Maestro, pa ne valjda opet?

Zanimljivih 24 sata je iza nas. Jučer navečer nas je zapljusnula informacija o tome kako je metalnom šipkom pretučen Josip Galinec, broker koji se vrlo brzo izdvojioiz uobičajene definicije brokera, a kojeg smo prilično često imali prilike gledati i na TVu dok je komentirao dešavanja na burzi. Galinec i njegov To-One u fokus javnosti su pali i nakon preuzimanja posrnule Industrogradnje koja je nedavno dokapitalizirana odnosno oko bitke za TOZ Penkalu (ne toliko za tvornicu koliko za nekretnine na kojima se Penkala nalazi). Više podataka možete pročitati na praktički svakom koraku i nema to sada previše smisla ponavljati.

Anyway, jučer popodne (vjerojatno nakon nekog ručka), Galinca su dočekali krupni dečki na parkiralištu iza zgrade Ministarstva Gospodarstva (ako se ne varam, to je također i zgrada Ministarstva Poljoprivrede – u njihovoj menzi se usput rečeno serviraju odlične palačinke punjene sirom a u saftu od vanilije) a iza koje postoji divlje parkiralište na kojem je Galinec vjerojatno parkirao auto. Josip je grdno stradao, na sreću nije kritično, no ono što se pokazalo je da je batinjanje postala relativno učestala pojava u našim krajevima i očito je to metodologija za prenošenje određenih poruka. Nisam stručnjak za mafijaške obračune, no lomljenje nogu je čini mi se priličon snažna poruka u tom miljeu pa bi se za Galineca moglo reći da je i dobro prošao (fazu s konjskom glavom je vjerojatno već prošao samozatajno, a preostaje mu valjda samo još da bude doživotno ugrađen u temelje neke od zgrada).

Građevina i tržište nekretnina je jedna od zanimljivijih industrija u hrvata, a koja je ujedno na rubu kolapsa. S jedne strane imamo višegodišnju eksploziju građevinske operative koju je hranila što državna potrošnja a dobrim dijelom i hipotekarni zajmovi za stanove. Danas je situacija poprilično zakomplicirana jer državna potrošnja posustaje već godinama, a stambeni krediti polako ali sigurno postaju sve teže dostupni, a kao finalni čavao tu je i zakon o graditeljstvu koji je svojim uredbama o pripremi zemljišta i pristupnim cestama krajnje otežao imalo veće graditeljske pothvate.

Business s nekretninama je tradicionalno bio business na rubu zakona (ne samo kod nas nego svugdje) te među investitorima danas imate zanimljive likove (samo pogledatje tko su naši današnji “developeri”; bivši tajkuni, predsjednički savjetnici ali i skroz nepoznati pripadnici zlatne mladeži). Business s nekretninama je posao u kojem netko može misliti kako se nešto proizvodi, no u biti, posao s nekretninama nije usporediv s proizvodnjom šibica ili prozora (gdje morate kreirati prizvod, smisliti strategiju marketinga i prodaje te se još potom zezati sa samim proizvodnim procesom). Poduzetnik ne ulaže u nekretninu nikakvu dodanu vrijednost, nema tu nekog intelektualnog napora; svoju dobit bazirate na rastu vrijednosti resursa koji je oduvijek bio na istome mjestu, a profit proizlazi iz “pregovaranja” s desecima malih vlasnika, prenamjeni zemljišta ili velikom najmoprimcu koji će zakupiti odmah objekt u kojem se nalazite. Do nekretnina se dolazi kroz stečajeve (slučajne ili namjerne), kompenzacije i zamjene, a vrijednost može narasti i kao kolateralna žrtva neke velike investicije, pravovremene povjerljive informacije, velikog šoping centra izgrađenoj na livadi ili jednostavno zato što je grad pokucao na vrata dotadašnje industrijske zone…

Ne znamo kome je Galinec stao na žulj, da li je trebao a nije htio kupiti ciglu koju mu očito mnogi žele prodati, da li su ga dečki samo htjeli predžepariti i oteti mu Nokju N95 ili je jednostavno imao peh, no popis zainteresiranih za njegovo zdrastveno stanje je vjerojatno poprilično.

