2016 Archives

Toyota RAV4, Hybrid Synergy Drive

Prošli tjedan sam na nekoliko dana mini testiranja dobio na korištenje totalno nov Toyota RAV4 koji je bio totalno opremljen svime i svačime, iskreno nisam promatrao specifikaciju automobila, no sve što znam da se u automobile ugrađuje je bilo prisutno u ovom automobilu uz možda izuzetak staklenog krova (ne znam da li postoji izvedba sa staklenim krovom ali pretpostavljam da postoji). Pogledao sam malo konfigurator na toyota.hr i čini mi se da je ovaj auto koji sam vozio imao Executive opremu s nekim dodacima Premium paketa.

Ne bih vas sada previše zamarao s time kako je auto super, ili da lamentiram od voznim svojstvima jer ja jednostavno nisam vozač koji gura auto do maksimuma njegovih performansi ali mogu podijeliti neke od dojmova koje sam stekao vozeći se.

Kao prvo, vanjština auta je skroz OK, ja osobno nisam veliki ljubitelj SUV automobila i više preferiram limuzine no RAV4 je atraktivan koliko to japanski auto može biti. Jako mi se dopala ova boja koja je u katalogu navedena kao crvena, no u praksi više izgleda kao boja trule višnje (i to metalik), jako dobro paše automobilu. Auto je imao i grafitne naljepnice po bokovima i retrovizorima, a imao je i dodatni aluminjski prag koji je pomalo kičast i čiji mi je smisao meni totalno izgubljen i i po meni nagrđuje auto (ali opet, ja i estetika…). S druge strane, iako ne volim SUVove, neosporna je činjenica da je super voziti povišeni auto jer je pregled ceste superioran u odnosu na limuzinu.

Stražnje staklo je skoro okomito pa se po vožnji na kiši na njemu sakuplja dosta vode (što je normalno za ove automobile ali ako vozite limuzinu dovoljno brzo onda nemate taj problem). Auto mi se osim toga čini jako širokim, kada sam ulazio u garažu učinilo mi se da ja jednako širok a možda i širji od mojeg trenutnog automobila koji je inače vrlo velik.

Iznutra, dopali su mi se donekle tvrda sjedala s nekom vrstom brušene kože, sjedala su nešto uža nego u mom autu i definitivno tvrđa no to mi se dopalo jer bolje legnem u njih i tijekom vožnje me čvrsto drže što je isto ok. Prostora na stražnjem sjedalu ima na pretek, ali doista jako puno i tkogod bude sjedio na zadnjem sjedalu imati će mjesta koliko god želi (a i pod je totalno ravan pa to dodatno daje dojam prostora). Prtljažnik je veliki što je u takvom autu ipak očekivano, a vrata su motorizirana i dižu se i spuštaju na daljinski upravljač što je totalno cool i praktični štos (ako recimo imate brdo vrećica u rukama). Putnička vrata se otvaraju tako da samo prihvatite ručku i otvorite ih, a zaključavaju se tako da prstom dotaknete kvaku (uz uvjet da imate daljinski upravljač u džepu). To je vrlo praktično, moja posljednja dva automobila su također na isti način opremljena i vrlo brzo se naučite da ne morate izvlačiti ključeve da bi otvorili ili zatvorili auto.

No najbolje stvari su mali gadgeti kojima ovaj auto obiluje. Kao prvo, auto se momentalno integrirao s mojim (windows) telefonom i proradili su bez problema (što nije moje iskustvo sa svim bluetooth sustavima), fora je da mogu i streamati muziku s telefona što je dodatni bonus makar auto ima i USB port s kojeg sam bez problema puštao muziku.

