Categories
Gadgets Ostalo

BlackBerry 8700v, moja nova igračka…

Negdje tamo u studenom prošle godine nabavio sam si nakon višegodišnjeg priželjkivanja RIMov BlackBerry uređaj (baš sam bio gledao, i moj prvi email na temu BlackBerrya sam poslao VIPu negdje u veljači 2003 godine i tada nitko tamo nije znao o čemu ja u stvari pričam). BlackBerry je uređaj koji je kontinuirano spojen na vaš uredski email/groupware server (u mom slučaju Microsoft Exchange). Obzirom na Research in Motion Blackberry 7290VPN koji koji postoji između ta dva uređaja, istoga časa kada se u mom exchangeovom mailboxu pojavi nova poruka ona je istog trenutka gurnuta (ili push na engleskom – što je ujedno i oznaka tehnologije koju blackberry koristi), prema mojem blackberryu te mogu pročitati poruku gdje god se nalazio.

Ovo je naravno genijalno jer ako se puno vremena nalazite izvan ureda, a pritom imate korporativnu kulturu email komunikacije tada ogromne količine posla možete odraditi samo uz pomoć BlackBerry uređaja. Ja kao alpha-geek sam naravno odmah zavolio moj 7290 budući da je to jedan sjajan uređaj. Iskreno, mobilni telefoni su me odavno prestali impresionirati, krenuo sam još tamo negdje 1992-1993 sa prastarim Benefonom na NMTu (koji se fiksno ugrađivao u automobil), promijenio ga kasnije za Nokiju koja se doduše mogla nositi u ruci ali samo ako redovito vježbate, da bi ga zamijenio prvo za fiksnog Duncalla, a potom i za one famozne ciglice od mobilnih telefona. Moj prvi GSM telefon kojeg sam imao je bio Siemens S3 i imao je telefonski broj 39 (dakle, tko zna kako je HTova numeracija za GSM telefone krenula, zna sada i moj stari broj telefona), obzirom da je telefon bio neispravan nedugo zatim sam ga zamijenio za Nokiu 8110 (ako se ne varam), onu crnu, bananu koju Kean Reeves intenzivno koristi u prvom Matrixu, pa sam nakon toga prešao na Ericssone i koješta drugoga. U svakome slučaju, previše telefona mi je prošlo kroz ruke i malo me toga može impresionirati, no BlackBerry je to uspješno učinio.

Moj dojučerašnji BlackBerry 7290 je daleko najbolji mobilni telefon kojeg sam imao, osim što kao telefon služi besprijekorno, ima ekran 160×240 koji uopće ne treba backlight pa mu je vijek trajanja baterije komično dugačak; a osim toga uređaj ima isključivo USB priključak tako da ga možete napuniti na bilo kojem drugom USB uređaju. Ono što BBerry izdvaResearch in Motion Blackberry 8700vja od drugih telefona je sinhronizacija, a pritom ne mislim samo na emailove, nego i na sinhronizaciju adresara s mojom cijelom tvrtkom, kalendarom i zadacima. Blackberry u principu ima svu funkcionalnost Outlooka ali na mobilnom telefonu. Za razliku od IPaq-a (kojeg također posjedujem), BBerry se sinhronizira sasvim automatski putem svoje GSM veze.

Ta veza je ujedno i razlog zašto sam odlučio nabaviti najnoviji i ujedno najjači BlackBerry 8700v koji se od prije neki dan može kupiti u VIPnetu (sorry, samo za enterprise korisnike). Naime, moj sada već bivši 7290 koristi GPRS vezu koja je objektivno spora, sasvim dovoljna za email komunikaciju, no za povremeno surfanje internetom u cijelosti neprikladno (iako sam osvježio blog nekoliko puta preko BBerrya). 8700v (a ovo v označava vodafone) koristi EDGE koji je daleko brži u prijenosu podataka. Kao dodatni bonus, 8700 ima duplo veći ekran (240×320 u odnosu na 160×240) koji je dosta različit od 7290, uređaj je nešto manji i lakši, a posjeduje i daleko brži procesor.

Dva dana nije dovoljno za neki ozbiljni stav, i vidim da sam početno razmišljanje o tastaturi već promijenio (na bolje), ukrako; nije ovo zadnje što čitate o BBerry-u na ovome blogu.

