Prije nekoliko dana osvanuo je oglas u kojem zagrebačko gradsko poglavarstvo traži za određenu poziciju u jednom od njihovih ureda za školstvo (ili kako se to već zove) osobu koja ima završen fakultet političkih znanosti. To mi je pomalo čudno jer kao prvo, čemu služi fakultet političkih znanosti? Razumio bih da je to neki fakultet na kojem se školuju ljudi koji potom proučavaju politički sustav, politiku i potom pišu neke dizertacije ili općenito pišu povijest ili komentiraju besmislene (poreze) poteze naših političara; no nije mi jasno zašto netko tko se treba baviti školstvom mora imati taj fakultet?
Onda mi je sinulo, za većinu funkcija u državnoj upravi (barem onim dovoljno visokim) moraš imati neki fakultet, pa onda ekipa masovno završava te neke čudnovate fakultete ili škole koje objektivno nikome ne trebaju. Fakultet za promet i veze (da li se i dalje tako zove), odnosno ove političke znanosti su rasadnik takvih zgubidana koji nam onda kasnije sole pamet desetljećima i potom se busaju svojom diplomom koju su zaslužili na fakultetu kojem je najveće dostignuće projektiranje rotora u Petrovoj ulici.
Da bi sve skupa postalo još tragičnije, premijer nam je dodao još malo soli na ranu predloživši srednju školu kao obaveznu. Načelno, ideja se čini kao jako dobra, no idemo li malo analizirati situaciju sve skupa i ne izgleda baš jako blistavo. Prvi problem koji imamo je visoka edukacija, naime postotak visoko educirane ekipe (barem ove s potvrdama) je nekih smiješnih 8%. Dakle svega 1 od 12 ljudi je dovršio neki fakultet, ako oduzmemo od te brojke one koji su danas u penziji, dakle odaberemo one koji su radno sposobni, tada je brojka poražavajuća i vjerojatno se spuštamo na kojih 3-4%. Jedan od dvadeset i pet je završio fakultet – jedan. Konkretna mjera neće uopće niti dotaknuti taj problem (ako kažemo da nam je cilj uvećati broj visokoobrazovanih) iz jednostavnog razloga što letimičnim pogledom srednješkolskog sustava nije pretjerano uočiti kako velika većina škola negdje u svome nazivu ubacila i riječ gimnazija. Ja doduše nisam išao u gimnaziju (iako mi je to s današnje perspektive donekle žao), no moje shvaćanje gimnazije je kako se radi o školi nakon koje niste u stvari dobili nikakvo zvanje, nego je to škola koja je priprema za visokoškolsko obrazovanje. Dakle, većina učenika i danas se školuje kako bi išli na fakultete, pa je stoga ova mjera donekle nejasna?
Ono što se vjerojatno želi postići je pitanje strukovnih škola, kako bi izbjegli onaj postotak učenika koji nakon osnovne škole ide direktno u “privredu”, pa valjda želimo kreirati više obrtnika, majstora ili nekih tehničara, električara ili koga već. Nisam baš 100% siguran da li je to pravi cilj ove mjere, no ako se od europe mogu iskamčiti neke pare na tu temu, zašto ne. Nešto od toga će se sigurno mudro potrošiti.
Ono na što bih skrenuo pažnju je činjenica kako puno ljudi krene na fakultet i onda iz ovoga ili onoga razloga prestane, te da bi dobili kakav takav status uplati neki dopisni tečaj koji je mudro kamufliran pod imenom neke visoke škole. Ne znam da li ste primjetili no cijela je industrija izrasla na tom visokom školskom modelu i pitanje je tko je tu u stvari kriv. Da li su to fakulteti koji su prestrogi u svojim kriterijima, da li je riječ o nastavnom programu koji nikome više ne treba, da li je riječ o korumpiranom tkivu koje poput zdravstva propušta samo one s kovertama ili jednostavno na fakultete šaljemo glupane? Da li je možda riječ o tome da u ranijim fazama, osnovnoj ili srednjoj školi osakatimo ljude do razine da nisu sposobni dovršiti fakultet? Da li je problem u financiranju studenata koje financijski oslabljeli roditelji jednostavno nemaju snage školovati pa se novopečeni studenti čim stignu do grada grebu za neki posao, zaposle i odustanu od daljnje edukacije?
