U nedostatku inspiracije preporučam vam da pročitate tekst u jutarnjem o broju ratnih vojnih invalida. Ovo je podatak koji me je zaprepastio:
• 33.500 osoba imalo status hrvatskog ratnog invalida kad je HDZ preuzeo vlast
• 33.000 zahtjeva za stjecanjem statusa stiglo u Ministarstvo
• 75 % zahtjeva je obrađeno
• 2733 zahtjeva odbijena (od dosad obrađenih)
• 411 dodatnih milijuna kuna osigurano je u proračunu za 2007. za invalidske mirovine
• 91 milijun kuna iz proračuna osigurano za ‘nove’ ratne invalide
• 4955 kuna prosječna je invalidska braniteljska mirovina, a starosna
• 2100 kuna prosječna starosna mirovina
Ako se ne varam, trenutna brojka invalida je veća od ukupnog broja ljudi koji su sudjelovali u ratnim djelovanjima na prvoj liniji. Nije li malo čudno da su baš svi (ili barem velika većina) postali invalidi.
Smatram da je toliki broj neopravdan i očigledno pogrešan (da ne iskoristim već neku drugu riječ), no daleko veći problem je što će ti ljudi desecima godina teretiti državni proračun, da se nijedna vlast neće htjeti uhvatiti u koštac s ovakvom hiperprodukcijom invalida te da će ti isti ljudi, između ostaloga i zato što imaju sasvim solidnu mirovinu ostatak svog radnog vijeka provesti generirajući sivu ekonomiju.
Ovo je katastrofa (na koji god način na to gledali).
Misao dana:
For everything there is a season,
And a time for every matter under heaven:
A time to be born, and a time to die;
A time to plant, and a time to pluck up what is planted;
A time to kill, and a time to heal;
A time to break down, and a time to build up;
A time to weep, and a time to laugh;
A time to mourn, and a time to dance;
A time to throw away stones, and a time to gather stones together;
A time to embrace, And a time to refrain from embracing;
A time to seek, and a time to lose;
A time to keep, and a time to throw away;
A time to tear, and a time to sew;
A time to keep silence, and a time to speak;
A time to love, and a time to hate,
A time for war, and a time for peace.