Misao dana:
Blinky lights are the essence of technology. Everything else is fluff.

Categories
Ostalo

V za osvetu…

Ne da mi se pisati na široko u ovaj kasni sat, a tema o kojoj sam bio odlučio pisati nikako da se iskristalizira (a ima dvije u planu) pa sam odlučio napisati nešto o nekim filmovima. Ništa osobito važno.

Kako se u zadnje vrijeme dosta družim s Quintanom oko Bestselera 2.0 zanimala me i ta njegova fascinacija s Big Lebowskim, a koju dijeli zajedno s Lebowskim. U jučerašnjem dopisivanju uočio sam koincidenciju Quintane i Lebowskog kao dva bloga koja su nastala u (čini im se) donekle istome trenutku (Leb je naime svoj blog brisao više puta pa je malo teško rekonstruirati time_line), a oba su poprilično popularna, a i po javnom priznanju se međusobno poznaju – pa je stoga logično pitanje da li se uopće radi o dvije osobe ili samo jednoj, ili je to pak (kako kaže Quintana da su ga već pitali) neki sociološki eksperiment nad hrvatskim internetom?

Anyway, pogledao sam Lebowskog i film nije loš, istovremeno nije baš (prema mojem ukusu) antologijski kao što je to recimo Usual suspects, ili Shawshank redemption; ima sjajne karakterne glumce i očigledno je razina detalja na visini i to volim, jer ponekada samo kroz detalje imate u drugome, trećem, petom planu sasvim drugu priču koja se paralelno odvija.

Drugi film kojeg sam danas pogledao, a koji mi se poprilično dopao unatoč donekle rezerviranim kritikama je V for Vendetta kojeg je neki genije ingeniozno preveo kao O za Osvetu. Film ima sjajne dijaloge koji su dorađeni do granice kada ih nije moguće prevesti na hrvatski jezik – što je kvaliteta koja se vrlo rijetko susreće, i općenito iako se radi o ekranizaciji stripa, istovremeno se film i dijalozi između likova uredno mogu koristiti kao udžbenik o politici i kako bi se stvari trebale ili ne bi smjele rješavati. Jednoga dana kada napokon odlučimo dignuti kuku i motiku protiv vladajuće garniture, možemo iskoristiti V for Vendetta radi metodologije.

Treći film nije u stvari film nego najava Supermenovog povratka, a njega spominjem nakon asocijacije na zadnji post na blogu Zrinsko pismo o sukobu generacija. Naime, došao sam do zaključka da jedan od znakova po kojima možete shvatiti da starite je kada idete u kino gledati film koji je u stvari remake filma kojeg ste u kinu gledali kada ste bili mali (silne novogodišnje i ostale reprize na TVu se ne računaju). Ja sam gledao Supermena u kinu kada sam bio mali.
p.s. Bestseler zadnjih dana ima velikih problema s svojim serverom, a zbog niza događaja koje je tragikomično uopće spominjati do današnjeg dana nismo to uspjeli riješiti (problem će na vrlo spetakularni način biti riješen kroz dan-dva), tješimo se kako je i blog.hr svojevremeno imao problema sa severom i to ih nije spriječilo da budu najveći ;)

Misao dana:
Evey Hammond: Who are you?
V: Who? Who is but the form following the function of what, and what I am is a man in a mask.
Evey Hammond: Well I can see that.
V: Of course you can. I’m not questioning your powers of observation, I’m merely remarking upon the paradox of asking a masked man who he is.

Categories
Ostalo

Dvadeset ključeva…

Sorry na tri dana nepisanja no bio sam zaokupljen s nekolicinom zadataka koje sam morao obaviti a koje uključuju zatvaranje jednog projekta u uredu, momentalno započinjanje drugog, te moje aktivnosti oko Bestselera. Bestseler je blogerski online magazin i trenutno se nalazi u fazi svoje druge reirkarnacije. Site nije još u cijelosti operational i tekstova zasada ima jako malo, no može se naslutiti o čemu se radi.

Anyway, više o svemu večeras (ili ujutro).

Misao dana:
The Internet is the most important single development in the history of human communication since the invention of call waiting.