U ovim post-potresnim vremenima najčešća posljedica u mnogim domovima (barem ova za koju sam ja čuo) jest to da zbog oštećenja dimnjaka mora doći do zamjene cijelog sustava grijanja vode. Pretpostavljam da i vi imate nekoga koga je to zadesilo, osobito ako stanuje u starijim zgradama Zagrebačkog centra. Ovaj moj blog post nije direktno uzrokovan potresom nego je bila riječ o adaptaciji kupaonice i kuhinje. O iskustvima sam ionako htio pisati jer adaptacija uključuje stvaranje smart-home-a na steroidima, dakle nije riječ o uobičajenom prepakiranom smart-home sustavu koji košta puno i kupuje se po načelu ključ u ruke, nego je ideja bila uzeti razne proizvode, raznih proizvođača i sve ih integrirati u jedan “uglazbljeni” sustav (u čemu sam i uspio). Negdje usred adaptacije, duboko nakon što su sve odluke donesene, sasvim slučajno desio se i moj kontakt s Aristonom, pa je tako upravo ovaj električni bojler (odluka o kupnji se dogodila prije toga) postao dio suradnje (o točnim detaljima malo više na dnu teksta).
Anyway, problem prilikom adaptacije je bio sljedeći. Kupaonica koju je trebalo adaptirati nalazi se u zgradi koja ima toplanu kao izvor za grijanje, ali toplana ne pruža toplu vodu za kuhinju i kupaonicu. Umjesto toga, i u kupaonici i u kuhinji nalazili su se stari atmosferski bojleri kakvi se više ne smiju ugrađivati a i koji su po svojoj prirodi opasni za korištenje, osobito u modernim prostorima koji su zbog moderne stolarije dobro zabrtvljeni. Trebalo je dakle u cijelosti promijeniti postojeću instalaciju. S plinskim protočnim bojlerima imate problem jer oni traže blizinu dimnjaka. Kuhinjski bojler uopće nije imao dimnjak (eto, ja uopće nisam znao da takvi bojleri postoje ali zatekao sam takvoga), dok je kupaonski protočni plinski bojler između ostalog bio postavljen na poziciji koja mi nije odgovarala. Objašnjavam sve ovo zato da pobrojimo radove koji su nužni za premještanje, a oni uključuju izvođenje novih cijevi za plin na novim pozicijama (koji po propisima moraju biti nadžbukni, postojeća instalacija nije bila takva – stariji stan). Htio to ili ne, bojler mora biti smješten blizu postojećeg otvora dimnjaka ili morate bušiti fasadu (ako postoji tehnička mogućnost, što kod mene nije bila opcija), te naravno morate riješiti pitanje dimnjaka (čitaj: sanacija postojećeg dimnjaka) koji mora biti izveden za moderne bojlere i mora osigurati i dotok zraka za bojler ali i odvod ispušnih plinova.
Dodatni problem u cijeloj priči je i to što plinski bojleri u uvjerljivoj većini dolaze kao kombi bojleri, dakle predviđeni za grijanje i proizvodnju tople vode, izbor bojlera koji samo griju toplu vodu je vrlo ograničen a njihova cijena nije bitno manja od cijene kombi bojlera. U konačnici, u mom slučaju ukupna cijena zamjene plinskog bojlera bi iznosila skoro 15.000kn (bez cijene atesta plinske ili dimovodne instalacije), te bi bio limitiran pozicijom bojlera a što bi utjecalo i na tlocrt kupaonice, o tome da moramo pronaći cijeli niz novih majstora da i ne govorim (tipično, plinsku instalaciju ne izvode vodoinstalateri, a za dimnjak opet morate imati nekoga tko se time bavi i naravno lokalnog dimnjačara-monopolistu koji naplaćuje potvrdu da je bacio pogled, a onda morate taj postupak ponavljati svake godine).
Tu negdje sam počeo razmišljati o električnim bojlerima iako sam se cijeli život grijao i pripremao toplu vodu na plin i uglavnom smatrao električne bojlere inferiornim i skupim rješenjima. Ipak, tehnologija je malo uznapredovala i u konačnici sam odabrao instalaciju električnog bojlera za toplu vodu Ariston Velis 80 Wifi (bojleri dolaze u tri veličine 50, 80 ili 100l, te ih je moguće kupiti i bez WiFi modula).
