cryptonomicon

Obzirom da sam i sam u proteklih nekoliko mjeseci bio predmet interesa policije (a koliko znam, nalog s mojim imenom je otvoren tamo negdje do kolovoza minimalno), nije neko osobito čudo da sam u posljednje vrijeme razvio interes za proučavanje različith zakonskih rješenja u drugim zemljama a koje reguliraju ponašanje i ovlasti policije u ovim high-tech situacijama kao što je bila moja.

Prilično dobar i vjeran opis onoga što se dogodilo meni desilo se nekoliko godina prije Hans Martin Hillacku koji je, poput mene, temeljem glasine bio uhićen, a njegov ured i dom pretraženi te određena imovina izuzeta. Europski sud za ljudska prava je tom prilikom presudio u njegovu korist i dosudio u biti relativno veliku odštetu za navedeni događaj. Taj konkretni slučaj je bitan zbog toga jer potvrđuje stav suda o tome da novinar mora i može čuvati identitet svog izvora. Ovo je slično mom slučaju iz jednostavnog razloga što sam ja bio osumnjičen (ili sam pod osnovom sumnje) da sam objavio registar branitelja unatoč tome što su oni koji objavljuju takve informacije (pa makar one bile i zaštićene tajnom, što u ovom slučaju nije) zaštićeni od policijskog i sudskog progona. Tu je donekle i specifičnost moje situacije jer unatoč svemu, ispada kako sam jedini koji je u dvadeset godina hrvatske države uhićen zbog nečega što sam navodno objavio (tako da se nemojte čuditi kada padnemo na listi medijskih sloboda, opet).

Posljednja dva dana su obilježila dva zanimljiva slučaja od kojih se prvi desio na Islandu, a drugi u Makedoniji. Praktički istodobno desilo se da su prošle dvije zakonske regulative u dvije ničim povezane zemlje a koje na potpuno različite načine reguliraju sličnu problematiku.

Na Islandu je tako prekjučer izglasan zakon koji se u medijima naziva “Icelandic Modern Media Initiative”, a čiji je ultimativni cilj stvoriti infrastrukturu koja će osigurati maksimalnu slobodu govora na internetu. Island je glasanjem za ovaj zakon postao sigurna luka za izdavače različitih informacija te je od ovoga časa praktički više nemoguće ugasiti bilo koji server na Islandu. Zanimljivo, nešto slično ovom konceptu razglabao je prije desetak godina Neal Stephenson u svojoj knjizi Cryptonomicon koju preporučan svakome tko želi kroz beletristiku naučiti nešto o tome kako internet funkcionira te što znači suverenitet na internetu i koje uopće implikacije internet ima na suverenitet pojedinih zemalja.

Istovremeno, u donekle bliskoj Makedoniji izglasan je novi zakon koji dramatično širi ovlasti policije u praćenju i prisluškivanju.

Today the Law of Electronic Communications was amended in the Macedonian parliament with 55 for and 9 votes against (of 120 total, 91 were present, the remainder abstained). In a very Orwellian manner, the law grants the government constant and direct access to electronic communication networks (mainly telcos and internet providers) and obliges the providers of these services to enable the government (Ministry of Interior) to download of traffic data without oversight, through equipment which provides an interface to logs for phone-calls, TCP/UDP/IP traffic and every other means of transferring data to and from machines. (boingboing)

Sličan zakon postoji i kod nas te je svaki telekom operater zakonom dužan osigurati da bilo koji dio svog internet i ostalog prometa propusti kroz black box OTCa. OTC nema svoju web stranicu no zato imate urede UVNSa, SOAe i ZSISa – kladim se da niste znali za barem dvije od ove tri institucije a još manje što one točno rade i čime se točno bave (usput, pogledajte samo te web stranice, totalno sam impresioniran).

Ono što je još zanimljivo u slučaju Hrvatske i što je u biti anomalija sustava je malo poznata činjenica da (barem nominalno) postoji civilni nadzor obavještajnih agencija i njihovih aktivnosti uključivo i praćenje i prisluškivanje, no ne postoji istovjetna institucija koja bi to radila za policiju. To pak znači (preneseno na moju situaciju) da u slučaju kada me prati i prisluškuje neka od državnih agencija tada će s mojim predmetom biti upoznato i vijeće za civilni nadzor, no, ako je nalog izdan od strane policije (što je moj slučaj), civilnog nadzora nema i jedino tijelo koje može napraviti uvid u predmet je Saborski odbor. U oba slučaja, nadzor rade iste osoba i ista tehnika, jer je praćenej telekomunikacijskih veza u domeni gore spomenutog OTCa. Paonta je u tome da u slučaju da se želi izbjeći civilni nadzor, tada se predmet preusmjeri kroz policiju i odjednom o nekoj temi ne možete ništa više saznati.