I na kraju, da li je fakultet garancija nekog znanja, inteligencije, pa čak i temeljne kulture? Mislim da nije, a kao dokaz bih priložio ista ovu vrhušku koja nam nameće ovaj novi revolucionarni prijedlog? Kako se toga nismo ranije sjetili?
p.s. ispričavam se svima koji su gore spomenute škole i fakultete završili iz uvjerenja, te koji doista koriste ta znanja u svojem svakodnevnom poslu, iskreno mi je žao što uopće te institucije dolaze u taj kontekst, no jednostavno je tako, a vjerujem da ste i sami toga svjesni
Misao dana:
By my senior year in high school, I realized that school was definitely interfering with my education…
14 replies on “another brick in the wall, pt. 2… (5:29, Pink Floyd, Delicate Sound of Thunder, 1988)”
Jao ne diraj mi u pink floyd…
Sorry, nisam ja tu nesto da sudim, i iako je ovo stvarno dobra tema da bi se upotrijebio Pink Floyd, nekako sam emotivan kad se spominje taj bend…
Eto, zapravo i ne znam sto sam htio reci, mozda samo podijeliti svoje obozavanje njihove glazbe s nekim tko ih spominje….
Ne znam stvarno….
Samo dobri su, zar ne?
Ma odlični, najbolji!
Daleko od toga da je fakultet garancija nekog znanja a posebno inteligencije i kulture. Na mom fakultetu sam susrela popriličan broj kompletnih idiota među profesorima, studentima i zaposlenicima fakulteta. Ali ipak smatram da je fakultetsko obrazovanje pozitivna stvar – barem mislim da je meni pomoglo u nekakvom sazrijevanju. Drugi problem je taj što (izvan Zagreba – nažalost to je činjenica) nema mnogo poslova koji zahtijevaju VSS a i poslodavci ne traže baš visokoobrazovane ljude. Polagano postajemo nacija konobara, sobarica, pomoćnica – sve za strance. Evo najbolji primjer – ja sam nekakav dipl.ing. a radim kao sekretarica za ‘ stranog investitora’ jer je to jedini posao koji sam mogla dobiti preko natječaja a ne preko poznanstava i veza. Bolje bi mi bilo da sam završila obrtničku srednju školu – do sada bi već imala svoj obrt, bila uspješan poduzetnik i družila se sa glavešinama. Rekla sam već da smatram da je fakultet pozitivna stvar ali na kraju ispada da je u mom slučaju to samo teret. Neću više pisati, mislim da me razumiju svi frustrirani VSS-ovci sa zavoda za zapošljavanje.
(I molim bez onoga da VSS-ovci ne žele raditi – želimo ali nam se ne pruža prilika; meni je više puta rečeno rečeno ”Za ove poslove ste prekvalificirani a za druge nemate dovoljno iskustva, žao nam je”)
Čitam u privrednom vijesniku da u Italiji 70% poduzetnika ima završenu samo osnovnu školu, a da u Hr 690 tisuća građana nema završenu niti osnovnu školu. Ipak, da ne skrenem s teme, to nije ono što sam želio reći, naravno da bi bilo najbolje kad bi svi imali mogućnosti i sposobnost imati doktorate, ali, gledajući realno, to nije moguće, ne samo zato što veli dio ljudi nije sposoban (op.a. “upornost zavrsava fakultet, ne mozak”), vec zato sto nema mogucnost. Npr., u Hr ima tisuce malih seoskih mjestasaca u kojima zive siromasni stanovnici koji se prehranjuju “vlastitim snagama”, voce i povrce imaju iz vlastitih polja, meso iz vlastite štale. Nerijetko se u 5 sela udaljenih po par km ne moze skupiti 15 djece za napuniti jedan razred osnovne skole, a kamoli srednje skole, a ti ljudi nemaju novca djeci placati podstanarstvo i hranu u gradu gdje bi morali ici ako zele pohadjati srednju skolu.
