Categories
Priroda i društvo

the grip of disease… (4:12, Mission, Grains of Sand, 1990)

Nisam inače apokaliptični tip i općenito imam povjerenja da će stvari završiti na najbolji mogući način, no neke stvari me brinu (čisto da znate, brojevi dolje napisani su worst_case scenario, tako da bi moglo ispasti i bolje od ovoga :).

Prije nekog vremena pročitao sam knjigu (neki tehno triller) gdje se između ostalog pisalo i o virusima i mehanizmima distribucije virusa. Jedan od svakako najraširenijih virusa koje znamo je virus gripe. Iako su virusi gripe međusobno slični (kako bi ih inače kategorizirali kao gripe), jedno od njihovih svojstava je da kada obolite i ozdravite od jednog tipa niste imuni na nove mutacije. I tako nas svake godine zapuhne nas novi virus i svim tim različitim tipovima gripe je zajedničko to što svi potječu iz istog zemljopisnog područja, a to je otprilike područje južne azije odnosno kine (vijetnama, koreje i okolnih zemalja). Ne sjećam se zašto gripe počinju baš tamo, no bitno je to da se proširuju odande zbog redovne migracije ptica, pa tako gripa koja započne tamo, kroz koji mjesec uredno stigne i do naših krajeva – godinu dana kasnije virus mutira, te kao novi tip gripe ponovno započinje svjetsku turneju.

Ako ste malo pratili vijesti zadnjih mjeseci, vjerujem da ste naletili na vijest o ptičjoj gripi baš tamo negdje u predjelima vjetnama, koreje i kine, a svi koji o tome govore su nešto jako nervozni oko toga iako se radi samo o zaraženim kokošima.

Fora je u tome što povijest pokazuje kako se otprilike svakih stotinjak godina osim uobičajene zimske gripe pojavljuje jedna velika pandemija, te između dviju pandemija imamo dvije intenzitetom manje epidemije. Razlika između pandemije, epidemije i uobičajenog rasprostiranja gripe je postotak populacije koji bude zaražen virusom, te ako on prođe neki postotak govorimo o epidemiji, a ako prođemo još veću brojku tada je riječ o pandemiji. Obzirom da je od posljednje pandemije prošlo skoro pa stotinjak godina, te budući da je posljednja zabilježena epidemija bila 1968 – statistički gledano svakoga časa se očekuje nova epidemija (ako smo sretni) ili pandemija (ako se statisika pokaže točnom). Posljednja pandemija desila se 1918 godine i popularno je nazvana “španjolska gripa” te je po nekim statistikama ubila između 20 i 80 milijuna ljudi. Zaraznost pandemične gripe je čak do 50% (dakle polovica populacije izložene virusu će se zaraziti), dok je smrtnost po nekim podacima došla i do 12,5%. To ukratko znači da ako sada krene pandemija gripe, cca. 5-6% osoba izloženih virusu (ili jedna od dvadeset osoba) će umrijeti od gripe.

Postoji još problema s pandemijom u ovim vremenima, 1918 godine manje od 10% stanovništva je živjelo u gradskim središtima dok je danas taj postotak veći od 50%, te su gradovi idealno mjesto za brzo i efikasno rasprostiranje virusa. Slijedeći problem je komunikacija, jer 1918 godine trebalo je 6 tjedana od prvog zabilježenog slučaja gripe do pandemije u europi. Danas, s tisućama ljudi u avionu svaki dan, pretpostavka je da će od prvog registriranog slučaja do dolaska bolesti u naše krajeve proteći između dva i četiri tjedna, dakle objektivno toliko kratko vrijeme da će prvi slučaj tek biti identificiran kao početak pandemije.

No, svake godine se možete cijepiti protiv gripe, pa ako baš zaraza krene odjurite do doktora, cijepite se i problem riješen? Malo teže, naime, cjepivo za gripu se radi na način da se virus ubrizgava u kokošja jaja gdje se multiplicira, a nakon toga se jaje termički uništava kako bi se virus umrtvio te se potom u svojim sastavnim dijelovima ubrizgava kao cjepivo u organizam koje prepoznaje fragmente mrtvog virusa i stvara antitijela. Proces izrade cjepiva traje 5-6 mjeseci, a ukupni svjetski kapaciteti izrade cjepiva su na razini tri stotine milijuna doza; dakle manje od 6.6 milijardi stanovnika. Nemojte računati na cjepivo.

