Categories
Business Ekonomija Politika

take care of business… (2:05, Nina Simone, Nina Simone – Gold, 2003)

Ovih dana promakla je svima jedna mala i slatka privatizacija koja je vjerojatno u rangu priče s Liburnijom.

Naime EPH se domogao Slobodne Dalmacije i biti će zabavno proučiti kako se to u stvari dogodilo.

Prva čudna stvar s tom cijelom prodajom (objektivno to nije privatizacija jer je slobodna već bila privatizirana, dakle govorimo o prodaji) je ta što su pregovori trajali više od godinu i pol dana, odnosno od predaje obvezujuće ponude do potpisa ugovora proteklo je osamnaest mjeseci. Meni se to čini jako dugačko, osobito ako znamo da nekakav ekonomski horizont u businessu je cca. 3 godine ili 36 mjeseci.

Ugovorena cijena je bila nekih 24 milijuna kuna + 130 milijuna bonusa koji su se putem izgubili jer su se tijekom natječaja mijenjali uvjeti, odnosno pronašli su u knjigovodstvu stvari za kojih je bilo obećano da ih nema.

Ukratko, EPH je kupila tridesetak posto slobodne za 24 milijuna kuna. Nekako vjerujem da ako samo porojite nekretnine koje ova tvrtka posjeduje da ćete doći do daleko veće cifre pa čak i ako u toj brojci odvojite tih tridesetak posto. Osim nekretnina, Slobodna posjeduje i maloprodajni lanac kioska koji je dominantan u dalmaciji, a tu su i neke novine koje sa sobom nose određeni udio na tržištu.

No, 30% nije dovoljno za apsolutnu kontrolu i pasti će dokapitalizacija od cca. 80ak milijuna što će udio povećati na više od 70% i apsolutnu kontrolu tvrtke. Ovo je prostor za manipulacije jer će se dokapitalizacijom kupiti koješta počevši od nove tiskare. EPH je jedan od najvećih potrošaća tiskanih materijala i oni nemaju svoju tiskaru, dok su kapaciteti Vjesnika i Radina u Zagrebu okupirani njihovim tiskovinama.

Ukratko, sa 24 milijuna kuna EPH je dobio prostore koje bi objektivno platili više, još jedno izdanje i tržišni udio, te maloprodajni lanac kao šećer na kraju – a u sve to skupa će ulupati 80 milijuna kuna na tiskaru koju ionako trebaju.

Najtužnije u cijeloj priči je to što je ta trgovina jedna od najboljih stvari koja se Slobodnoj mogla dogoditi, pa iz tog razloga se nitko i ne buni.

Sve je dakle stvar perspektive.

Misao dana:
If a man is standing in the middle of the forest speaking and there is no woman around to hear him, is he still wrong?

Share the post "take care of business… (2:05, Nina Simone, Nina Simone – Gold, 2003)"

  • Facebook
  • X
Categories
Blog Internet Priroda i društvo

koliko su veliki blogovi?

Koliko su veliki blogovi? Probajte to usporediti s Johannesom Gutenbergom. Njegov tiskarski stroj, otkriven 1440 godine pokrenuo je eksploziju izdavaštva i informacijsku revoluciju. Neki kažu kako je doveo i do protestantske reformacije i zapadne demokracije. Po putu, društva su ustalila prava i pravila igre za nekolicinu privilegiranih koji su imali novaca da si kupe tiskarski stroj i šume samelju u papir.Tiskarski stroj je postavio model za masovne medije. Nekolicina sretnika upravljaju izdavačkim kućama i kontroliraju informaciju. Neovisno o tome da li su to novinske kuće ili globalni proizvođački giganti – oni kontroliraju što će mase saznati. Ova elita još uvijek drži distancu u većini kompanija. Njih poznajete. Oni se u pravilu pakriraju na rezerviranim mjestima, imaju duže vožnje liftovima i izbjegavaju tvrtkine kuhinjice. Oni drže tajnu sigurnom i učvršćuju tvrtkinu poruku. Nakon toga je distribuiraju – obično na need_to_know bazi – kupcima, zaposlenima, investitorima i novinarima.

To je svijet masovnih medija i blogovi ga okreću naopačke. Pokrenite besplatni korisnički račun na Blogu ili nekom drugom blog servisu i možete odmah uočiti kako je trošak izdavaštva pao praktički na nulu. Svatko s ispravnim računalom i internet vezom može postati blog izdavač za deset minuta koliko je potrebno da bi kreirali blog račun.

Naravno, većina blogova je bolno primitivna. No to nije poanta. Oni predstavljaju moć. Probajte na to gledati s ove strane: U dobu masovnih medija publikacija poput naše tiska novosti. Izvori se bore da ih se citira i navodi, no odluka je naša. Kao rezultat imamo pisma urednicima. Danas, umjesto da govore kroz nas, oni mogu bloggirati. A ako uspiju savladati tajne ove nove vještine bloggiranja – poput npr. kako da drugi bloggeri linkaju na njih – tada mogu doprijeti do ogromne publike.

Ovo je samo početak. Mnogi ljudi koji su započeli s blogovima su danas zauzeti dodajući nove mogućnosti kako bi bloggeri mogli pokrenuti muzičke i video kanale ili se okupljati na zajedničkim uredničkim projektima. Podjela između izdavača i publike nestaje. Ovo okreće masovne medije naopačke. Kreira medij mase.