Posljedica moze biti srozavanje nivoa srednjih skola jer moraju izgurati headcount.
Mislila sam da nakon Šuvara ne može biti gore, ali očito je da može.
Školstvo se pretvorilo u ustajalu baru koju nitko više ne pomiče jer ionako nema smisla.
Kao što je ana napisala, s fakultetom si prekvalificiran, male su ti šanse za posao, a oni koji to shvate “na vrijeme”, odustaju i hvataju se prvog boljeg posla dok je još na raspolaganju.
U Njemačkoj je fakultet vrlo bitan za vodeće pozicije u firmama, ali nije rijetkost da ljudi napreduju jer su sposobni.
Iskreno, imati fakultet lijepo zvuči i nije loše ako si dovoljno inteligentan i stalno u toku s promjenama i novostima u tehnici, medijima ili bil kojem fahu koji napreduje.
Ali ovi koje si spomenuo vrlo slikovito na početku, degradiraju fakultetsko obrazovanje, jer kad sretnem tako nekog, prva misao mi je “isuse, sto sve danas završava faks!”
Vezno za osobu koja se traži, moja je pretpostavka da je mjesto nekom obećano (možda nedavno prispjelom u hdz iz druge stranke?), pa sad opis njemu ili njoj prilagođavaju.
Uvijek me je smetalo naše školstvo, a sad pogotovo kad trebam za 4 godine dijete negdje upisati. ja sam završila gimnaziju i znanje me odlično služi dok gledam milijunaša. Čega se sve sjetim. Nije istina da nemam zvanje, ja sam asistent u nastavi. Što god to značilo. Fakultet sam upisala ali sam nakon prve godine prestala ići. Sjećam se da je čitava jedna lekcija, bila posvećena obrtima, pa druga objašnjava što je to d.o.o., pa treća što je monopol i tako dalje.
Kad sam otvorila obrt sve mi je ovo postalo kristalno jasno u minuti. Inače sam dva puta predala molbu za posao iako su tražili fakultet, i posao dobila. I na oba mjesta još napredovala. Dok se mom tati dogodilo, istina prije skoro 20 godina, da mu je šef rekao da za generalnog direktora mora otići završiti bar višu. To je napravio u 35toj, i za koju godinu dobio mjesto.
Nije fakultet nikakva garancija, treba studirati samo zbog želje za znanjem iz nekog područja.
ma ti fakulteti, svi bi htjeli studirati, a kolko ih ima sa diplomom a bez posla. nije ni čudo što odustanu, nađu si posao sa strane i tu ostanu, jer i kad završe fakultet pitanje hoće li naći ikakav posao.
ja idem u gimnaziju i pripremam se na pravo, razmišljala sam o stotinu fakulteta nakon kojih bih mogla naći neki normalan posao no nikako, osim naravno onih matematičkih. a stvarno to ne želim raditi do kraja života. i naravno ništa drugo mi ne preostaje osim fakulteta. samo se nadam da ću ga završiti, valjda hoću jer ako sad uspijevam ujutro ići u školu, popodne raditi i navečer učiti valjda ću i sa fakultetom nekako dogurati.
Evo konkretan primjer, zašto ljudi ne završavaju fakultete:
pouzdano znam, iz osobnog iskustva i iz svjedočenja brojnih kolega, da se na fakultetu koji (sve rjeđe) pohađam do ove godine ograničavao broj studenata koji mogu položiti godinu na 80. Dekan bi svake godine u uvodnom predavanju molio studente da uče, da ih što više prođe godinu, a onda bi ih po rušio po sistemu, 5 nam je dosta, ostali ( 50-100+) padaju. To je stvar koja ti dobrano poljulja vjeru u obrazovni sustav, pogotovo kad znaš da to rade iz financijske koristi. (godina dođe 10K kn.)