I sada da se vratim na gore spomenute kokoši u vijetnamu, postoji opravdani strah da će virus gripe koji trenutno postoji u tim krajevima mutirati i postati zarazan i za ljude, a taj virus po svojim karakteristikama ima sva obilježja i potencijal da postane pandemični tip gripe.

Na flu-wikie enciklopediji koja se bavi gripom nalazi se i jedan report na 32 stranice koji sve ovo skupa dokumentira do zapanjujućih detalja. Predlažem da pročitate jer će vam savjeti iz tog dokumenta potencijalno spasiti život.

Kao što napisah na početku, nisam sklon apokaliptičnim scenarijima niti sam lik koji paničari – no čitajući gore spomenuti report naježio sam se nekoliko puta jer mi se argumenti čine na mjestu i dobro dokumentiranim.

I za kraj, statistički, pandemija bi se trebala dogoditi u razdoblju od listopada 2005 do ožujka 2006, što znači da dok ovo čitate netko u kini ili vijetnamu možda počinje pokazivati simptome prve pandemije u stotinu godina. Scary thought, ha?

Misao dana:
We are tragedians, you see? We follow directions. There is no choice involved. The bad end unhappily, the good, unluckily. That is what tragedy means.

Categories
Business Ekonomija Internet Ostalo

office cowboy… (3:41, David Byrne, Rei Momo, 1989)

Ovaj tjedan rješavam neke knjigovodstvene probleme i vjerujte mi da rješavanje proizvodnje kroz financije, a da sve skupa funkcionira po slovu zakona uopće nije jednostavan posao, osobito kada se u cijeli priču uključe FIFO/LIFO/AVERAGE metode izračuna troškova, pa onda morate brdo toga izažurirati. Bio sam nedavno u jednome časopisu napisao članak u kojem između ostaloga piše i da kada knjigovodstvo postane zabavno onda nešto žestoko radite krivo. Eto, meni je jako zabavno zadnjih dana.

Danas sam na slashdotu naišao na slijedeći quote;

“The Guardian is reporting that the EU, obviously unimpressed with the US’s refusal to relinguish control of the Internet, will be forming several comittees and forums with a mind to forcibly remove control of the Internet from the United States.” From the article: “Old allies in world politics, representatives from the UK and US sat just feet away from each other, but all looked straight ahead as Hendon explained the EU had decided to end the US government’s unilateral control of the internet and put in place a new body that would now run this revolutionary communications medium. The issue of who should control the net had proved an extremely divisive issue, and for 11 days the world’s governments traded blows. For the vast majority of people who use the internet, the only real concern is getting on it. But with the internet now essential to countries’ basic infrastructure – Brazil relies on it for 90% of its tax collection – the question of who has control has become critical.”

Dvije priče su u igri; prva ta da u ovome času se odigrava borba temeljem koje bi UN trebao preuzeti kontrolu nad root serverima interneta. Root serveri su oni DNS serveri koji su kraj krajeva, kada u svome browseru postavite pitanje za imenom neke domene, on prvo pita DNS server za kojeg je konfiguriran, taj DNS server ako ne zna odgovor pita prvoga slijedećega po hijerarhiji i tako sve dotle dok u jednome času ne doletite s upitom do root servera koji onda kaže koga treba pitati da bi ti dao odgovor. Kada bi root server (kojih ima puno, nije jedan jedini) svi odjednom riknuli, tada bi cijeli internet jednostavno stao jer se adrese nakon nekog vremena više ne bi mogle iz slovčanog nazivlja (npr. blog.hr) pretvarati u IP adrese http://216.32.86.242/. Kako je internet oproizašao iz američke DARPA mreže (ili tako nešto sličnoga), svi root serveri su pod američkom kontrolom što amerima u određenim situacijama daje mogućnost manipulacije ili namjernog zaustavljanja dijela ili cijelog interneta (nešto slično kao i sa GPS satelitima koji su postali standard, a sada i europljani kreću s postavljanjem alternativnog GPS sustava).