Kako se business mijenja kada su svi potencijalni izdavači? Ogromni otvoreni prostor informacijskog svijeta se otvara. Za sada, to je digitalno zapešće. Zakoni i norme koje definiraju objektivnost, oglašavanje i odgovornost? Ne postoje, barem ne zasada. No jedna je stvar jasna: Tvrtke su kroz zadnjih nekoliko stoljeća navikle oblikovati svoju poruku. Danas one gube kontrolu nad porukom.

Želite li je pridobiti natrag? Nikada to nećete uspjeti, barem ne u cijelosti. Ali za pogled na to s čime se suočavate, dođite na jednu turu blogosfere.

Ovo je maleni dio velikog članka (teme broja) iz BusinessWeek-a od 2. svibnja. Ako imate priliku svakako preporučam da pročitate cijeli članak.

Share the post "koliko su veliki blogovi?"

  • Facebook
  • X
Categories
Hrana i piće

posljednja večera…

Na jednom blogu je krenula priča o klopi pa da ja podijelim nekoliko prijedloga na tu temu:

a) Baltazar; meni omiljeno mjesto na početku Nove vesi, ovdje jedete grill a preporučam svakako biftek. Ako ima naručite i salatu sa sirom (aka šopska). Restoran je na glasu kao skuplji, no moje iskustvo ga pozicionira u osrednje skupe iako s vrhunskom hranom. Da me netko pita koji je najbolji restoran u gradu vjerojatno bih ga poslao u Baltazar.

b) Masni; pečenjara Masni u Hrvatskom leskovcu (ako idete u merkatone to je nadvožnjak prije merkatonea i još par kilometara glavnom cestom, neposredno nakon prijelaza pruge), dakle Masni je sve ono što baltazar nije, to je naizgled zapuštena lokalna birtija no u kojoj se može jesti vrlo dobar grill u protuprirodnim porcijama, poslužuju i ždrebetinu pod normalno. Od priloga OBAVEZNO probati bakino tijesto, grah salatu ili gravče. Nemojte dolaziti ako niste gladni jer gazda loše podnosi goste koji ne pojedu sve do kraja. Ne primaju kartice i nedjeljom rade samo od 12-16h (ovo onako po sjećanju).

c) Pivnica; brzi ručak, relativno jeftin u kvazipivničkom ambijentu. Svi znaju za Pivnicu.

d) Šestinski Lagvić; osobito zanimljiv ako je lijepo vrijeme i može se sjediti na terasi s koje se vidi cijeli grad. Hrana i cijene osrednje, osoblje i ugođaj jako dobar

e) Marinero; grill u Prečkom, ne znam točnu adresu ali se nalazi u obiteljskim kućama vrlo blizu raskršća petrovaradinske i horvaćanske (vidi se sa horvaćanske), odličan grill svih vrsta i jako dobro mjesto za jeftiniji a obilni ručak. Imaju i različite pite (od sira, mesa i sličnoga) ali se to mora naručiti nekoliko sati unaprijed (što nisam nikada napravio ali vjerujem da je jako dobro).

f) Plešivička klet; sakrivena u obiteljskim kućama na Vrbanima/Jarunu (blizu Getroa na Vrbanima), dobra klopa, veće porcije, velika gužva.

g) Kod Žaca; restoran u grškovićevoj (opet kaptol), jedva ga nađete čak i ako znate gdje je jer nema nikakvi posebnih oznaka. Vrlo dobra klopa svih vrsta. ne primaju kartice i nekako su mi u sjećanju ostali kao jako skupi.

I sada dva izvan grada u koje možete doći ako idete autom;

h) Ribič; restoran na ulazu u Veliko Trgovišće (krenete autom prema krapini po staroj cesti i skrenete prema trgovišću rodnom mjestu pokojnog nam predsjednika – cca. 20 minuta vožnje od KingCrossa). Obavezno jedete zagrebački (koji dolazi u protuprirodnoj veličini), cijene i usluga osrednje, zagrebački je vrhunski a načuo sam da punjeni lungić rade također u xxl izvedbi.

i) Kezele; sutra idem tamo na ručak, dakle krenete autocestom prema Slavonskom brodu i skrenete u ivaniću i vozite prema bjelovaru. 9km od izlaza s auto ceste je selo šumećani, a u šumećanima Kezele-vino; po meni najbolji seoski turizam u hrvata. Obiteljski ručak se stavlja na švedski stol u 13:00h i košta 80kn po osobi (sistem je juha + all_you_can_eat + desert). Obavezno kupite vino Škrlet za doma (butelja 30kn a vrijedi puno više od nazivne cijene)

Oba restorana se čine jako daleko, no u stvari su jako blizu grada, skupa sa gradskom gužvom manje od sat vremena iz centra.

Ako Vam se ovi moji opisi dopadnu mogu ja o tome još jako jako puno pisati jer volim fino jesti i putovati; tako da možemo začas nabrojati razne lokacije po .hr ali i po susjednim (i ne tako susjednim) zemljama.
Dakle ako hoćete još restorana lijepo molim ovom prilikom komentar.

Share the post "posljednja večera…"

  • Facebook
  • X