Retrovizori imaju promatranje mrtvog kuta i u kutu ogledala se nalaze narančasti znakovi koji svijetle i žmirkaju dok se nešto nalazi u mrtvom kutu. Definitivno vrlo korisno ali morate imati disciplinu promatrati taj detalj. Auto je opremljen i radar cruise controlom kojeg sam vozio po prvi puta. Nekako sam došao do zaključka da ako ste pasivni vozač onda radar cruise control ima apsolutno smisla, auto ubrzava i usporava vrlo dobro (puno prirodnije i mirnije od nekih drugih auta u kojima sam bio a da imaju takav sustav). Ako ste malo aktivniji na cesti onda adaptive cruise control zna zbuniti jer auto počne usporavati makar bi vi htjeli da je obrnuto (recimo, moja uobičajena taktika je držati cruise control na nekoj brzini a onda koristiti ubrzavanja za pretjecanja, s aktivnim cruise controlom auto sve radi sam i to me zbunjuje i smeta). Nisam našao načina da ugasim radarsku komponentu cruise controla.

Posebno korisna je Road Sign Assist funkcija, koja u praksi znači da automobil prati prometne znakove i na displayu pokazuje ograničenje brzine (a i neke druge znakove), ako je znak bijeli onda ste unutar ograničenja a ako se vozite prebrzo onda pocrveni. Taj feature mi se jako dopao i vrlo je praktičan. Uočio sam da električne znakove na auto cesti (one manje, veličine običnog prometnog znaka) ne prepoznaje uopće, velike iznad ceste prepoznaje bez problema, a ako imate usku cestu (recimo Riječka obilaznica) gdje je zaustavna traka vrlo blizu centralnog kolnika onda zna snimiti znak za usporavanje na zaustavnoj traci pa pokazuje neko vrijeme krivi podatak (ali kada griješi, griješi prema niže tako da je to ok).

Dodatna fora je i da auto sam pali i gasi duga svjetla na autocesti i to radi vrlo dobro i pouzadno i prema prometu koji dolazi iz drugog smjera kao i da detektira automobile koji se nalaze ispred vas (iako, na aute koje sustižete ne reagira uvijek dovoljno brzo). O automatskim brisačima nadam se da ne moram govoriti jer je to jedna od najboljih funkcija koje na autu možete imati (da se automatski pale i optimalno brzo brišu).

Evo i nekoliko rečenica o motoru tj. hibridnom sklopu koji se u Toyoti RAV4 nalazi. Riječ je o istom kompletu kojeg možete pronaći u nekoliko Lexusovih modela (u NXu kojeg sam isto vozio ovo ljeto, ISu, GSu i RCu). Riječ je o 2.5l četverocilindričnom benzinskom motoru u kombinaciji s hibridnim sklopom. Ono što je malo zbunjujuće je da u biti ne znam koja je ukupna snaga sustava. Benzinski motor bi morao biti oko 140 konjskih snaga (105KW), dok bi električni motor trebao biti slične snage, a sve skupa bi moralo biti računalno limitirano na način da niti u jednome trenu auto ne može na kotače isporučiti više od 181 konjske snage. Kada promatrate specifikacije gore spomentih automobila nigdje to baš totalno jasno ne piše i specifikacija se mijenja po tržištima i modelima iako je riječ o istom pogonskom sklopu.

Fora hibrida se sastoji u tome što je benzinski motor Atkinson a ne Otto kao normalni benzinski motori. Atkinsonov ciklus je efikasniji od Otto ciklusa, no problem je što ima daleko manji okretni moment te zbog toga nikada nije bio popularan u klasičnim automobilima (super je da imate puno konja i malo trošite ali nije super da vam treba pola sata da ubrzate), no zato Atkinsonovi motori u kombinaciji s električnim motorom hibrida daju punu snagu i efektivno dobijate auto koji ima karakteristike jednake ili bolje od najmodernijeg diesel motora, a koji je u smislu ispušnih plinova neusporedivo čišći. Kužim ja da ispušni plinovi mnogima nisu neki veliki prioritet, no činjenica je da se posebni porez na motorna vozila već danas obračunava po CO2, da je nastala velika problematika oko NOX plinova (VW skandal koji će po meni imati dugoročne posljedice na diesel automobile), te da mnoge zemlje godišnji porez na vozila naplaćuju po ispušnim plinovima. Hibridi su naravno daleko popularniji u americi gdje je diesel slabo korišten, no s visokim cijenama goriva hibridi su popularni i u europi (makar su trenutno cijene niske, dok pišem cijena litre benzina na obližnjoj pumpi je 8.4kn). Hibridni auti su daleko tiši od diesela, troše malo goriva (usporedivo a ponekad i bolje od diesela za kojeg nemojte zaboraviti da ima 30% više energije u jednoj litri), no najbolja fora je mjenjač kojeg u biti nema.

