Categories
Ostalo Politika Priroda i društvo

when doves cry… (3:57, The Flying Pickets, The Original Flying Pickets Volume One, 1994)

U petak u pola osam premijer nas je sve skupa uvjeravao kako ptičje gripe nema, te nema nikakvih razloga za brigu, da bi svega 150 minuta kasnije napravili izvanrednu konferenciju za novinare gdje bi objavili kako je pronađen virus. Ako nema nikakvog razloga za paniku, čemu onda izvanredna konferencija za novinare u petak u 22h?

Mediji su naravno navalili na ptičju gripu kao muhe na… I danas već o tome znamo mnogo više nego prošli petak.

Čitajući komentare koji su pali na moja dva posta o ptičjoj gripi (post 1 i post 2) ne mogu a da ne zaključim kako si nitko nije dao truda i pročitao report niti scenarije o kojima se tamo raspravlja.

Da ne ponavljam, nije uopće poanta u tome da li je ptičja gripa koja je dijagnosticirana kod nas opasna za ljude jer to jednostavno nije točno; vjerojatno da hodate cijeli dan kraj tih krepanih labudova ništa vam se ne bi dogodilo – no fora je u potencijalu da se nekome na ovoj planeti dogodi da uspije uhvatiti virus koji je na putu od labuda pa do sluznice (ili kože, ili čega već) uspio malkoc mutirati, taman toliko da čovjek na njega reagira. E dakle, nije čak niti taj pehista osobito opasan (a imamo zasada 61 preminulog kojem se to dogodilo) , ali će se prije ili kasnije desiti da će takva osoba zaraziti drugu. E tog drugog se treba jako, jako bojati jer je on nositelj virusa koji se prenosi s čovjeka na čovjeka. Nemam iluzije kako je to netko u hrvatskoj, vjerojatnije je to netko tamo u vijetnamu, južnoj kini ili negdje drugdje koji ima rođaka iz Hong Konga koji se u Hong Kong vraća avionom prepunim njemačkih, nizozemskih, francuskih i britanskih turista. Tog (ne)sretnika se treba bojati.

H5N1 (što je oznaka koju do danas valjda svi znamo napamet) označava vrstu ptičje gripe (a ptičjih gripa ima na stotine različitih vrsta) koja je posebna po tome što kod domaće peradi ima smrtnost od 100%, i potencijal upravo tog tipa gripe u slučaju da se prenese na ljude i potom postane zarazan je iznimno opasan.

Matematika je nažalost neumoljiva i hladnokrvna, a ta matematika (podkrijepljena statistikom koja svjedoči o pouzdanosti matematike) kaže kako treba očekivati pandemiju, a H5N1 ima sve karakteristike koje su potrebne. To je poput meteora koji prolazi putanjom pokraj zemlje, povijest pokazuje kako nas svakih x tisuća godine okine pokoji meteor. U posljednjih x tisuća godina smo bili sretni i ništa se nije desilo. Što vrijeme više odmiče to je vjerojatnost takvog događaja sve veća i veća, a na nebu pratimo desetke a vjerojatno i stotine meteora koji imaju potencijal da u nekome času zveknu posred planete i naprave nered. H5N1 ima identičan takav potencijal, i na popisu svih do sada poznatih virusa, on ima daleko najbolju vjerojatnost.

Btw. fascinira me efikasnost državne uprave; tužno je što samo u izvanrednim situacijama (a ova situacija je po gore opisanoj definiciji manje ili više uzaludna, te po svojim karakteristima ima elemente dobre PR akcije) državni aparat naglo profunkcionira. Zadivljuju me i mediji koji su uspjeli ozbiljnu temu napuhati izvan proporcija, a najviše me razveselio danas index.hr koji su napravili članak o testiranju na udarac meteora – što je pak (čini mi se) liječenje frustracija koje su pojedini članovi indexovog tima zadobili na jednome projektu čiji je vlasnik Večernji (što naravno ne opravdava doista imbecilnu i totalno žutu temu koju je Večernji pokrenuo).

Misao dana:
There is a fifth dimension beyond that which is known to man. It is a dimension as vast as space and as timeless as infinity. It is the middle ground between light and shadow, between science and superstition, and it lies between the pit of man’s fears and the summit of his knowledge. This is the dimension of imagination. It is an area which we call the Twilight Zone.
Categories
Politika

dumb inc. … (4:26, Moloko, Things to Make and Do, 2000)

Danas je bio jedan od onih dana kada je trebalo ostati doma, ne dizati slušalicu i minimum vremena provesti izvan kreveta. Bilo je i puno lošijih dana, ali ovaj današnji me fakat rasturio na nekoliko međusobno različitih osnova.

