U petak u pola osam premijer nas je sve skupa uvjeravao kako ptičje gripe nema, te nema nikakvih razloga za brigu, da bi svega 150 minuta kasnije napravili izvanrednu konferenciju za novinare gdje bi objavili kako je pronađen virus. Ako nema nikakvog razloga za paniku, čemu onda izvanredna konferencija za novinare u petak u 22h?
Mediji su naravno navalili na ptičju gripu kao muhe na… I danas već o tome znamo mnogo više nego prošli petak.
Čitajući komentare koji su pali na moja dva posta o ptičjoj gripi (post 1 i post 2) ne mogu a da ne zaključim kako si nitko nije dao truda i pročitao report niti scenarije o kojima se tamo raspravlja.
Da ne ponavljam, nije uopće poanta u tome da li je ptičja gripa koja je dijagnosticirana kod nas opasna za ljude jer to jednostavno nije točno; vjerojatno da hodate cijeli dan kraj tih krepanih labudova ništa vam se ne bi dogodilo – no fora je u potencijalu da se nekome na ovoj planeti dogodi da uspije uhvatiti virus koji je na putu od labuda pa do sluznice (ili kože, ili čega već) uspio malkoc mutirati, taman toliko da čovjek na njega reagira. E dakle, nije čak niti taj pehista osobito opasan (a imamo zasada 61 preminulog kojem se to dogodilo) , ali će se prije ili kasnije desiti da će takva osoba zaraziti drugu. E tog drugog se treba jako, jako bojati jer je on nositelj virusa koji se prenosi s čovjeka na čovjeka. Nemam iluzije kako je to netko u hrvatskoj, vjerojatnije je to netko tamo u vijetnamu, južnoj kini ili negdje drugdje koji ima rođaka iz Hong Konga koji se u Hong Kong vraća avionom prepunim njemačkih, nizozemskih, francuskih i britanskih turista. Tog (ne)sretnika se treba bojati.
H5N1 (što je oznaka koju do danas valjda svi znamo napamet) označava vrstu ptičje gripe (a ptičjih gripa ima na stotine različitih vrsta) koja je posebna po tome što kod domaće peradi ima smrtnost od 100%, i potencijal upravo tog tipa gripe u slučaju da se prenese na ljude i potom postane zarazan je iznimno opasan.
Matematika je nažalost neumoljiva i hladnokrvna, a ta matematika (podkrijepljena statistikom koja svjedoči o pouzdanosti matematike) kaže kako treba očekivati pandemiju, a H5N1 ima sve karakteristike koje su potrebne. To je poput meteora koji prolazi putanjom pokraj zemlje, povijest pokazuje kako nas svakih x tisuća godine okine pokoji meteor. U posljednjih x tisuća godina smo bili sretni i ništa se nije desilo. Što vrijeme više odmiče to je vjerojatnost takvog događaja sve veća i veća, a na nebu pratimo desetke a vjerojatno i stotine meteora koji imaju potencijal da u nekome času zveknu posred planete i naprave nered. H5N1 ima identičan takav potencijal, i na popisu svih do sada poznatih virusa, on ima daleko najbolju vjerojatnost.
Btw. fascinira me efikasnost državne uprave; tužno je što samo u izvanrednim situacijama (a ova situacija je po gore opisanoj definiciji manje ili više uzaludna, te po svojim karakteristima ima elemente dobre PR akcije) državni aparat naglo profunkcionira. Zadivljuju me i mediji koji su uspjeli ozbiljnu temu napuhati izvan proporcija, a najviše me razveselio danas index.hr koji su napravili članak o testiranju na udarac meteora – što je pak (čini mi se) liječenje frustracija koje su pojedini članovi indexovog tima zadobili na jednome projektu čiji je vlasnik Večernji (što naravno ne opravdava doista imbecilnu i totalno žutu temu koju je Večernji pokrenuo).
Misao dana:
There is a fifth dimension beyond that which is known to man. It is a dimension as vast as space and as timeless as infinity. It is the middle ground between light and shadow, between science and superstition, and it lies between the pit of man’s fears and the summit of his knowledge. This is the dimension of imagination. It is an area which we call the Twilight Zone.
Share the post "when doves cry… (3:57, The Flying Pickets, The Original Flying Pickets Volume One, 1994)"