Hibridni automobili koriste CVT mjenjač, na ovom linku sam raspisao kako to funkcionira na Toyoti Prius i u biti ništa se nije promijenilo do danas osim što je sve skupa manje, lakše i učinkovitije. CVT ukratko znači da automobil nema brzine kao takve, pogrešno je čak i reći da ima automatski mjenjač jer je automatski mjenjač u biti normalni mjenjač koji ima fiksni broj omjera zupčanika (5, 6 a u nekim modernijim i skupim autima i 8 ili 12), dok CVT može kroz konfiguraciju planetarnih zupčanika imati beskonačno veliki broj omjera tako da je u bilo kojem času moguće napraviti optimalnu kombinaciju vrtnje benzinskog motora, električnog motora i snage i okretnog momenta kojeg možete isporučiti na kotače. Ono što zbunjuje ljude koji vole voziti po zvuku motora (ako ga možete čuti) je da zvuk i ponašanje motora nema nikakve relacije s time što radite dok vozite. Ja obožavam hibride (moj auto jest hibrid) i ne bih više vozio auto s klasičnim mjenjačem ako baš ne moram. Vožnja s CVTom je iznimno udobna vožnja i imate samo opcije parking, naprijed, nazad i neutral. Postoji i nešto što je pokušaj emulacije vožnje s mjenjačem ali u praksi to ima smisla samo dok se vozite nizbrdo pa kroz tu mogućnost kočite motorom.

Auto sam koristio nekih 48 sati i napravio sam nešto preko 500km ukupno i nisam ga previše štedio, recimo samo da je bilo malo znakova ograničenja koja sam uspio ispoštivati tako da je ukupna potrošnja bila oko 10l/100km što je i dalje ok obzirom na to da je riječ o automobili aerodinamike cigle i težine dvije tone. Da imate diesel motor te snage potrošnja bi bila tu negdje, a da sam se vozio pristojno i u okviru limita tada bi potrošnja sigurno bila drastično manja i vjerujem da se u dnevnoj vožnji, osobito po gradu taj auto može voziti s prosjekom od oko 8l/100km. Eh, tank je relativno maleni, upalila se rezerva i natočio sam malo više od 40 litara, a očekivao sam barem 60.

No, kao što sam napomenuo gore, SUV automobili nisu nešto što me jako privlači i više volim limuzine, a dodatni problem kojeg imam s Toyotom RAV4 je i u tome što posljednjih godina vozim automobil koji ima drastično veću snagu pa kada naletite na 180KS ali iz smjera jačeg automobila možete doći do zaključka da je auto pomalo spor iako to nije tako.

Što se mene tiče, ako kupujete auto onda svakako vrlo, vrlo ozbiljno promotrite hibride i svakako organizirajte dužu testnu vožnju. Osjećaj vožnje hibrida, osobito ako dosta vozite je drastično drugačiji i za sve normalne ljude koji se voze iz točke A u točku B to je superiorni način vožnje (baš drugačiji, ja se ne želim više vraćati na klasične mjenjače). Ako gledate SUV aute onda je ova Toyota RAV4 apsolutno besprijekoran auto, relativno tvrd ali ne previše, visok i pregledan, ugodnog ali ne suviše agresivnog izgleda i više nego dobar auto za dnevne vožnje ali i duža putovanja. Kada bih kupovao SUV, onda se definitivno mogu zamisliti u ovakvom autu.