Jutros sam onako usput napisao kako je za očekivati da dr. Ivo naleti do Dnevnika i ispriča kako bi svi mi skupa razumjeli što se desilo u Luxemburgu (btw. zašto je to bilo u Luxemburgu ako je britanija predsjedavajuća?). I što se babi snilo…

Iznimno sam uzrujan tvrdnjom kako je teži dio posla iza nas, jer taj “teži” dio posla je bio administrativno političke prirode i velikim je dijelom ovisio o vanjskim faktorima, što bi rekli “powers that be” i obzirom da je situacija bila kakva je bila, da je pritisak da se Turska pokrene i pristupi EUu velika vjerojatno je na nekim razinama trebalo napraviti neke ustupke i eto nas u pregovorima. Sorry, ali jednostavno nisam sklon povjerovati da je jučerašnji/noćašnji uspjeh stvar individualnog hrvatskog postignuća, nego splet okolnosti koje su, eto dovele do ovakvog razvoja događaja.

“Lakši” dio koji predstoji je borba za početnu poziciju u europskoj uniji i prijelazno razdoblje koje ćemo koristiti kako bi postigli njihovu razinu tržišne ekonomije. Tu sam jako uplašen, za potrebe diskusije možemo reći i prestravljen jer će pregovore voditi ekipa koja je izabrana po političkom ključu (ako smo sretni), rodbinskim i prijateljskim vezama (uglavnom), ekipa koja je tu radi neke protuusluge (pa i političke stranke je potrebno nekako financirati), no najviše se bojim ekipe iz državne uprave koja ne govori strane jezike, a do pozicije je došla isključivo zato jer je najduže tamo i nekako inercijom sustava, u pokušaju da ih se makne sa stvarno šljakerskih pozicija na kojima je potrebno raditi – dotične spodobe su unaprijedili na bezazlene polumanagerske pozicije (ili ekvivalent toga u državnoj upravi).

Upravo sada sam skužio kako se u terminima državne uprave nikada ne govori o managerima, jer oni valjda upravi ne trebaju – u državnoj upravi su pročelnici, pomoćnici i zamjenici (inače uvijek me fasciniralo da u takvim sustavima, postoji tendencija da se najbolji ili najzaslužniji radnici promoviraju na upravljačke pozicije, što mi nikako nije logično jer osoba koja je dobra u obavljanju nekog konkretnog posla vrlo je rijetko sposobna i za upravljačke zadatke – dobar novinar nije nužno dobar urednik, dobar kritičar nije nužno dobar pisac ili obrnuto, a šansa da je dobar kirurg ujedno i dobar upravitelj bolnice je doslovce minimalna).

Postoji jedna Dilbertova teorija koja kaže kako pojedince promoviraju do točke na kojoj mogu napraviti najmanje štete, a to su najčešće pozicije u upravi jer se pravi posao obavlja negdje tamo dolje, dok ovi gore samo imaju iluziju upravljanja i hvale se rezultatima ovih dolje. Nažalost, iako imamo brdo takvih na upravljačkim pozicijama, bojim se da ni baza iz koje su krenuli nije daleko bolja, dapače…

Kao što je rekao Predrag Raos na skupu potpore stojedinici “Strepite, strepite, srepite…”.

Misao dana:
My mother said there would be days like this, but she never said there would be so many.
Categories
Blog Politika

it always comes as a surprise… (6:07, Pet Shop Boys, Bilingual, 1996)

Eto i to se desilo, počeli su pregovori s EU.

Obzirom da nas je od europe do današnjeg dana čuvala samo europa, a sada zbog političke ambicjie političara koji žele dobiti i slijedeće izbore krećemo u pregovore – bojim se da će u svojoj žurbi da ostvare taj cilj trpiti kvaliteta pregovora na našu štetu. Moram malo srediti misli na tu temu, a očekujem i Ivu večeras u dnevniku da mi on svojim riječima objasni što se u stvari dogodilo.

U međuvremenu, imam jedan sjajni polu-blog web site. Harpers je inače američki časopis koji se bavi pisanjem o svemu i svaćemu, no na samom siteu bacite pogled na Harpers Index i Weekly review. Danas je utorak i weekly review je ujedno i na naslovnici. Ekipa na vrlo zanimljivi način prati zbivanja u americi i svjetskoj politici.

Misao dana:
I have a map of Croatia… Actual size. It says, “Scale: 1 km = 1 km.” I spent last summer folding it. I also have a full-size map of the Europe. I hardly ever unroll it. People ask me where I live, and I say, “E6”.