Državni je proračun usvojen na jučerašnjoj sjednici i vlada je bez ikakvog problema odbacila 304 amandmana kao nepotrebne, suvišne ili s objašnjenjem kako oni ne bi suštinski ništa promijenili. Proračun je veći za nekih skoro pa 8 milijardi kuna što je po nekoj matematici oko 7-8%. Tih osam milijardi kuna očekuje se prikupiti kroz rast BDPa i dodatne izvore (privatizacije i tome slično) i po mom skromnom mišljenju (koje ionako ništa ne znači) ovakav rast je totalno nerealan i izvan svake pameti. No u predviđanja za 2006. ću ubaciti i neki rebalans nerealnog proračuna.
Zanimljivo je kako Sanader (a Letica kojeg inače teško podnosim je to dobro uočio) napravi svinjac i onda uz nevjerojatni media-spin on postane spasitelj situacije dok su svi ostali krivi za svinjac u kojem se našao. Tako nekako i izgleda ova cijela priča s ratifikacijom granice s bosnom ili priča o namirenju imovine za protjerane njemce (kako se njemci piše ispravno u množini?). Obzirom da je s web stranica vlade maknut tekst sporazuma (“biti će objavljen naknadno”) malo je teško rekonstruirati timeline i što je vlada u stvari odlučila, nije odlučila ili je propustila odlučiti.
Inače kada je riječ o granicama mislim da bi tu trebali biti malo pragmatičniji. Ako npr. imamo situaciju s bosnom koju imamo (a ja pojma nemam jer se time nisam bavio niti me to u ovome času osobito zanima) onda ne bi smio biti problem “zamijeniti” nekoliko kvadrata teritorija sa suprotnom stranom kako bi i jednima i drugima bilo oblje ili lakše – osim naravno u slučajevima kada bi takva zamjena donijela ili odnijela neku stratešku prednost. Dakle, ako imamo par tisuća kvadrata s druge strane Mure i to zamijenimo s par slovenskih tisuća s ove strane – ne vidim zašto bi to bio osobiti problem učiniti. Budimo realni, slovenci i bosanci moraju na neki način doći do otvorenog mora i neovisno o načinu na koji je to regulirano oni to pravo jednostavno imaju i svaki dobri susjed bi im to morao omogućiti. Hoće li to biti neki koridor koji ćemo im osigurati i nekom međunarodnom zavrzlavom osigurati slobodni prolaz kroz taj prostor, ili ćemo im iznajmiti neki koridorčić na 100 godina, ili ćemo jednostavno zamrznuti neki donekle prihvatljivi za 50 godina i onda neka naša djeca odlučuju s time nakon što svi koji su originalnu kašu zakuhali odapnu – sasvim je svejedno – no minimum fleksibilnosti moramo imati (ne moramo je nužno i pokazati dok ne ostvarimo kvalitetni dogovor, ali volja za kompromisom mora postojati).
Anyway, imamo proračun kojeg niti pepeljuga sa svim trikovima ne bi uspjela izrealizirati, predsjednika vlade koji donosi svoje stavove nakon što vjetrovi zapušu, predsjednika države koji ima svoje stavove ali oni očigledno nisu osmišljeni do kraja (iako se čini da su na ispravnom tragu) i granice koje su dugačke, neravne i teško odredive. Moramo biti dobri sa svima, a nitko ne želi biti dobar s nama. Uvjeravaju nas da nam ide na bolje a pogled kroz prozor kaže drugačije.
Jel netko čitao Alisu u zemlji čudesa?
Misao dana:
Who is Keyser Soze? He is supposed to be Turkish. Some say his father was German. Nobody believed he was real. Nobody ever saw him or knew anybody that ever worked directly for him, but to hear Kobayashi tell it, anybody could have worked for Soze. You never knew. That was his power. The greatest trick the Devil ever pulled was convincing the world he didn’t exist.