Categories
Politika

Koga Jadranka u stvari spašava?

Sasvim sigurno ste jučer vidjeli diskusiju o tome kako je Jadranka Kosor aka. premijerka odlučila srezati državni proračun te je sindikate stavila pred dodatnih 6% rezanja plaća (vidi večernji), penzići će izgubiti do nekh impresivnih 10ak postotaka penzije (u određenim uvjetima, malo je nejasna točna formula kako će se to točno računati jer ako npr. zahvatite jedan postotak a imate penziju 2999kn oduzmu vam jednu cifru, no ako vam je penzija samo dvije kune veća onda ulazite u slijedeći razred pa se može desiti da dobijete manje od svog susjeda – valjda su mislili na to).

Eh, a na zadnje, u kasnijim popodnevnim satima čini se da su i branitelji još jednom, kako to oni kažu “podmetnuli leđa” (iako je možda primjerenije reći da su skinuli hlače).

Grieving Angel white Marble Cemetery

Silvano Hrelja je osmislio jezičnu konstrukciju koja je takva da će ga unatoč svemu održati unutar koalicije (ionako, njegov koalicijski ugovor ima malo veze s umirovljenicima, a taj dio se valjda poštuje), branitelji su popustili pa ako su oni to napravili onda… I sada sve ostaje na sindikatima koji zasada vrište, no oni to uvijek rade pa je teško skužiti razliku i u pravilu visina njihovog vrištanja je proporcionalna nagradi koju očekuju da bude riješena sa strane (primjerice nije li neki zakon o radu u razmatranju ili tako nešto).

No, ono što sam u stvari htio reći je da mi je jučer kroz gravu prošla (a čak se i zadržala) jedna totalno suluda misao koja je u stvari totalno očigledna no o njoj nitko ne diskutira.

Naime, u cijeloj priči o rezanju proračuna i svemu ostalome nedostaje ključni element. Svi mi pričamo sada o budžetu, proračunskom deficitu i koječemu drugome, no budžet je samo manifestacija stanja u zemlji i ono što bi vlada sada trebala raditi nije nužno rezanje budžeta nego popravljanje situacije u ekonomiji a kako bi ekonomija preživjela.

Ono što naša vlada radi je nešto sasvim drugo, oni na sve moguće i nemoguće načine rade na tome da sačuvaju proračun, jer je proračun ono što njih drži na vlasti.

Niti metode niti rješenje koje nude neće pomoći da izađemo iz krize.

Misao dana:
I think there is a good reason why the propaganda system works that way. It recognizes that the public will not support the actual policies. Therefore it is important to prevent any knowledge or understanding of them.

Categories
Politika

Što će se doista dogoditi na jesen?

Slutnje o financijskom i ostalom Armagedonu koji bi nas trebao zadesiti točno na jesen (da li ste uočili konsenzus na tu temu) ispunjavaju naše medije već duže vremena i mislim da bi bilo porazmisliti malo o tome što su točno konsekvence i što bi se to točno moglo dogoditi do jeseni. Ja sam probao malo razmisliti i eto nekoliko scenarija i događaja, a vi slobodno dodajte svoje. Odmah da napomenem da ovo nije dizajnirano kao lupanje po vladi (iako je to neminovno) nego kao misaona vježba.

