve do negdje 1.5mlrd EUR (10mlrd kuna)? Postaje li, kako je to Frederik mudro pitao, Nino Pavić hrvatski Berlusconi?

Misao dana:
To understand reality is not the same as to know about outward events. It is to perceive the essential nature of things. The best-informed man is not necessarily the wisest. Indeed there is a danger that precisely in the multiplicity of his knowledge he will lose sight of what is essential. But on the other hand, knowledge of an apparently trivial detail quite often makes it possible to see into the depth of things. And so the wise man will seek to acquire the best possible knowledge about events, but always without becoming dependent upon this knowledge. To recognize the significant in the factual is wisdom.