Categories
Politika

Koga Jadranka u stvari spašava?

Sasvim sigurno ste jučer vidjeli diskusiju o tome kako je Jadranka Kosor aka. premijerka odlučila srezati državni proračun te je sindikate stavila pred dodatnih 6% rezanja plaća (vidi večernji), penzići će izgubiti do nekh impresivnih 10ak postotaka penzije (u određenim uvjetima, malo je nejasna točna formula kako će se to točno računati jer ako npr. zahvatite jedan postotak a imate penziju 2999kn oduzmu vam jednu cifru, no ako vam je penzija samo dvije kune veća onda ulazite u slijedeći razred pa se može desiti da dobijete manje od svog susjeda – valjda su mislili na to).

Eh, a na zadnje, u kasnijim popodnevnim satima čini se da su i branitelji još jednom, kako to oni kažu “podmetnuli leđa” (iako je možda primjerenije reći da su skinuli hlače).

Grieving Angel white Marble Cemetery

Silvano Hrelja je osmislio jezičnu konstrukciju koja je takva da će ga unatoč svemu održati unutar koalicije (ionako, njegov koalicijski ugovor ima malo veze s umirovljenicima, a taj dio se valjda poštuje), branitelji su popustili pa ako su oni to napravili onda… I sada sve ostaje na sindikatima koji zasada vrište, no oni to uvijek rade pa je teško skužiti razliku i u pravilu visina njihovog vrištanja je proporcionalna nagradi koju očekuju da bude riješena sa strane (primjerice nije li neki zakon o radu u razmatranju ili tako nešto).

No, ono što sam u stvari htio reći je da mi je jučer kroz gravu prošla (a čak se i zadržala) jedna totalno suluda misao koja je u stvari totalno očigledna no o njoj nitko ne diskutira.

Naime, u cijeloj priči o rezanju proračuna i svemu ostalome nedostaje ključni element. Svi mi pričamo sada o budžetu, proračunskom deficitu i koječemu drugome, no budžet je samo manifestacija stanja u zemlji i ono što bi vlada sada trebala raditi nije nužno rezanje budžeta nego popravljanje situacije u ekonomiji a kako bi ekonomija preživjela.

Ono što naša vlada radi je nešto sasvim drugo, oni na sve moguće i nemoguće načine rade na tome da sačuvaju proračun, jer je proračun ono što njih drži na vlasti.

Niti metode niti rješenje koje nude neće pomoći da izađemo iz krize.

Misao dana:
I think there is a good reason why the propaganda system works that way. It recognizes that the public will not support the actual policies. Therefore it is important to prevent any knowledge or understanding of them.

Categories
Politika

Što će se doista dogoditi na jesen?

Slutnje o financijskom i ostalom Armagedonu koji bi nas trebao zadesiti točno na jesen (da li ste uočili konsenzus na tu temu) ispunjavaju naše medije već duže vremena i mislim da bi bilo porazmisliti malo o tome što su točno konsekvence i što bi se to točno moglo dogoditi do jeseni. Ja sam probao malo razmisliti i eto nekoliko scenarija i događaja, a vi slobodno dodajte svoje. Odmah da napomenem da ovo nije dizajnirano kao lupanje po vladi (iako je to neminovno) nego kao misaona vježba.

  • Kompletno zaustavljanje investicija. Ok, to i nije nešto preteško za smisliti. Količina stranih investicija u ovoj godini je bitno manja nego u prošloj (a i pri tom treba dobro pogledati strukturu, jer investicije u proteklom razdoblju su uglavnom bile vezane za dokapitalizaciju stranih banaka, a ako se ne varam tvrtke u većinskom stranom vlasništvu koje zadržavaju dobit tu dobit također tretiraju kao strane investicije). Veliki broj tvrtki je svoje investicijske cikluse zamrzla, usporila ili jednostavno od njih odustala. Moje je samo pitanje, super je kriza, rezanje troškova i slično, no koliko dugo si tvrtke mogu dozvoliti ignoriranje i zaustavljanje investicijskih ciklusa? Nekako si mislim da su te investicije ionako bile razmjerno malene za veličinu čak i naše ekonomije i da nećemo skužti neku bitnu razliku.
  • Pad investicija u građevinu. Tu su malo podaci kotradiktorni. Naime imamo tisuće stanova koji su neprodani. Imamo priču koja kaže da je građevina stala u mjestu, ali isto tako imamo i rast broja izdanih dozvola u odnosu na prvu polovicu prošle godine. Da li je to najava nekih novih građevinskih poduhvata ili su to zaostale dozvole čiji su zahtjevi predani još prošle godine nakon stupanja na snagu novog zakona i što se nikako ne mora pretvoriti i prave bagere na gradilištima. Vjerujem da je frka u građevinskom sektoru i da tu treba očekivati malo žešće lomove. Paradoksalno je da je građevinska industrija ujedno i jedna od rijetkih koja generira puno domaće dodane vrijednosti i tu će biti ružno.
  • Povlačenje štednje iz banaka. Tijekom prošle godine unatoč svemu dosta su rasli depoziti. Djelomično zbog toga što su kamate na depozite rasle (jer su banke počele braniti svoje cash pozicije i bildati zalihe), a vjerojatno najvećim dijelom zbog migracije s burze u banke. U prvom kvartalu ove godine depoziti su pali nekih 2mlrd kuna i za koji dan slijedi novi bilten HNBa i novi podaci. Što će u njima pisati. Događa li se izvlačenje depozita iz naših banaka zbog straha od rasula bankovnog sustava? Što ako pukne, da li je to nova Argentina ili ništa od toga? Mislim da će depoziti padati i dalje ali teško da će to biti alarmantno. Kuda ti novci idu nitko ne zna, ali vjerojatno u madrace ili čarape (tako barem znate koje su novčanice vaše).
  • Rasulo državnog budžeta. Država je posudila nedavno nekih 750mil eur,  neki dan su lansirali još par sto milijuna kuna obveznica, tijekom otpuštanja deviznih rezervi banaka posaugali su još puste milijarde. Hoće li dovoljno novca uteći u proračun da država preživi do kraja godine (and beyond)? Možemo li bez MMFa? Nekako mi se čini da će to sve proći ok i da će proračun preživjeti jer postoji cijeli niz načina kako država može prolongirati ili ekskivirati plaćanja.
  • Hoće li HDZ dočekati novu godinu na vlasti? Situacija je napeta, Sanader je otišao, u Jadranku nitko ne vjeruje, HSSovci su počeli titrati kao ameba prije diobe, obećanja su velika novaca je malo… Ovo je malo teže, mislim da svi skupa na vlasti imaju vitalni interes na toj vlasti i ostati po svaku cijenu. Mi nemamo pravu koaliciju nego klijentelističku skupinu. Ako se nađe načina da se pomire interesi (teško) i ako se izbjegne žešći pritisak javnosti na HDZ i njegove partnere (što se dosada redovito događalo; malo igrokaza, par napetih dana i onda sve po starom) onda će preživjeti. Izbori za predsjednika su blizu i vrijedi definirati startne pozicije. Rekao bih 60% šanse da će HDZ dočekati slijedeću godinu na vlasti.