  • Kompletno zaustavljanje investicija. Ok, to i nije nešto preteško za smisliti. Količina stranih investicija u ovoj godini je bitno manja nego u prošloj (a i pri tom treba dobro pogledati strukturu, jer investicije u proteklom razdoblju su uglavnom bile vezane za dokapitalizaciju stranih banaka, a ako se ne varam tvrtke u većinskom stranom vlasništvu koje zadržavaju dobit tu dobit također tretiraju kao strane investicije). Veliki broj tvrtki je svoje investicijske cikluse zamrzla, usporila ili jednostavno od njih odustala. Moje je samo pitanje, super je kriza, rezanje troškova i slično, no koliko dugo si tvrtke mogu dozvoliti ignoriranje i zaustavljanje investicijskih ciklusa? Nekako si mislim da su te investicije ionako bile razmjerno malene za veličinu čak i naše ekonomije i da nećemo skužti neku bitnu razliku.
  • Pad investicija u građevinu. Tu su malo podaci kotradiktorni. Naime imamo tisuće stanova koji su neprodani. Imamo priču koja kaže da je građevina stala u mjestu, ali isto tako imamo i rast broja izdanih dozvola u odnosu na prvu polovicu prošle godine. Da li je to najava nekih novih građevinskih poduhvata ili su to zaostale dozvole čiji su zahtjevi predani još prošle godine nakon stupanja na snagu novog zakona i što se nikako ne mora pretvoriti i prave bagere na gradilištima. Vjerujem da je frka u građevinskom sektoru i da tu treba očekivati malo žešće lomove. Paradoksalno je da je građevinska industrija ujedno i jedna od rijetkih koja generira puno domaće dodane vrijednosti i tu će biti ružno.
  • Povlačenje štednje iz banaka. Tijekom prošle godine unatoč svemu dosta su rasli depoziti. Djelomično zbog toga što su kamate na depozite rasle (jer su banke počele braniti svoje cash pozicije i bildati zalihe), a vjerojatno najvećim dijelom zbog migracije s burze u banke. U prvom kvartalu ove godine depoziti su pali nekih 2mlrd kuna i za koji dan slijedi novi bilten HNBa i novi podaci. Što će u njima pisati. Događa li se izvlačenje depozita iz naših banaka zbog straha od rasula bankovnog sustava? Što ako pukne, da li je to nova Argentina ili ništa od toga? Mislim da će depoziti padati i dalje ali teško da će to biti alarmantno. Kuda ti novci idu nitko ne zna, ali vjerojatno u madrace ili čarape (tako barem znate koje su novčanice vaše).
  • Rasulo državnog budžeta. Država je posudila nedavno nekih 750mil eur,  neki dan su lansirali još par sto milijuna kuna obveznica, tijekom otpuštanja deviznih rezervi banaka posaugali su još puste milijarde. Hoće li dovoljno novca uteći u proračun da država preživi do kraja godine (and beyond)? Možemo li bez MMFa? Nekako mi se čini da će to sve proći ok i da će proračun preživjeti jer postoji cijeli niz načina kako država može prolongirati ili ekskivirati plaćanja.
  • Hoće li HDZ dočekati novu godinu na vlasti? Situacija je napeta, Sanader je otišao, u Jadranku nitko ne vjeruje, HSSovci su počeli titrati kao ameba prije diobe, obećanja su velika novaca je malo… Ovo je malo teže, mislim da svi skupa na vlasti imaju vitalni interes na toj vlasti i ostati po svaku cijenu. Mi nemamo pravu koaliciju nego klijentelističku skupinu. Ako se nađe načina da se pomire interesi (teško) i ako se izbjegne žešći pritisak javnosti na HDZ i njegove partnere (što se dosada redovito događalo; malo igrokaza, par napetih dana i onda sve po starom) onda će preživjeti. Izbori za predsjednika su blizu i vrijedi definirati startne pozicije. Rekao bih 60% šanse da će HDZ dočekati slijedeću godinu na vlasti.

The Economist Sums Up Financial Crisis

Ukratko, s ekonomske strane gledano status-quo i silazna putanja koja je tome prethodila vrlo skoro će proslaviti godišnjicu. Mislim da ne možemo puno gorje od ovoga gdje jesmo i u osnovi u situaciji smo gdje je nastalo zatišje pred  buru. Može se desiti da netko odluči upaliti šibicu pa će sve eksplodirati, a kakvi jesmo, možda će se desiti da čekanjem provjetrimo eksplozivne plinove i nastavimo kao da se ništa desilo nije (što smo do sada uspješno radili).

S jedne strane, mirno rješenje problema (dakle bez žestokih potresa u ekonomskom i političkom smislu) je dobrodošlo jer su gubici minimalni; no kriza je prilika za bitne strukturalne promjene koje su nam nužne i možda se sada polako ali sigurno kreirala situacija u kojoj ih je moguće provesti. Prednost krize, ako ona postoji, je i to da panika često dođe puno ranije od punih efekata same krize – i mi smo tu fazu prošli (sjetite se samo crobex indeksa prije godinu dana i danas).

Misao dana:
Try to relax and enjoy the crisis.

Categories
Gadgets

Kakvo računalo kupiti?

Prije nekoliko dana preminulo mi je računalo koje koristim u uredu. Riječ je o starom ali vrlo dobrom notebooku HP NC8000. Prvo mi je krepucnuo TFT monitor što sam donekle sanirao korištenjem eksternog monitora (koji je doduše svega 1024×768), a ove subote i samo računalo. Kasnije se ispostavilo da je u stvari hard disk otkazao poslušnost (i nakon neke linux distribucije koja ima neke NTFS alate uspio sam uskrisiti računalo taman toliko da napravim full backup).