Električni bojleri imaju nekoliko temeljnih prednosti pred plinskom braćom. Treba im samo dotok vode i električna utičnica, sasvim je svejedno gdje se nalaze. U pravilu su bitno jeftiniji od plinskih bojlera jer u njima nema pokretnih dijelova, a nema niti potrebe za skupocjenim instalacijama plina, dimnjaka i atestima i kontrolama koje su nužne za plinske instalacije. Električni bojleri daju stabilnu temperaturu vode pa su pogodni za spajanje na termostatske mješalice (set it and forget it, obično na takve nailazite u hotelima), te su naravno za razliku od plinskih bojlera totalno bešumni.
Ima naravno i mana; ako nemate dovoljno jaku instalaciju struje (ako niste tvornica vjerojatno je nemate), morate koristiti akumulacijski bojler koji ima spremnik vode kojeg zagrijava na programiranu temperaturu pa morate odabrati veličinu tanka koja odgovara očekivanoj potrošnji vašeg kućanstva i ako bojler nije bio uključen morate pričekati da zagrije vodu prije tuširanja. I više od svega, ti bojleru su ružni koliko god ružni mogu biti. Najčešće je riječ o neinventivnom bijelom spremniku koji zbog svojih nezgrapnih proporcija i veličine dominira kupaonicom.
Svejedno, krenuo sam istraživati što se sve nudi na dosadnom tržištu električnih bojlera i nakon pregleda ponude vrlo brzo sam se fokusirao na Ariston Velis.
Mislim da sam pogledao apsolutno sve što se nudi (po dućanima, online, ali i u inozemstvu) i bez bitne konkurencije Aristonov Velis je estetski pobjednik bez pretjerane muke. Bojler izgleda sjajno (koliko je to moguće za jedan bojler), ne izgleda kao emajlirana bačva, vidljivo je da ga je oblikovao talijanski dizajner a ne austrijski inženjer, ima neke krivulje, jasne crte, metaliziranu površinu – ukratko, netko je razmislio i napravio bojler koji bez imalo srama može pripadati moderno dizajniranoj kupaonici bez da naruši opću estetiku prostora pa čak i da je naglasi. Vanjski izgled je samo prvi razlog za odabir Velisa, ima u njemu i inženjerski dobrih rješenja. Kako bi izbjegli izgled bijele bačve, napravili su ga od dva cilindrična tanka obučenog u metalni plašt pa je bojler plitak, svega 27.5cm (tankovi su emajlirani titanom da izbjegnu sakupljanje kamenca – btw. uvijek je dobro imati mehaničko filtriranje i omekšavanje vode, to košta svega par stotina kuna, a drastično će produžiti vijek trajanja slavina, perilica i bojlera), takav dizajn omogućava brže zagrijavanje vode ali i mogućnost da bojler instalirate vodoravno (ako je prostor problem).
I tu dolazimo do troškova eksploatacije što je tradicionalna boljka električnih bojlera i jedini razlog zašto su plinski bojleri toliko česti. Naime, obzirom da oni “čekaju” da otvorite toplu vodu, ta ista voda mora biti zagrijana na odgovarajuću temperaturu. Jednom kada zagrijete vodu, ona se hladi, a hlađenje je moguće riješiti dobrom izolacijom tankova. Iskustvo kaže da nakon što smo postavili bojler, kada bi zagrijali vodu na npr. 60C, voda bi bila topla i dva-tri dana nakon gašenja bojlera (to ne znači da bi mogli napuniti olimpijski bazen vrućom vodom, ali bi se bez problema mogli otuširati). Mene je iznenadilo koliko dugo bojler čuva temperaturu vode.
Staromodni električni bojleri u biti imaju samo termostat (s nekoliko predefiniranih položaja ili slobodnim odabirom temperature), prate temperaturu vode u tanku i ako ona padne ispod neke razine, ponovno krenu grijati dok ne doistignu željenu temperaturu. To ukratko znači da ako odete na putovanje, a niste isključili bojler, on će trošiti struju danima. Upravo ovo je najveća prednost Aristonovog Velisa, jer elektronika koja ga pokreće daje nekoliko mogućih načina “programiranja” ponašanja bojlera.
Prva i najjednostavnija shema, analogna klasičnom električnom bojleru je predprogramiranje željene temperature vode. Jednostavno odaberete temperaturu koju želite zadržavati u bojleru i to je to. Ariston je temperaturu vode u tanku povezao s brojem tuširanja, pa možete odabrati za koliko tuširanja bojler mora biti spreman (to je jasno označeno na displayu, pa ako je bojler bio skroz hladan, čim se ugrije dovoljna količina vode za jedno/dva/tri tuširanja imate jasnu oznaku da možete pod tuš bez opasnosti da vas zapljusne hladna voda).
