Kroz koji sat sjedam na avion u vikend akciju u stranoj zemlji koja se diči pralinama, pivopijama, sjedištem jedne vojne sile i političke asocijacije. Mony Pythoni su imali jedan genijalni skeč o najopakijoj psovci koja je spominjala stanovnike dotične zemlje, no nažalost nema je na youtubeu (ili je barem ja nisam uspio naći). No zato imam jedan drugi video:
U jučerašnjem Otvorenom Đurđa Adlešić i Josip Friščić predstavili su svoju predizbornu koaliciju i nešto sitno pričali o njoj, nisam baš bio nešto impresioniran izlaganjima no umro sam od smijeha kada sam čuo kako se njihov program zove (sjednite i čvrsto se ulovite za stolac).
Program Iskrenosti
I sada pazite oksimorona, to nam kaže Đurđa Adlešić ista ona koja je u tom istom Otvorenom nekako uspjela prešutjeti činjenicu gdje joj radi suprug, ili ista ona osoba kojoj se incident s biografijom (i zaboravljena diploma iz Banja Luke) dogodio na nekoliko međusobno različitih mjesta.
Druga stvar po kojoj se Đurđa Adlešić ističe (a da to nije “probudila sam se prije pet minut” frizura), je upravo gore spomenuti suprug Staško Adlešić, bolje poznatiji javnosti kao basista grupe Patrola iz najboljih vremena novoga vala, a koji su bili poznati u stvari samo po jednoj stvari koja se zove “Ne pitaj za mene” – Đurđa bi doista nešto morala naučiti iz te pjesmice.
Misao dana:
Liars begin by imposing upon others, but end deceiving themselves.
Share the post "Đurđa Adlešić i iskrenost (ili definicija riječi oksimoron)"
Jednom tjedno (nedjeljom ujutro, taman u doba jutarnje kave) šaljem odabir desetak tema o kojima niste imali priliku čitati u domaćim medijima, a koje smatram bitnima. Prethodne newslettere možete pregledati u arhivi newslettera.