Josip nije jedini, imamo mi i Miljuša i Rađenovića i pitam se kada će biti prebijen netko tko će se na ovaj ili onaj način sam pobrinuti za egzekuciju pravde?

http://www.youtube.com/watch?v=gqdu6pzDNig

Naša vlast dotle priprema kazalište, prije nekoliko dana otvoren je zagrebački velesajam na kojem je Mesić isporučio govor kojeg je Sanader komentirao na način na koji je komentirao (sjajan odgovor, ako se mene pita, krajnje bezobrazan ali sjajan svejedno) u čiju je sjenu totalno pao posjet Briselu u kojem je Barosso Hrvatskoj dao košaricu po pitanju pravosuđa i tržišnom natjecanju. Ivo je obećao čuda do studenog (a konferencija na kojoj se objavljuje izvješće je 5. studenog) i doista, čuda su se počela događati.

Kako bi odali dojam muvinga, jučer je smijenjen šef zagrebačke policije (pozicija na kojoj je i inače rok doživljenja nizak) zato jer je bio ili nesposoban ili je bio privremeno rješenje (gdje je ovo drugo objašnjenje samo pristojna formulacija za ovo prvo). Zajedljiv kakav jesam, mogao bih reći kako odabir novog kadra i nije baš nešto. Na jučerašnjoj presici novopečeni načelnik (koji opet nije dobio suglasnost zagrebačke skupštine) je nešto trkeljao o tome kako je teško u malome gradu jer se svi poznaju (pa se valjda zna što je ili nije napravio, u zagrebu čovjek ima realnu šansu da ga nitko niti ne primjeti, valjda do sljedećeg batinjanja), a lik je između ostalog poznat i po tome što je udaljio s radnog mjesta šibenskog policajca koji je navodno ružno pisao na blogu o HDZ-u (usput rečeno, to nisu ničime potkrijepili, no ako se sjetite priče o kadiji onda procedura i nije toliko bitna da bi postigli krajnji efekt).

Priču o smjeni je naravno ko fol okinulo batinjanje gore spomenutog Josipa Galineca i na novopečenom HDZovom kadru u redovima zagrebačke PU se vidjelo da je trkom dojurio iz Šibenika, a cijela izvanredna konferencija koja se radi Galineca i dogodila istoga je spomenula u svega nekoliko rečenica dok je ostatak bio na temu kadrovske križaljke.

E sada, kako same smjene ionako osvjedočeno nesposobnih ljudi više nikoga ne mogu impresionirati trebalo je iz ladica izvući još ponešto pa se ekipa dosjetila Maestra. No, posljednji puta se uhapsilo pet-šest ljudi, efekt je ograničen ili nikakav i da bi ponovili šok i nevjericu koja se desila toga dana bitno je sve skupa napraviti na malo grandioznijem redu veličina, pa se eto tako danas barata o impresivnih devedesetak uhićenih u akciji indeks. Cool!!!

Predlažem da danas dobro gledate dnevnik i pokušate zapamtiti ta zbunjena lica policajaca i ljudi koji su privedeni. Da pažljivo saslušate i memorirate izjave o funkcioniranju pravne države, kako svatko dođe na red, kako se ovo pripremalo mjesecima ako ne i godinama, kako je to velika pobjeda (jer drugih ionako nemamo), eto i mama cure koja radi direktno pod Sanaderom je također u apsu završila (dakle informacije ne cure a nepotizma nema)… Ma čista milina za slušati, već vidim zadovoljna lica koja će nam se smiješiti večeras.

Tako nekako je to bilo i prošle godine kada su hvatali Maestra, njega ulovili nisu no ekipa je i dalje u pritvoru i čeka suđenje (jer, pazite bizarnosti, traže suca), a od stvari koje im se stavljaju na teret, kao iznimno koruptivnu radnju predloženo je poklanjanje peke (i to samo polovice peke, jer drugi dio nisu našli) Ivanu Gotovcu, liku koji je po školi i osobnosti donekle sličan gore prebijenom Josipu Galincu. Državne pare nisu vraćene, radnici nisu na poslu, a HFP ne samo da i dalje jaše (makar je to jutro bio pred likvidacijom) i generira privatizacijske afere. Much addo about nothing.

p.s. ne zaboravite kako je jučer napokon optužen po prvi puta i Slobodan Ljubičić, aka. Kikaš i to zbog toga jer je račun od renta cara osobe iz jedne poslovnice (zagrebačkih cesta) platio iz druge poslovnice (stanogradnje), nitko od petero optuženih se ne osjeća krivim

Misao dana:
The Player: We’re more of the love, blood, and rhetoric school. Well, we can do you blood and love without the rhetoric, and we can do you blood and rhetoric without the love, and we can do you all three concurrent or consecutive. But we can’t give you love and rhetoric without the blood. Blood is compulsory. They’re all blood, you see.
Guildenstern: Is that what people want?
The Player: It’s what we do.