Računalo je doduše operabilno, ali objektivno, u popravak je potrebno investirati ili kupnju novog zamjenskog TFTa (koji košta vjerojatno poput suhog zlata) zamjenskog eksternog monitora (investicije cca. 1000kn i naravno nespretnosti koja iz toga proizlazi) i naravno zamjene hard diska što je dodatnih 500-600kn i što objektivno prelazi tržišnu vrijednost računala koje je (uzgred rečeno) staro više od četiri godine i koje je definitivno uporabljivo za stvari koje ga ja koristim.

Promatrajući što se nudi od zamjenskih računala, nije osobito teško zaključiti kako su danas notebook računala u stvari jeftinija od desktop računala (manje-više, no ne zaboravite da govorimo o računalu za office stvari, igranje me ne zanima i povremeno ga iskoristim za neku manju foto ili video obradu). Notebooci su zanimljivi i zato jer su jako tihi i maleni i nema velike količine žica koje se oko njih motaju. Zamjensko računalo koje sam koristio je u stvari neki malo stariji server (neka drama od računala – četveroprocesorski xeon, suludi RAID i tome slično) kojeg sam ja preštrikao na XP i dok to računalo rastura, istovremeno proizvodi impresivnu količinu galame koja nikome ne smeta dok je spremljen u server sobi, no u mirnoj kancelariji je uvjerljiv i dominantni izvor buke.

iMac

Ono što ja tražim od računala je u stvari količina “screen real eastate-a”, dakle veličina monitora mi je bitna. Nemam problem s očima tako da monitor i ne mora biti prevelik (recimo na NCu sam imao 15″ rezolucije 1400×1050), ali količina pixela je kritična. Radim sada par dana na 1024×768 i to jednostavno nije ugodno niti produktivno.

Zanimljivo je da notebooci koji se nude rijetko imaju ekrane tako velike rezolucije i kako da su veće rezolucije rezervirane za high-end računala (što je i moj nc bio u času kupovine).

Notebook mi nije nužno kriterij, naime ja ne vjerujem u notebooke. Imam ih nekoliko i u ovo globalizirano broadband vrijeme većina toga što radim se ionako nalazi na internetu tako da mogu koristiti (skoro) pa bilo što i bilo gdje i mobilnost računala mi nije nužno kriterij. Notebook naravno moram imati za trenutke kada putujem (što je u mom slučaju dosta) ali niti tada ne patim na veličinu ili neke ultra_thin notebooke jer kada putujem, treba mi notebook, punjač i sva menažerija kablova koje nosim sa sobom (za mrežu, spajanje s bberryem, od sada i HDSPa modem, punjač za bberry, punjač za video kameru, video kamera, par stickova, koji prazni DVD i CD za slučaj panike, kindle…). Ukratko, sakupi se toga i u principu moj obavezni travel pack neće biti bitno lakši ako kupim nekoliko tisuća kuna skuplje a svega kilogram lakše računalo. No taj notebook već imam (Lenovo T6x star neke tri i pol godine, dual core, 2gb, veliki lijepi TFT – sasvim solidno računalo).

Dakle, postavlja se pitanje što kupiti. Gledao sam što se nudi i u principu razlika u cijeni notebooka i desktopa je minimalna (i nekako odluka ide prema notebooku), možda bi bilo zgodno kupiti desktop čisto zato jer bi ta računala morala biti nešto brža i mogu dodati malo više diskovlja, no nije bitno. Bitan je u stvari veliki monitor (a recmo bilo bi zgodno da ima tv tuner tako da mogu gledati sanadera dok daje ostavku i bez streaminga).

Nekako sam na kraju došao do zaključka da bi mi dobro sjeo Apple iMac, nije bitno skuplji od desktopa ili notebooka, ima lijepo all_in_one kućište. Downside je što bih morao kupiti XP licencu (na sreću imam ih još nekoliko u ladici) a plus side je što bih se mogao igrati malo s OS X koji bi mi omogućio da probam kako doista radi Apple Keynote software (appleov pandan powerpointu) što me jako zanima.

Problem s Appleom danas (isto kao i prije 10-15 godina) je da kod hrvatskog distributera košta 30-40% više nego vani što mi je malo bezveze a razlika je taman tolika da se ne isplati zezati s time.

Kakvo vi računalo imate i što je vaš kriterij kod kupovine računala?

Misao dana:
I’m not anti-social; I’m just not user friendly.