Mali disclaimer: s Toyotom Hrvatska imam desetgodišnje prijateljstvo, veliki sam fan Toyote ne samo kao automobila nego Toyota Production Systema kao filozofije i metodologije proizvodnje, vozim drugi za redom Toyota automobil. Nisam bio plaćen ili bilo što slično tome da napišem ovaj tekst (dapače, otišao sam do Opatije na sastanak i kolače, a kolači su bili očajni pa sam cijeli dan bio loše volje što sigurno nije pomoglo u recenziji :).

Misao dana:
I’ve adopted a highway. Well, technically, I just drive like I own it.

MOSTogradnja, III dio

Promatram razgovore (barem ovaj javni dio) između MOST-a i HDZ-a, a imam prilike i razgovarati s nekim od njihovih manje vidljivih operativaca s obje strane (s nekima direktno, nekima indirektno) i zanimljiva je ta dinamika događanja. Evo nekoliko misli za razgovor i razmišljanje.

Mandatar: kao prvo, mislim da je totalno očito kako mi u biti nismo čuli punu priču o mandataru i okolnostima pod kojima je postao mandatar. Ne sporim da se s njime razgovaralo i ranije, ali koliko znam aktere i redosljed događanja od 22. prosinca, istina je poprilično udaljena od javne percepcije i daleko od toga da je čovjek bio prvi izbor baš kao što su i puni razlozi zašto je mandatar danas u Zagrebu ostali neotkriveni (ne bih rekao da postoji neka velika agenda ili da vjerujem kako su velike sile dale čovjeku direktivu jer nisam sklon teorijama zavjere, ali mislim da ima dramatično jednostavnije objašnjenje koje je eto malo nezgodno ali na sreću uključenih teško provjerljivo). S druge strane, vjerujem da nema spora da je Tihomir Orešković kvalitetna osoba s respektabilnim iskustvom i da na stol može donijeti više nego mnogi (pojedinačno i kumulativno). Možemo mi pričati o tome da on nije političar (jer je to kao neki ograničavajući faktor), no ako je to argument onda se možemo sjetiti Jandrokovića, Marasa ili Bauka (pitanje je samo koliko želimo da popis bude dugačak da ne bi mislili da su ovo jedini primjeri) i da se zapitamo koju su oni kvalitetu unijeli u politički život ove zemlje (odgovor; nisu, samo su oduzeli).

Iako ću se rado nasmijati njegovom nepoznavanju jezika (a i svaka druga građevina će se također nasmijati sa mnom), ne mislim da je to samo po sebi diskvalificirajuće na bilo koji način. Ono što je problematično je kako će razumjeti međusobne odnose i diskusije (na temelju kojih je očito prihvatio posao). Puno stranaca se neugodno iznenadilo načinima kako se ovdje radi posao, za svaku praktičnu diskusiju Orešković je stranac i vjerujem da već sada razmišlja o tome što mu je to trebalo (svjesno ili podsvjesno). Ne vjerujem previše ni najavama kako će njegova biti zadnja. On je dizajniran da zaokupi poglede javnosti na Vladu, dok će se stvarni posao događati na stepenici ispod, na razini “zamjenika” i ministara o kojima on navodno ima zadnju riječ. To me podsjetilo na priču kada su Henry Forda pitali koje boje može biti model T, a on je odgovorio bilo koje ako je crna – Orešković će u konačnici birati između ponuđenih rješenja koja su prethodno prošla sito i rešeto HDZ-a i MOST-a, dakle imati će samo iluziju izbora (a posljedično i mi; pogledajte samo najave ministarskih imena). Ne brine me previše ni pitanje izbornog legitimiteta. Naime, bitne odluke se ionako donose u Saboru dizanjem ruku, malo iskrivljenje demokracije je vjerovanje da je mjesto gdje se donose odluke Vlada (inače, cijeli sustav je posložen na taj način i tu ima dosta problema zbog toga – no mi smo mlada demokracija i puno još trave treba pognojiti, zalijevati i redovito kositi da bi to ličilo na nešto).

