Ne da mi se pisati na široko u ovaj kasni sat, a tema o kojoj sam bio odlučio pisati nikako da se iskristalizira (a ima dvije u planu) pa sam odlučio napisati nešto o nekim filmovima. Ništa osobito važno.
Kako se u zadnje vrijeme dosta družim s Quintanom oko Bestselera 2.0 zanimala me i ta njegova fascinacija s Big Lebowskim, a koju dijeli zajedno s Lebowskim. U jučerašnjem dopisivanju uočio sam koincidenciju Quintane i Lebowskog kao dva bloga koja su nastala u (čini im se) donekle istome trenutku (Leb je naime svoj blog brisao više puta pa je malo teško rekonstruirati time_line), a oba su poprilično popularna, a i po javnom priznanju se međusobno poznaju – pa je stoga logično pitanje da li se uopće radi o dvije osobe ili samo jednoj, ili je to pak (kako kaže Quintana da su ga već pitali) neki sociološki eksperiment nad hrvatskim internetom?
Anyway, pogledao sam Lebowskog i film nije loš, istovremeno nije baš (prema mojem ukusu) antologijski kao što je to recimo Usual suspects, ili Shawshank redemption; ima sjajne karakterne glumce i očigledno je razina detalja na visini i to volim, jer ponekada samo kroz detalje imate u drugome, trećem, petom planu sasvim drugu priču koja se paralelno odvija.
Drugi film kojeg sam danas pogledao, a koji mi se poprilično dopao unatoč donekle rezerviranim kritikama je V for Vendetta kojeg je neki genije ingeniozno preveo kao O za Osvetu. Film ima sjajne dijaloge koji su dorađeni do granice kada ih nije moguće prevesti na hrvatski jezik – što je kvaliteta koja se vrlo rijetko susreće, i općenito iako se radi o ekranizaciji stripa, istovremeno se film i dijalozi između likova uredno mogu koristiti kao udžbenik o politici i kako bi se stvari trebale ili ne bi smjele rješavati. Jednoga dana kada napokon odlučimo dignuti kuku i motiku protiv vladajuće garniture, možemo iskoristiti V for Vendetta radi metodologije.
Treći film nije u stvari film nego najava Supermenovog povratka, a njega spominjem nakon asocijacije na zadnji post na blogu Zrinsko pismo o sukobu generacija. Naime, došao sam do zaključka da jedan od znakova po kojima možete shvatiti da starite je kada idete u kino gledati film koji je u stvari remake filma kojeg ste u kinu gledali kada ste bili mali (silne novogodišnje i ostale reprize na TVu se ne računaju). Ja sam gledao Supermena u kinu kada sam bio mali.
p.s. Bestseler zadnjih dana ima velikih problema s svojim serverom, a zbog niza događaja koje je tragikomično uopće spominjati do današnjeg dana nismo to uspjeli riješiti (problem će na vrlo spetakularni način biti riješen kroz dan-dva), tješimo se kako je i blog.hr svojevremeno imao problema sa severom i to ih nije spriječilo da budu najveći ;)
Misao dana:
Evey Hammond: Who are you?
V: Who? Who is but the form following the function of what, and what I am is a man in a mask.
Evey Hammond: Well I can see that.
V: Of course you can. I’m not questioning your powers of observation, I’m merely remarking upon the paradox of asking a masked man who he is.