Kasnije naletiš na doktoricu znanosti, koja je uistinu toliko glupa, da joj ne bi dao da mi parkira bickil. A nisam zlobna osoba da pljujem samo tako. Ta osoba nije u stanju razlučiti “switch” i “for” petlje u programiranju, a predaje taj predmet.
Kasnije vidiš da profesor prodaje diplomske radove (aplikacije) studenta za po nekoliko stotina tisuća kuna, u ime svoje firme, te istom studentu mjesecima onemogućava da diplomira, tjerajući ga da dovrši komad komad iste aplikacije.
Još malo kasnije saznaš da profesor koji je više nego očito notorni imbecil, “predaje” predmet koji ne razumije ni 5%, da mu sav posao odrađuju asistenti, te da je gradivo toliko zastarjelo da se opisati ne može. Taj isti profesor pomoću veza u ministarstvu poslije izvuče 2 mil eura iz EU fondova na račun smiješnog projekta kojeg razvija nekoliko godina.
Šlag na tortu je količina praktičnog znanja kojeg možeš dobiti s diplomom. Razumijem ja da nije isto znanstveni i strukovni fakultet, ali čemu potrošiti 5+ godina života, ako nakon toga opet ne znaš ništa raditi. To zna uništiti motivaciju.
Mogao bih ovako satima, ali nema smisla. Ironično je što fakultet o kojemu govorim slovi za jedan od kvalitetnijih.
Za kraj, Radimir Čačić (nevezano za njega kao (javnu) osobu) je to nedavno najbolje složio u jednoj rečenici: “Fakulteti moraju prestati biti utočište za priležnice, kumove, dužnike i zločince, koji nisu sposobni nizašta, i uništavaju najbitniji dio društva….”
Vjerovo meni netko ili ne, za svaku imenicu kojom ih je oslovio, mogu navesti primjer i dokaz da je u pravu.
@anonimac: prica me podsjeca na situaciju na poznatom faxu na Vukovarskoj ulici (govorimo li o istom, s obzirom na spominjanje izraza iz C-a, odnosno Jave?).
Jedan profesor je bio zloglasan po tome. Navodno je stalno vracaje diplomskog na doradu i uvaljivanje posla prije nekoliko godina dozlogrdilo vodstvu fakulteta, te da su odobrili prijavu diplomskog X mjeseci nakon zadnjeg ispita, slagao se profesor s tim ili ne.
Nažalost, nisam mislio na takav fakultet. Ovaj je u drugoj ulici/gradu.
To samo sugerira da je stanje na više mjesta “za vola prebit loše”.
da,toliko se osjeća potreba da fakulteti postanu mjesto gdje se može ovladati praktičnim vještinama i to se sve više govori u javnosti.
ne znam od kada fakulteti rade po ovim principima ali su definitivno zastarjeli.
umjesto da sve vrvi od prakse na fakultetu sve je teorija.
najgore mi je kada mi netko pita da mu napravim ovo ili ono na kompjuteru jer eto ja studiram informatiku pa će mi to biti lako.
ja mogu samo reći da ne znam i bude mi malo neugodno.
netko je davno rekao da je ulica najbolji učitelj života i pogodio je 100%
fakulteti su izuzetno neefikasni.
zamislite,od toliko studenata koji na početku studiranja krene na faks koliko ih u stvari završi ?jako malo.
onda od onih koji su završili koliki ih broj uopće vlada materijom.opet jako malo.
to je firma u kojoj se od puno sirovine stvara premalo proizvoda ,a previše je otpada.
cijeli proces u toj fimi traje predugo,a troši se previše energije i novca.
pravo znanje je ono što umiješ praktično primjeniti,a ne ono što umiješ izrecitirati.
budimo iskreni,pravo znanje je ono što smo u svom životu naučili primjenjivati od malih nogu i zahvaljujući čemu znamo preživjeti.
no,pravi razlog pohadjanja fakulteta nije želja za znanjem već za društvenim statusom.
ako si diplomirao onda ćeš gledati na one koji nisu diplomirali kao manje vrijedne.ako nisi diplomirao imati ćeš kompleks pred onima koji jesu.
pogledajmo naš sabor.sjede li tamo samo diplomci ili ima i drugih?
roditelji,škola,televizija daje nam jedan sistem vrijednosti,ali onaj tko otvori 4 oči vidjeće koliko oni nisu u pravujer jednostavno život se uči na vlastitoj koži,a ne u klupama.
