Regulativna ili regulatorna giljotina je postupak u kojem se država odvaja od stotina totalno nepotrebnih zakona, propisa, pravilnika i različitih drugih odredbi, akata i ostalih dokumenata koje imaju nekakvu regulatornu snagu, a koju neumorno već godinama producira naša državna uprava.
Ovo nije nova ideja i cirkulirala je već ranije, početkom godine predstavljena od strane nacionalnog vijeća za konkurentnost. Marinac (aka. Podravka) je tada rekao kako treba ukinuti nekih 12.000 zakona i propisa koje smo smo preuzeli iz stare jugoslavije, a koji su i dan danas važeći. Nekoliko dana nakon prvobitne najave, bio sam i načeo temu s konkretnim prijedlogom a odmah je uslijedio i još jedan prijedlog koji me tada mučio (i kojeg do danas nisam riješio zbog regulativnih problema).
Prezentacija postupka koju je preko vijeća za konkurentnost u stvari progurao USAID ( ili američki fond za međunarodnu pomoć i razvoj ovih dana završava svoj mandat u hrvatskoj i nepovratno odlazi odavde, jedino ih hitri prevrat i HSP na vlasti može zaustaviti u tom naumu) prije nekoliko tjedana vidjela je i naša vlada tj. dr. Ivo, koji je tom prilikom navodno i izjavio famoznu rečenicu koju ćemo vjerojatno često još slušati, a koja otprilike glasi:
To je to, hajdemo to odraditi!
(ovo me pomalo podsjeća na sate povijesti u osnovoj školi kada smo učili o tome kako je JBT nahranio familiju svinjskom glavom ili kako je u pećini u Drvaru…)
Regulativna giljotina se u hrvatskoj izvedbi zove HitroRez i desiti će se u očekivanom roku od devet mjeseci (što je jedan zanimljivi vremenski rok, a koji je usko povezan i s posljednjim debaklom s zakonom o zdrastvenoj zaštiti i majkama; dakle barem u ovom konkretnom slučaju neće biti rezova) i ima otprilike tri faze u kojima se od same države očekuje da izbaci nekih 10% propisa i zakona, potom se od poduzetnika i ostalih zainteresiranih strana očekuje dodatnih 10-20%, i potom još finalnih 10% od državne nam uprave. Teorija kaže kako će veliku ulogu u tome igrati konzultanti odnosno zainteresirane strane (poduzetnici i njima slični), a samo manji dio u stvari ovisi o samoj državi. Ovdje očekujem velike probleme jer su mnogobrojni od tih zakona i propisa u stvari i i jedini razlog zašto pojedine službe i tisuće radnih mjesta uopće postoje i brisanjem zakonske regulative odjednom bi nestala potreba i za cijelom silom ionako nezaposlenih državnih službenika. Malo više o cijeloj priči možete pročitati u Jutarnjem.
Podsjećam da sam početkom kolovoza pisao o izvještaju svjetske banke DoingBusiness 2006, u kojem je jedan od sjajnih bisera i taj da je hrvatska apsolutni rekorder u broj propisa koji reguliraju poslovanje s nekretninama s impresivnih 956 procedura (propisa, zakona, pravilnika i sličnih dokumenata), u odnosu na primjerice Haiti (koji je prvi slijedeći na popisu) sa “skromnih” 683 propisa ili recimo Norveška i Švedska sa po samo jednim propisom. Dakle samo na nekretninama se možemo riješiti 955 propisa i odraditi jednu dvanaestinu cijele priče u komadu :).
p.s. imam novi biser s e-PDVom, čini se (nisam to zasada uspio dokazati ali budem probao iskamčiti tu informaciju u slijedećih nekoliko dana) da kada upišete PDV obrazac putem e-PDV aplikacije vaši podaci uopće ne završe u bazi porezne uprave nego to revni djelatnici moraju ručno pretipkati
Misao dana:
If you are too weak to give yourselves your own law, then a tyrant shall lay his yoke upon you and say: “Obey! Clench your teeth and obey!” And all good and evil shall be drowned in obedience to him.