The Economist Sums Up Financial Crisis

Ukratko, s ekonomske strane gledano status-quo i silazna putanja koja je tome prethodila vrlo skoro će proslaviti godišnjicu. Mislim da ne možemo puno gorje od ovoga gdje jesmo i u osnovi u situaciji smo gdje je nastalo zatišje pred  buru. Može se desiti da netko odluči upaliti šibicu pa će sve eksplodirati, a kakvi jesmo, možda će se desiti da čekanjem provjetrimo eksplozivne plinove i nastavimo kao da se ništa desilo nije (što smo do sada uspješno radili).

S jedne strane, mirno rješenje problema (dakle bez žestokih potresa u ekonomskom i političkom smislu) je dobrodošlo jer su gubici minimalni; no kriza je prilika za bitne strukturalne promjene koje su nam nužne i možda se sada polako ali sigurno kreirala situacija u kojoj ih je moguće provesti. Prednost krize, ako ona postoji, je i to da panika često dođe puno ranije od punih efekata same krize – i mi smo tu fazu prošli (sjetite se samo crobex indeksa prije godinu dana i danas).

Misao dana:
Try to relax and enjoy the crisis.

Categories
Politika

Andrija Hebrang: što je doista rekao NINu

Prošloga vikenda bio osim svega što se događalo desio se i interview Andrije Hebranga, novo istaknutog predsjedničkog kandidata HDZa (koji navodno o tome još razmišlja, a gdje je govorio o svemu i svačemu. No, najviše je pažnje posvećeno njegovoj rečenici u kojoj govori o Maksu Luburiću.

Hebrang je naravno sve skupa demantirao no eto ovdje možete downloadati cijeli intervju kao i sporni dio koji donosim kao screenshot.

Interview Andrije Hebranga u NINu

Dakle, za one koji ne znaju čitati ćirilicu ovdje doslovce piše slijedeće:

Hoćete da nam kažete da su se i Maks Luburić i Andrija Hebrang borili za hrvatske interese?
– Apsolutno.
I Luburić?
– Apsolutno. Kroz svoju viziju. Sad, sredstva su fašistička, strana je pogrešna, ali on se nije borio protiv Hrvatske, on je vidio svoju viziju Hrvatske i to je za njega bio jedini ispravni put.

Andrija Hebrang je pokušao demantirati da je tako nešto rekao, no kako svi dobro znamo, on je osoba koja nikada ne laže, on samo povremeno ne govori istinu što je, kako on to lijepo kaže, puno pristojnije.

Puni interview (na ćirilici) možete pročitati na linku (PDF alert, 2.7mb dokument): Interview Andrije Hebranga u NINu.

Andrija Hebrang je meni osobno enigma, jer dok mogu poštivati njegove stavove s kojima se ne slažem, istovremeno mi apsolutno nije jasno kako on prečesto postaje glasnogovornik stranke pokušavajući obraniti neobranjivo. On je suviše inteligentna osoba da ne bi razumio konsekvence svojih djela pa me stoga strašno zanima što je kompenzacija koja mu omogućava da odrađuje taj prljavi posao.

Mišljenja sam da je Hebrang ekstrem čak i u vlastitoj stranci te da bi bila nacionalna sramota da on kojim čudom postane predsjednik.

Misao dana:
People never lie so much as after a hunt, during a war or before an election.