Hm, ja sam na Političkim znanostima, tj. na novinarstvu, to znaš, eh i mislim da sam spomenuo kako je ovdje sve mlitavo i slabo. Pisao sam na bestseleru o primjeru mladih nepismenih novinara tj. o programu faksa u kojemu tek u trećoj godini dobijemo jedan semestar hrvatskog. Žalosno. Da je faks uzaludan – nije, ali nije niti nešto posebno, odnosno valjalo bi ga kombinirati s nečim drugim. No, generalni problem jest taj što se ovdje upisuju ljudi iz ugostiteljske i ekonomske škole koji nemaju pripremu za fakultet kao što to imaju gimnazijalci. I da, gimnazija jest isključivo priprema i to ne baš najbolja jer te pripremaju za sve i za ništa. Kako god, nadam se da ću ove godine još uz novinarstvo upisati sociologiju pa se bacam u probleme javnog mnijenja i politike. Pozdrav:)
U USA ima radikalnih pomaka u visokom školstvu, koncepti koje nije teško presaditi kod nas ukoliko ima volje: Olin College, Needham, Mass.
http://tinyurl.com/qbrj3
http://tinyurl.com/jkbkg
[…] Ono što je Bill Gates rekao (barem u razgovoru s CNNom kojeg sam jednim okom pogledao, a transkript tog govora nisam uspio pronaći) je između ostaloga i to kako on smatra da se u slijedećem razdoblju mora puno energije posvetiti školovanju. Kada Bill Gates govori o školovanju onda misli na kontinuirano školovanje, ono koje počinje čim prohodate, nastavlja se kroz vrtić, osnovnu i srednju školu, preko fakulteta, a potom kroz cijeli radni vijek sve do mirovine a vjerojatno i nakon toga. Naša zemlja katastrofalno loše stoji na tom planu i kontinuirano školovanje kao kategorija jedva da postoji, a u praksi se svodi samo na one ljude koji zbog svojeg seta znanja i sposobnosti ionako nemaju problema s pronalaskom odgovarajućeg radnog mjesta. Znanje koje danas morate posjedovati kako bi zadržali radno mjesto je pokretna meta. Klinci koji ove jeseni kreću u školu u mirovinu će otići 2065 godine, mi do prije petnaestak godina nismo znali za internet, prije dvadeset za osobna računala – a danas u školu primamo male ljude koje moramo osposobiti da se hrvaju s životom slijećih šezdeset godina!!! Ovog problema sam svjestan već godinama, upisao sam srednju strukovnu školu koja je trebala postati moja odskočna daska u struku kojom se danas bavim, no kroz četiri godine škole nažalost većinu korisnoga znanja sam stekao iz općih predmeta poput jezika, matematike ili povijesti, dok su stručni predmeti već tada bili ne samo zastarjeli nego su prenosili znanja koja vam danas više niti u muzeju neće koristiti. Nije li čudno završiti školu i dobiti diplomu/svjedodžbu za zanimanje koje više ne postoji? Jednostavno je nestalo. Drugi možda nisu bili toga svjesni, ili im možda to nije bilo važno ili su mislili da sam u krivu, no to je ono što se dogodilo. S fakultetom nisam ponovio istu grešku; te sam se upisao na fakultet za kojeg sam smatrao da će mi dati najbolju opću naobrazbu, odabrao sam fakultet kojeg smatram ekvivalentom gimnazije u visokome školstvu (i fakultet nakon kojeg sasvim sigurno nećete pronaći posao u struci za koji vas fakultet školuje). Odlučio sam kako ne smijem dozvoliti da mi školsku sustav smeta u mojoj edukaciji. Spletom okolnosti fakultet nisam završio, no te dvije godine su bile definitivno iznimno važne. […]