Barack Obama vs. John McCain

uno smo čitali o tome kako je fenomen Baracka Obame u stvari isprazan i kako iza njegovih sjajnih govora i jednako dobre govorničke vještine ne postoji sadržaj. Ja nisam uvjeren u to, jer desetak minuta govora (pa čak niti 45 minuta na konvenciji) nije dovoljno da bi izložili svoju izbornu platformu. Ono što radi Obama, a jednako tako radi i McCain sa svojim taborom je pokušaj da osvoji povjerenje birača, a osjećaj povjerenja je samo jedan od osjećaja i u principu, sve ono što kandidati pokušavaju tijekom kampanje je dignuti razinu emocija kako bi na toj razini donijeli svoju odluku.

Upravo iz tih razloga se pažljivo biraju kandidati, jer oni svojom pojavom i CVem govore prema određenoj demografiji i unatoč tome što Joe Biden u stvari pristao da radi na platformi Baracka Obame, pojedine skupine glasača će upravo njegovo uključenje u kampanji smatrati osiguranjem kako će njihovi interesi biti zastupljeni u budućem predsjedničkom mandatu neovisno o tome što izborna platforma može i ne mora te stavove sadržavati.

Ako gledate malo bolje i uspoređujete kampanje u proteklih nekoliko godina, biti će vam jasno kako su metode koje su se koristile u prethodnim izborima na jednoj strani danas uredno prolaze na drugoj sa suprotnim predznacima. Evo, samo mala usporeda političkih konzultanata i analista dokazuje istu stvar (bili oni republikanci ili demokrati). Ili pak, kako prokušani recepti prolaze ponovno. A da i ne spominjemo da arugumenti koji su se koristili samo prije nekoliko tjedana protiv protukandidata odjednom su vrline vlastitih. Dapače, savjetnici direktno i bez ikakvog uvijanja i kažu kako izbori uopće nisu o temama i problemima:

Rick Davis, campaign manager for John McCain’s presidential bid, insisted that the presidential race will be decided more over personalities than issues during an interview with Post editors this morning.

“This election is not about issues,” said Davis. “This election is about a composite view of what people take away from these candidates.”

Davis added that issues will no doubt play a major role in the decisions undecided voters will make but that they won’t ultimately be conclusive. He added that the campaign has “ultimate faith” in the idea that the more voters get to know McCain and Barack Obama, the better the Republican nominee will do. (washington post)

Tijekom naših parlamentarnih izbora 2007 godine svi ovi gore opisani fenomeni su se mogli vrlo dobro primjetiti i kod nas. Takozvana (i meni nikada shvaćena) bipolarizacija izbornog tijela isključivi je rezultat pojačanih emocija, a kandidati koji emocije nisu mogli kreirati jednostavno su ispali iz trke. Neovisno o tome što je SDP imao sjajan program (po mom mišljenju), a HDZ ga uopće nije imao (tj. koristili su državni proračun kao predložak svojeg programa) – o tome se uopće nije govorilo. Govorilo se o vjeronauku u školama, o tome da li lake droge treba dekriminralizirati (ili legalizirati kako je to tvrdio HDZ), a cijela bitka se svela na dva kandidata i njihove percipirane sukobe. Teme oko kojih se vodila predizborna bitka nisu teme koje su bitne za napredak ove zemlje i to je u stvari skliski teren na kojem je lagano napraviti propust a u kojem (priznali mi to ili  ne) politička desnica koja nema problema s iznošenjem neistina, pogrešnih tvrdnji i krivih aluzija pliva poput ribe u vodi.

Političke poruke koje se prenose putem velikih i grandioznih političkih skupova dizajnirane su za najšire moguće mase i one same po sebi moraju biti ili toliko pojednostavljene ili toliko široke da možemo doista doći do zaključka kako substance, pravog političkog sadržaja ili konkretnih poteza tamo jednostavno nema. No, u ovome trenutku se ameri ne bore za političke stavove, nego da osvoje najveću moguću naklonost birača kako bi dobili uopće priliku da svoju platformu provedu u djelo.

Izbori se dobijaju i gube na emocijama, zadovoljni birači ne izlaze na izbore, samo ljuti i iznervirani birači odlaze u nedjelju na zaokružilicu.

Misao dana:
Change will not come if we wait for some other person or some other time. We are the ones we’ve been waiting for. We are the change that we seek.