Internet zbog svoje tehničke prirode dramatično otežava anonimnost i ako mislite da ste anonimni to samo znači da ste anonimni zbog toga što nitko nije pokazao osobiti interes za stvarima koje radite po internetu, no u času kada vam se netko (poput OTCa) nakvači na vaš internet link (pa da li on išao putem telefona, mobilnog interneta, adsl-a ili drugačije) objektivno imate ekipu koja je u stanju promatrati ama baš sve što radite te ovisno o tome koje ste podatke prepustili internetu (ili ih tamo držite). To je naravno u velikoj suprotnosti sa slobodom izražavanja, a obzirom na dislociranost različitih resursa i lakoću s kojom je podatke moguće ne samo prenijeti iz točke A u točku B, te ih na taj način prenijeti iz jedne nacionalne jurisdikcije u drugu – nije niti osobito čudo da je država zatražila (i dobila, od strane needuciranih zastupnika) pravo neograničenog pristupa u vaše (i moj) privatne živote.

I na kraju, bacite pogled na profil Julian Paul Assange-a koji je inače svijetu poznat kao kreator web stranice wikileaks, a koji ovih dana ima problema zbog toga što postoji sumnja da je u vlasništvu nekih impresivnih 260.000 povjerljivih dokumenata američke diplomacije. Makar je wikileaks dobro poznat već neko vrijeme taj site je apsolutno ušao u mainstream objavom videa “Collateral murder“.

Assangeov profil nije zanimljiv samo s pozicije njega kao osobe, nego se kroz redove da zaključiti s kojim se sve izazovima susreću te koje razine zaštite su uopće nužne a kako bi se osigurao neometani rad te web stranice u odnosu na različite službe različitih država koje su vitalno zainteresirane da njihove prljave tajne ne završe na internetu.

Misao dana:
Look within! – The secret is inside you.

U nedostatku bolje teme imam opet nekoliko zabavnih linkova;

Naletio sam na web site milliondolarhomepage gdje je lik došao na iznimno jednostavnu ideju, a ta je da jedan milijun pixela na svojem home page-u proda za po 1 USD svaki. Ideja je iznimno jednostavna, do granice bizarnosti no poanta je da čovjekm u ovome času ima prodanih 690.000 pixela što znači da je na dobrom putu da odrealizira projekt. Jednom mi je jedan lik rekao kako u americi postoji 50.000 idiota koji će kupiti bilo što, tako da u stvari nije problem prodati nego je problem distribucija. Zato imamo “as seen on TV”, no internet je toj cijeloj priči dao sasvim novu dimenziju, a ovaj site je očigledno samo dokaz toga.

Ako ste mislili da sam zaboravio na ptičju gripu onda se grdno varate. Na ovome siteu nalaze se sakupljene sve vijesti objavljene širom svijeta a koje se odnose na ptičju gripu. Podsjećam da matematički modeli kažu kako je najopasnije doba između listopada i travnja, dok za naše krajeve je to vjerojatno kraj ovoga ciklusa. Ako smo mi zaboravili na ptičju gripu ne znači da je ona zaboravila na nas.

Ako imate broadband internet vezu a osim toga voljni ste i željni gledanja video spotova na računalu predlažem ovaj site. Mary S. Van Deusen koja je autorica ovih video spotova uzima muziku te na nju montira scene iz starih serija o Sherlocku Holmesz. Downloadi su veliki (po 30ak MBa) no isplati se baciti pogled.

Na blogu britanskog guardiana možete pronaći popis dvadeset najpoznatijih i po rezultatima glasanja najboljih geek novela. Prvi na popisu je donekle očekivano “Vodič kroz galaksiju za autostopere” kojega odmah slijedi 1984., na četvrtom mjestu je “Da li androidi sanjaju električne ovce” iz koje knjige je kasnije proizašao Blade Runner (o kojem sam čini mi se pisao u nekom trenutku). Neuromancer Williama Gibsona je na petom mjestu, a za one koji nisu znali to je knjiga koja je praktički pokrenula techno-fiction žanr sredinom osamdesetih, poznata je po tome što je u riječnim unijela avatare i cyberspace, interzonu. Snow Crash Neala Stephensona je za deveesete isto što i Neuromancer osamdesetima i nalazi se na 11 mjestu da bi svega nekoliko mjesta kasnije uslijedio i Cryptonomicon. Ako niste do danas pročitali Cryptonomicon (i općenito ostale uratke Neala Stephensona) vjerujte mi da je najbolje da to učinite što je prije moguće. Na sedamnaestom mjestu su Američki Bogovi (o kojima sam do sada pisao i previše). Sada kada malo bolje gledam popis (a eto, da se pohvalim pročitao sam više od polovice spomenutih knjiga) malo mi je neal stephenson previše zastupljen (sa čak tri knjige; koje iako odlične i definitivno antologijske ipak teško da mogu zaslužiti da budu baš sve tri na tom popisu).

Misao dana:
The Japanese navy is a different story – they know what they are doing. They have Yamamoto. They have torpedoes that actually explode when they strike their targets, in stark contrast to the American models which do nothing but scratch the paint of the Japanese ships and then sink apologetically.