Categories
Ostalo

candyman… (3:43, Siouxsie & the Banshees, Twice Upon A Time: The Singles, 1992)

And now, something completely different…

Danas sam u kinu gledao “Charlie and the chocolate factory” te ga toplo preporučam svima. Ovaj film je poseban po tome što ga je napravio Tim Burton, a on je sam po sebi vjerojatno nesposoban napraviti “normalni” film te iza sebe ima cijeli niz drugih čudnovatih urdaka. Jedan od najboljih je svakako “Nightmare before Christmas” kojeg sam odavno kupio na DVDu i uvijek ga rado pogledam (sjećam se kako sam ga prvi puta gledao u onome kinu na čošku Ilice i Frnkopanska, čini mi se da se zvalo Jadran).

Druga zanimljiva stvar je glumac Johnny Depp koji je pak posebna priča i u posljednje vrijeme sam gledao nekolicinu njegovih filmova i razvio afinitet prema filmovima u kojima glumi. Za razliku od ostalih filmova u kojima uvijek glumi neke polukomične likove, u ovome filmu ga je teško za prepoznati iako je od samoga starta totalno očigledno koju od uloga on glumi.

Uskoro stiže još filmova od Burtona (po americi je bilo brdo najava) i to napravljen po Nightmare before Christmas receptu pa se unaprijed veselim.

Misao dana:
I have a problem when people say something’s real or not real, or normal or abnormal. The meaning of those words for me is very personal and subjective. I’ve always been confused and never had a clearcut understanding of the meaning of those kinds of words.

Categories
Literatura Ostalo

aeroplane… (3:56, Björk, Debut, 1993)

U nedostatku pametnijega, imam copy&paste sa boingboing:

JetBlue emergency landing: life imitates Snowcrash
From Neal Stephenson’s Snow Crash:

[Hiro] turns off all of the techno-shit in his goggles. All it does is confuse him; he stands there reading statistics about his own death even as it’s happening to him. Very post-modern. Time to get immersed in Reality, like all the people around him.

And from CNN:

The airliner circled Southern California for hours, crippled by a faulty landing gear, while inside its cabin 140 passengers watched their own life-and-death drama unfolding on live television. […] [Pia] Varma, 23, and other passengers said the plane’s monitors carried live DirectTV broadcasts on the plane’s problems until just a few minutes before landing at Los Angeles International Airport.

Snowcrash ili “potpuni raspad” kako je to Algoritam preveo je knjiga Neala Stephensona koja je proglašena Neuromancerom devedesetih, a za one koji nisu znali Neuromancer je knjiga koja je po prvi puta (u osamdesetima) definirala pojmove poput cyberspacea, avatara i tome slično. Na mojoj sada već preopterećenoj polici za knjige postoji posebno mjesto za antologijske knjige, a neuromancer i snowcrash su definitivno dvije od tih (skupa s nedavno spomenutim America gods).

Ako niste još pročitali Snowcrash tada to morate učiniti vrlo brzo jer je to jedna doista dobra i zabavna knjiga (iako, preporučam originalnu verziju jer je tijekom prijevoda knjiga izgubila dosta na snazi). Snowcrash se dobrim dijelom bavi i analogijama koje bi se mogle rastegnuti i na blogiranje, tako da bi i sebe lagano mogli pronaći u toj knjizi.

Misao dana:
The same social mores that exist in the real world persist in cyberspace! That all the pathologies present in the real world are present in cyberspace by virtue of the fact that we are the agents of the pathologies! And when I say “we,” I mean the part of us that can squeeze through the keyhole into cyberspace. That’s the very interesting point, that cyberspace, I call it the mirror of the third eye, because boy does it show us what you really are! Because if you look in there, and you see dragons and demons and devils, then I know what you are full of, because what you are doing is you are seeing yourself.
Categories
Ostalo

on my way home… (5:09, Enya, The Memory Of Trees, 1995)

Eto mene u mom crnome uredu.

Subotnje jutro sam proveo u poljskom kvartu Chicago-a obavljajući posljednji shopping, a potom sam se relativno rano uputio na aerodrom gdje sam čekao večernji let. Na check-inu zaustavila me ljubazna gospođa iz Lufthanse i ponudila 600 EUR gotovine i 700EUR bonova samo da odustanem od leta i ostanem još jedan dan u gradu. Nažalost, unatoč primamljivoj ponudi nisam baš bio voljan produžiti putovanje za jedan dan pa sam krenuo kući.

Temperatura u americi je bila cca. 26 stupnjeva, u frankfurtu me dočekao sunčani dan i 16 stupnjeva, a u zagrebu kiša i 10 stupnjeva. Te toliko da se kuži razlika i da stvari stavim u perspektivu.

Nakon aerodroma putovanje do ureda (da pokupim auto) je trajalo više od dva sata radi krkljanca na zaobilaznici. Totalni gubitak vemena.

Misao dana:
I may not have gone where I wanted to go, but I think I have ended up where I intended to be.

p.s. ima još jedna bitna razlika između US i nas ovdje a koja nije bila toliko očigledna dok sam bio tamo; naime jutros sam se silom prilika parkirao u importane centru te sam na putu do izlaza prošao kroz shopping centar gdje ljudi u velikim količinama puše; u US pušenje je skoro pa zabranjeno i u zgradama jednostavno nije dozvoljeno, te je vrlo teško čak i na ulici pronaći ljude koji šeću i puše