Jučer navečer sam bio na premijeri dokumentarca Dan nezavisnosti, koji govori o nekoliko dana građanskog neposluha prije 11 godina kada je preko 100.000 ljudi izišlo na trg i mirnim prosvjedom pokazalo što misli o tadašnjem postupku vlasti.
Pitam se, gledajući te snimke, što bi se danas moralo dogoditi da se desi isti takav prosvjed? Da li nas je netko u međuvremenu lobotomirao, umrtvio, pa više nismo u stanju reagirati na takve stvari? Afere se smjenjuju kao na pokretnoj traci, jedva da bilo koja ostane u žiži javnosti duže od jednoga dana a već dobijemo novu?
Da li vas je strah za radno mjesto? Hoćete li otplatiti ratu kredita? Hoćete li stići na najnoviju epizodu Big Brothera? Imate li, uostalom, kod kuće dovoljno veliki televizor? Kako stoje koeficijenti na kladionici? Da li ste se imali prilike provozati po ovim novim autocestama? Da li je vaš brat/sestrična/kolega/susjed jedan od 129.000 sretnika? Ako pogledate čašu vode prema svjetlu ima li ona žućkastu boju?
Gdje su autoriteti? Tko je je novi Vlado Gotovac i zašto ga sakrivate?
Misao dana:
There is no pain, you are receding.
A distant ships smoke on the horizon.
You are only coming through in waves.
Your lips move but I cant hear what youre sayin.
When I was a child I had a fever.
My hands felt just like two balloons.
Now I got that feeling once again.
I cant explain, you would not understand.
This is not how I am.
I have become comfortably numb.