Druga priča (ova podebljana) je činjenica kako jedna zemlja poput brazila 90% poreza prikuplja putem interneta!!! To znači da svoje porezne prijave, kao i vjerojatno 90% svih izvještaja koje državi morate predati predajete putem interneta. Postotak poreza koji se u hrvatskoj prikuplja putem interneta je 0%, čime smo barem dijelom zaslužili 118. mjesto na ljestvici svjetske konkurentnosti.

Misao dana:
There’s no business like show business, but there are several businesses like accounting.
Categories
Hrana i piće Muzika

justified and ancient… (5:02, The KLF, The White Room, 1991)

Surfam danas popodne (besposleno), te sam nakon slashdota odletio na neki site koji ima review-e različitih siteova koji prodaju muziku, a koji je spomenuo kako je najbolji/najjeftiniji music site u stvari http://music.yahoo.com/. Obzirom da imam ipod-a iTunes mi je očigledno primarni izvor muzike. Cijeli koncept ipoda nije u samom mp3 playeru (odnosno AAC playeru u slučaju ipoda) nego u itunesima kao alternativnom načinu distribucije muzike. Obzirom da album kod nas košta cca. 120-130kn, dok puni album na itunesu košta 10USD moja motivacija da krenem donwloadati muziku koju ionako sada skoro pa u cijelosti slušam digitalno je sasvim jasna.

Problem itunes-a je naravno u tome što zbog različitih copyright prava oni ne dozvoljavaju nama (hrvatima op.a.) da downloadaju muziku osim ako imamo billing adresu u nekoj od zemalja u kojoj je itunes legalan. No, da bi spriječili nas improvizatore (nije da nisam probao) oni provjeravaju i broj kreditne kartice kako bi usporedili da li je kartica doista i izdana makar blizu adrese koju sam uredno prijavio (a adresu dobijete npr. tako da pronađete neki simpatični restorančić ili nešto slično). Dakle, itunes ne šljaka (btw. u americi ima itunes gift kartica koju bih bio i kupio da postoji mogućnost dopunjavanja, no nažalost to nije funkcioniralo).

Idemo tražiti alternative, a jedna od njih je gore spomenuti yahoo music store – no da bi mogli koristiti morate downloadati odgovarajući software kojeg sam uspješno uspio instalirati. Odlučio sam se za kupovinu albuma Robina Williamsa “A night at the Met” (to je standup komedija) i nakon upisivanja podataka s kreditne kartice i adrese restorana kojeg nisam posjetio za mojeg nedavnog posjeta Chicagou (tamo naime služe steakove od čak max. 96 unci ili ca. 3kg težine) uspio sam pokrenuti download!!! (eto u međuvremenu sam downloadao i Feel Good Inc. :)

Dakle, ako tražite site na kojem možete (donekle) legalno kupiti muziku za pola cijene koju bi platili u zagrebačkom CD shopu, onda je to music.yahoo.com, navalite dok ekipa ne poboljša security.

Naletio sam danas i na jedan blog na kojem sam našao slijedeći citati:

4
FA: Serbia? Beautiful country! I was there once, in 1985, beautiful nature… We were in Dabravik, Dubravnik, yeah, is that.. is that right?
Ja: Yeah. Dubrovnik. It’s in Croatia. I’m from Serbia. Serbs tried to destroy Dubrovnik by bombing. Luckily, we failed. Now GO FUCK YOURSELF.
Misao dana:
When I was little, my grandfather used to make me stand in a closet for five minutes without moving. He said it was elevator practice.

p.s. naslov današnjeg posta je ime jedne od pjesama sa KLFova jedinog albuma The White Room – KLF mi je oduvijek bio vrlo zanimljiva grupa i jako mi je žao što su izdali samo jedan album; imao sam svojevremeno i dva njihova singla (i to na pravim singlicama) koja danas naravno teško da možete pronaći u CD ili na siteu za download.