Naletio sam prije nekoliko dana na sjajan tekst na blogu Guy Kawasakija, pa sam zamolio originalnog autora Scotta Shanea da li mogu prevesti njegov tekst na hrvatski kako bi ga svi mogli pročitati. Scott Shane je profesor ekonomije na Case Wester Reserve sveučilištu gdje predaje poduzetničke studije (imamo li mi tako nešto kod nas?). Scott je napisao desetak mitova koje i argumentira, obzirom da se radi o američkim podacima kod nas sasvim sigurno postoji razlika u pojedinim statistikama, no problem kojeg Shane opisuje je apsolutno identičan. Ako se mislite baviti poduzetništvom, dobro pročitajte ovaj tekst:
- Treba puno novaca da bi se pokrenuo novi business. Nije istina. Tipična start-up kompanija zahtjeva svega oko 25.000USD za svoj start. Uspješni poduzetnici koji ne vjeruju da im je za pokretanje posla potrebno puno novca oblikuju svoju tvrtku tako da funkcionira uz malo novca. Oni posuđuju umjesto da plaćaju. Oni iznajmljuju umjesto da kupuju. I oni pretvaraju fiksne troškove u varijabilne, na primjer, plačajućiprovizije umjesto fiksnih plaća,
- Venture kapitalisti su dobro mjesto za potražiti start-up kapital. Ne, osim ako pokrećete biotehnološku kompaniju. Računalni hardver i softver, poluvodiči, komunikacija i biotehnologija uzima više od 81% svih venture kapital ulaganja, i 72% svih kompanija koja su dobila VC financiranje u posljednjih petnaestak godina. VC financiraju otprilike 3000 kompanija godiđnje, a samo jedna četvrtina njih je u seed ili start-up fazi. U stvari, šansa da tvrtka dobije VC kapital je 1:4000. To je lošiji koeficjent od onoga da ćete poginuti pod tušem.
- Većina business angela je bogata. Ako “bogat” znači da mora biti akreditirani investitor – osoba netto vrijednosti od 1 milijun dolara i godišnje ili godišnji prihod veći od 200.000usd ako je sam ili 300.000 ako je oženjen – tada je odgovor NE. Gotovo 3/4 ljudi koji pružaju kapital za startupe su ljudi koji nisu prijatelji, susjedi, zaposlenici ili obitelj ne sustižu uvjete za SEC akreditaciju.U stvari, 32% njih imaju prihode kućanstva od 40.000USD ili manje, a sedamnaest posto njih ima negativnu netto vrijednost.
- Start-upovi ne mogu biti financirani dugom. U stvari, dug je uobičajeni način financiranja u odnosu na kapital. Prema Federal Reserve’s Survey of Small Business Finances, pedeset i tri posto financiranja kompanija koje su stare dvije godine ili manje dolazi iz duga, a samo 47% dolazi iz kapitala. Dakle, mnogi podutetnici koriste dug umjesto
(radije nego)kapitala za financiranje svojih tvrtki. - Banke ne kreditiraju start-upove. Ovo je još jedan mit. Ponovno, Federal Reserve podaci pokazuju kako banke pružaju financiranje za šesnaest posto tvrtki koje su stare dvije godine ili manje. Dok se šesnaest postotaka možda ne čini puno, to je i dalje tri postotka više od prvog slijedećeg izvora – trgovačkih kredita – te je veće od mnogih drugih izvora o kojima svi govore: prijatelji i obitelj, business angels, venture kapitalisti, strateški investitori i državne agencije.
- Većina poduzetnika započinje business u atraktivnim industrijama. Tužno, upravo suprotno je točno. Većina poduzetnika odmah kreće prema najgoroj mogućoj industriji za startupe. Odnos između broja poduzetnika koji pokreću business u industriji i onih koji propadaju je 0.77. To znači da većina poduzetnika pokreće posao u industriji u kojoj imaju velike šanse propasti.
- Rast startupa ovisi više od talentu poduzetnika nego na businessu kojeg je odabrao. Žao mi je da uništavam ego, no odabir industrije u kojoj ćete poslovati ima ogroman efekt na šansu da će posao uspjeti. U posljednjih dvadesetak godina, oko 4.2% svih startupa u računalnoj i uredskoj industriji uspjelo je doću na popis 500 najbrže rastućih privatnih kompanija u americi. Samo 0.005 posto startupa u hotelskoj i motelskoj industriji i 0.007 posto startupova u industriji hrane i pića uspjelo se probiti do top 500. To znači da su šanse da se probijete na top 500 otprilike 840 puta veće ako pokrenete tvrtku koja se bavi računalima, nego tvrtku koja ima motel, hotel ili restoran. Ne postoji ništa što je bilo tko drugi otkrio o talentu poduzetnika, a da ima veći utjecaj na razvoj novog businessa.
- Većina poduzetnika je financijski uspješna. Sorry, ovo je još jedan mit. Poduzetnici stvaraju mnogo bogatstva ali je ono nejednako raspoređeno. Tipični profit kojeg ostvari direktor-vlasnik je 39.000USD godišnje. Samo gornjih deset posto poduzetnika zarađuje više od svojih zaposlenika. A tipični poduzetnik u pravilu zarađuje manje novaca nego što bi inače zaradio da radi kod nekog drugog.
- Mnogi startupovi postignu ciljeve rasta prodaje koje traže investitori. Niti približno točno. Od 590.000 tvrtki s najmanje jednim zaposlenim koliko ih je godišnje osnovano u americi, podaci US censusa pokazuju da manje od 200 dostignu 100mil USD prodaje u šest godina koliko venture kapitalisti navodno traže. Oko 500 tvrtki dostignu 50mil usd prodaje koje spominju sofisticirani anđeli poput onih Tech Coast Angels i the Band of Angels. U stvari, samo 9.500 kompanija dostignu 5mil usd prodaje u toliko vremena.PO
- Pokretanje businessa je lagano. Nije, i većina ljudi koja pokrenu posao ne uspiju u tome. Sedam godina nakon početka procesa, samo jedna trećina poduzetnika ima tvrtku s pozitivnih novčanim tokom većim od mase plaća i troškovima vlasnika u periodu većem od tri mjeseca za redom.
Eto, to je to. Za puno razumijevanje ipak preporučam da pročitate i engleski tekst na gornjem linku da ne bi bilo da se nešto pogubilo u prijevodu. Statistički podaci koji se ovdje navode odnose se na ameriku i naravno da kod nas ne vrijede, no na jednom visoko kompetitivnom trižištu poput amerike situacija je krajnje kristalizirana i principi bi morali funkcionirati i kod nas. Napominjem “morali” jer se neke stvari kod nas događaju sasvim drugačije, a pojedine kategorije (poput venture kapitalista i business angela) su gotovo nepoznate. Ne znam kako vama, no meni je ovaj popis mitova bio iznenađenje (a ne bi smio biti).
Misao dana:
To open a shop is easy, to keep it open is an art.