Druga shema koja vam stoji na raspolaganju je klasični programirani termostat sličan termostatima za centralno grijanje. Ovdje pak odaberete periode dana u kojima želite imati dovoljnu količinu i željenu temperaturu tople vode na raspolaganju (po danima u tjednu, pa možete imati različit režime grijanja za svaki dan u tjednu). Ovaj program je prvi koji omogućava značajnije uštede električne energije jer bojler jednostavno neće grijati vodu u periodima u kojima ne očekujete potrošnju (npr. dok ste na poslu ili spavate).
Treća shema (ujedno i ona koju trenutno koristim) je tzv. Eco način u kojem bojler zahvaljujući integriranoj elektronici i algoritmu prati vašu potrošnju vode i to na način da prati vrijeme u kojem trošite vodu (po danu, ujutro i/ili navečer), no puno bitnije, prati i koliko vode trošite pa odabire točno onu temperaturu koja je dovoljna da osigura dovoljnu količinu tople vode, bez da je drži na nepotrebno visokim temperaturama i na taj način troši energiju. Algoritam cijelo vrijeme uči, bilježi vašu potrošnju i na taj način prilagođava rad bojlera.
Bojler osim svega ima i još dvije bitne funkcije. Opremljen je wifi modulom pa ga možete spojiti na mobilnu aplikaciju (tako da gdje god bili uvijek ga možete uključiti ili isključiti izdaleka), aplikaciju možete koristiti za programiranje, a možete pratiti i izvještaje koliko ste energije utrošili.
Postoji i program za prevenciju legionele (opasna bolest koja se događa u svim sustavima gdje je toplo i ima vlage, poput bojlera ili klima uređaja), gdje će bojler paziti da u odgovarjućim intervalima sterilizira svoju vlastitu unutrašnjost i ubije sve eventualne bakterije koje su se našle u tanku.
Postoji još jedna metoda povezivanja koju također koristim, a to je povezivanje sa smart-home sustavom. Bojler je putem API-ja poveziv s drugim sustavima (dakle, nije zatvoren u jednu aplikaciju o kojoj ovisite), pa je moguće integrirati bojler u pametnu kuću. Ako niste zadovoljni s programima koji vam stoje na raspolaganju uvijek možete napisati svoje vlastite, kombinirati postojeće ili ih dinamički mijenjati iz jednog u drugog ovisno o željenim parametrima (ja koristim Hassio kao smart home sustav, Aristona za sada samo “pratim” kroz Home Assistant, iako mi i Hassio mobilna aplikacija i web sučelje omogućavaju da promijenim bilo koji od parametara bojlera, ili isprogramiram svoju vlastitu automatiku – npr. da forsiram da bojler grije vodu u doba jeftinije struje).
I još samo par riječi o troškovima instalacije i eksploatacije. Moja inicijalna dilema je bila da li treba ići na cjelovitu rekonstrukciju plinske instalacije koja je zahtjevala puno novaca ili kupiti električni bojlera. Razlika cijene samo nužnih materijala je bila oko 12.000kn (komplet nužan za plinski bojler je u konačnici toliko skuplji od kompleta za električni bojler – vaša situacija može biti skuplja ili jeftinija). Praćenje potrošnje pokazuje kako moj bojler u posljednje vrijeme troši oko 4kW struje dnevno za toplu vodu koja mi je potrebna. Po današnjim cijenama, bojler će tijekom godine potrošiti ukupno 1.590kn električne energije (u režimu 75% u skupljoj tarifi, 25% u jeftinijoj), dok bi za identičnu količinu plina (s time da su plinski bojleri manje efikasni pa je to optimistična procjena) utrošio 686kn. Ako razliku cijene struje i plina usporedimo s uštedom koju sam ostvario odlukom da vodu grijem električnim bojlerom, ispada da moj Ariston Velis može grijati vodu punih trinaest godina i tek tada njegova eksploatacija počinje biti skuplja od odabira plinskog bojlera (a to je trenutak kada će vjerojatno oba bojlera biti dotrajala i potrebno ih je mijenjati). Ušteda naravno ovisi o vašim navikama, broju ukućana koji koriste toplu vodu i ona može biti duža ili kraća od mojeg primjera, ali se sasvim sigurno mjeri u godinama.
Misao dana:
Gods, it felt good. Hot water was civilization. Vimes could feel the stiffness in his muscles melting away in the warmth.
p.s. u duhu transparentnosti; iako ovo jest “sponzorirani tekst” ponavljam da je odluka o kupnji nastala prije nego što se suradnja dogodila – Ariston nije ni na koji način sudjelovao u pisanju ovog teksta (dakle nisu dali nikakve instrukcije, naglaske ili bilo što slično tome), niti su bili upoznati sa sadržajem prije objave