Vlada: ono što je izvjesno je da će se odluke o tome kako zemlja funkcionira donositi negdje drugdje a ne više na Markovom trgu. Tu situaciju smo imali u doba Račanove vlade koja je ostala zapamćena po tome i što ju je u konačnici koštalo izbora, ili kasnije Sanaderove gdje se u srijedu u središnjici HDZ-a odlučivalo što će se odlučiti četvrtkom na sjednici vlade. Slično će se dogoditi i sada jer će se odluke donositi negdje drugdje i onda će mandatar, poput managera kakav i jest – kojem nadzorni odbor dodjeljuje zadatke, odraditi ono što mu se kaže, pazeći pritom na detalje i legalnost. Zoranu Milanoviću se može zamjeriti štošta, ali odluke su se donosile tamo gdje se po Ustavu i Zakonu donose; biti će zanimljivo promatrati koliko ćemo brzo postati svjesni te male ali bitne razlike.

HDZ i MOST se također dogovaraju o novom ustroju Vlade. Ova vlada nije nužno optimalno ustrojena, možemo diskutirati o tome da imamo previše ministarstava. Ima različitih usporedbi s raznim zemljama no broj ministarstava je povezan velikim dijelom s ustrojem zemlje i potrebama, nema bitne razlike u trošku između činjenice da imamo 20 ili 12 ministarstava; doslovce se radi o razlikama u tisućama ili desecima tisuća kuna mjesečno i to samo zato jer su nečije plaće odjednom nešto niže – no ljudi kao ljudi, oni koji moraju upravljati sustavom su totalno identični, nema ih ništa manje zato da bi se mogli pohvaliti manjim brojem. Ministarstva dijelom odražavaju i političku poziciju, pa onda samo radi toga imamo ministarstvo branitelja (koji po svojoj prirodi spadaju ili u obranu ili primjerenije u socijalu), ili kao što se najavljuje opet ćemo imati ministarstvo obitelji (kao deklaraciju da ko fol brinemo o tome), a priča se i da će postojati ministarstvo useljeništva (u odnosu na ministarstvo iseljeništva koje je trenutno daleko popularnije). Najavljuje se i da će se ponovno spojiti ministarstvo rada i gospodarstva (što je u biti šizofrena situacija koja ne postoji nigdje osim kod nas, jer pozicija rada i pozicija gospodarstva su međusobno sukobljena a ministar ima samo jednu ruku kojom može glasati).

Broj ministarstava jednostavno nije indikativan za uspješnost vlade i nema nikakve korelacije između toga. Kvaliteta ljudi koji jesu ministri apsolutno ima, no u zadnjih 25 godina nije da smo imali puno svijetlih primjera (a i pitanje je kako će netko kvalitetan uspjeti među mediokritetima koji ga okružuju – nije nemoguće ali nije ni jednostavno). Smanjenje plaća dužnosnika je također, poput smanjenja broja ministarstava, krajnje populistički potez. U privatnom businessu, vrijednost (plaća) neke osobe ovisi o tri moguća kriterija; znanju, vještini i odgovornosti (i četvrte kategorije a to je tržišna dostupnost takvih talenata). Biti ministar ili saborski zastupnik je jednostavno strašno odgovorna funkcija htjeli mi to priznati ili ne. Spuštati prihode ljudi koji odlučuju o stotinama tisuća ljudskih sudbina je jednostavno neodgovorna politika, da ne kažemo i kako su primanja tih ljudi štit od korupcije i sve što će se postići smanjenjem plaća je spuštanje cijene po kojoj će se netko biti voljan prodati. No to je možda i intencija predlagača, da mu kroz “van institucionalne” pomoći pokažu put kako i za koga treba glasati ili odlučivati. Da ne kažemo da će po izrečenom prijedlogu dužnosnici imati manju plaću od ljudi kojima rukovode, good luck with that.

Daleko bitnije, razlog zašto se ide u preustroj Vlade je resetiranje kadrovske križaljke i to je temeljni razlog zašto će se sve mijenjati. Kada promijenite djelokruge rada ministarstava onda se resetiraju svi upravljački odnosi po tijelima državne vlasti, donose se nove sistematizacije i ekipa koja je trenutno na rukovodećim pozicijama potone dolje a nova (podobnija) izroni na vrhu. To je zato jer primopredaja vlasti podrazumijeva promjenu samo dužnosničkog kadra no ne i onoga s kojima dužnosnici komuniciraju pa zato prilikom svake promjene vlasti mijenjamo sve – što će nam oduzeti 6-9 mjeseci da bi uopće posložili sve ispočetka i krenuli nešto raditi kako spada. I dok će ministri možda trabunjati o promjenama i reformama, birokratski miševi ispod stola će mjesecima voditi borbe da zadrže ili prošire svoj teritorij utjecaja što će efektivno paralizirati sustav na neko vrijeme a bez garancije da će novi ustroj biti imalo učinkovitiji.

Zanimljiva je i pozicija da tamo gdje bude HDZov ministar bude i MOSTov zamjenik i obrnuto. Poanta toga je disperzija odgovornosti i cementiranje suučesništva u svemu što će se događati. Ako imate takvu situaciju, a na njoj će se snažno inzistirati, onda ne smije biti izgovora da netko nešto nije znao i svaki uspjeh (i daleko bitnije, neuspjeh) je zajednički. Zato je bitno da Petrov postane dio Vlade jer će mu to značajno otežati kritiku Vlade u kojoj sam sjedi. Po meni to nije iskrena pozicija za bilo što. Koliko vidim, da se vratimo na trenutak na mandatara – instalacija Tihomira Oreškovića je kozmetičke naravi čija je temeljna funkcija kompromis za osvajanje vlasti, dok će se u slijedećem razdoblju raditi na tome da se posloži infrastruktura koja će u konačnici za godinu ili dvije omogućiti rekonstrukciju vlade i pozicioniranje Tomislava Karamarka na njezino čelo kao konačnog cilja. Svi drugi scenariji su naivni.

Reforme: negdje putem su se izgubile i reforme. Informacije koje dobijamo kroz medije su u najmanju ruku kontradiktorne a dobrim dijelom u suprotnosti sa svime o čemu se pričalo u kampanji. Od smanjenja poreza nema ama baš ništa, od obračuna s rashodnom stranom proračuna još manje. Doista kritične točke koje su u biti ključ problema nisu niti dotaknute a kamoli da se o njima ozbiljno razmatra – dapače, po svemu se čini da će se status quo nastaviti i ako ikako može zacementirati. Pretpostavljam da će se reforme razvodniti do točke gdje će značiti sve i ništa, da će se putem izgubiti ama baš svaki imalo konkretni korak koji bi pridonio napretku ili izlasku iz gliba u kojem se nalazimo. Uočljivo je i da se puno vremena troši na konkretna kadrovska rješenja bez da se preispituje mentalna i druga sposobnost ljudi koji se guraju (primjerice Lovrinović iz MOST-a čije ideje nisu radikalne koliko su jednostavno opasne).

Ukratko, ekipa iz MOST-a je vjerojatno samozadovoljna svojim uspjehom i kroz niz glasova koji im govore na dnevnoj bazi misle da odrađuju sjajan posao. U stvarnosti, HDZ ih pomalo i sigurno zaokružuje i integrira u svoju mrežu a sve skupa dok se javnost bavi populističkim temama poput toga gdje se mandatar prošetao (mislim, čovjek stanuje u samom centru grada, da bi uopće došao do kuće mora proći “špicom”) ili kako ćemo zastupnicima smanjiti plaću na 9.999 kuna (što je inače zabranjeno zakonom jer se plaća mora ugovarati bruto a ne neto).

Koliko god želim novoj Vladi uspjeh (doista želim, ipak je ovo domovina u kojoj živim i bilo bi kontraproduktivno željeti joj loše), toliko ne vidim iskrenu želju da se nešto i napravi. Vrijedi pričekati još malo prije konačnog suda, no vidljivi “omeni” su nepovoljni.

Misao dana:
I want to remind you that it’s even worse then you think.