I recimo da iz svoje frustracije pokreneš vlastitu političku incijativu s željom da kroz svoj politički program preko vrlo konkretnog pristupa biračima i koristeći metode političke gerile dobiješ izbore. Što onda?
Odlično pitanje. Imam nekoliko odgovora na to pitanje (iako sasvim sigurno ne dovoljno dobro osmišljenih);
- Teško je za povjerovati kako bi dobio natpolovičnu većinu pa je prvi korak naravno sastaviti vladu uz koalicijske partnere. Obzirom na političku platformu kojom si dobio izbore a ta se ukratko svodi na riječi krv, znoj i suze, nitko se neće baš grabiti da bude dio vlade ali vjerujem da bi se kroz dobro pregovaranje mogao stvoriti preduvjet za kreiranje tehničke vlade.
- Mišljenja sam da u užem dijelu vladajuće strukture ne djeluje više od recimo 500 ljudi ukupno. Od toga, sam vrh ekipe čini dvadesetak-tridesetak ljudi. Vjerujem da nije osobito teško pronaći tridesetak kompetentnih osoba, jer za razliku od političkih stranaka mi ne robujemo stranačkim interesima nego nas interesira da nađemo ljude koji su voljni provesti program, a program za kojeg mislim da se zalažem je nužnost i vjerojatno mnogi koji razumiju problematiku znaju da ga je nužno provesti prije ili kasnije.
- Ti ljudi se mogu dovesti iz postojećih poduzetničkih i akademskih krugova, na svim razinama postoje mudri ljudi koji su nepopularni ili su izišli iz igre zbog svojih stavova. Imaš tih ljudi porazbacanih po svuda i svaki od njih ima nekoliko vrlo konkretnih stvari iz svojeg područja djelovanja koje bi se dalo brzo i lagano riješiti. Nama u stvari treba vlada technomanagera a ne vlada političara; ljudi koji razumiju tržište, ljudi koji razumiju tehnologiju i ljudi koji znaju znanje (u odnosu na one koji imaju potvrdu od odabrane visokoškolske institucije da imaju znanje).
- Poanta provedbe programa pa tako i političkog je da ga actually i provedeš, znam da je rečenica malo čudna, no mislim da je to potrebno naglasiti jer domaće političke stranke ne provode ono što kažu, ili barem ne provode na način na koji to kažu.
- Blitzkrieg je riječ koju želim da naučite, naime mišljenja sam da prve konkretne poteze treba napraviti istoga časa čim završiš zakletvu ili što već premijer čini kada ga odaberu.
- To pak znači kako moraš imati vrlo konkretne zakone i odredbe koje treba donijeti na prvom zasjedanju, primjerice u slučaju mog programa to bi značilo da se donesu zakoni koji će krenuti u rješavanje strukturnog problema koji nas muči, a to je troškovna strana proračuna – dakle odluka o racionalizaciji državne uprave, odluke o smanjenju stečenih prava u realne okvire, odluke o ukidanju cijelog niza zakona i propisa.
- Državu treba namjerno dovesti u situaciju kontroliranog kaosa kroz koji će se postojeće, osobito birokratske strukture urušiti same od sebe. To pak znači prekonoćna informatizacija problematičnih sektora (sudstvo i zdravstvo), transparentnost na svim razinama vlasti (primjerice, objava treće i četvrte razine podataka državnog proračuna na internetu – postoje stotine ljudi koji bi bile zainteresirane kopati po tim podacima i pronalaziti čudne situacije)…
- I posljednje, nemilosrdno instaliranje odgovornih ljudi: Nema prostora za propuste, pogreške ili čak dvojbe. Svaka osoba čiji je integritet upitan jednostavno mora otići istoga časa; vlast nema vremena niti kredibiliteta da bi se bavila izvlačenjem problematičnih ljudi iz problema u koje su se sami uvalili.
Naravno, sve ovo zvuči sjajno i jednako je nejasno kao i sam politički program; no naši problemi su toliko
veliki da ih je jednostavno potrebno vrlo široko i označiti. Ne treba zaboraviti da bi cilj takve, utopističke vlasti bilo rješenje problema i dovođenja države na pravi smjer razvoja, a ne dobijanje vlasti u slijedećim izborima. Postoji cijeli niz raznih institucija koje u ladicama imaju pospremljene ideje, strategije i taktike – te dokumente treba iznjeti na vidjelo, a iz gomile izvući one koji su te ideje voljni provesti. I siguran sam da kada bi stvorili okolinu u kojoj je takve napredne stvari actually moguće izvesti da bi broj kandidata bio impresivan.
(ne treba zaboraviti niti na loosere, jer će oni raditi čuda da ti stvore najveći problem na svijetu, i ako ste mislili da je Splitska riva bila posljednji takav meeting onda bi se grdno prevarili – treba i o njima voditi računa)
Misao dana:
I have a dream that one day every valley shall be exalted, and every hill and mountain shall be made low, the rough places will be made plain, and the crooked places will be made straight; “and the glory of the Lord shall be revealed and all flesh shall see it together.”
I have a dream today!
15 replies on “I onda neočekivano pobijediš na izborima…”
Znači počinje se ozbiljno razmišljati o revoluciji. Ok, onda krenimo u akciju. Mislim da treba početi od lokalnih sredina i lokalnih izbora. Lakše je uvjeriti ljude u promjene u lokalnoj sredini (ima dosta primjera raznih nezavisnih lista) nego ići na dobivanje većine u parlamentu što bi bilo prilično nemoguće.
Evo napokon sam uhvatio vremena da pohvatam sve postove koje sam propustio i vidim da se ovdje opako politizira i situacija se zakuhtava. Drago mi je, a mislim da je autor ovog bloga svjestan postojanja mladih intelektualnih snaga s Fakulteta političkih znanosti ;) ( da, mislim na sebe ) I upravo dok sam čitao ovaj tekst o online preuzimanju vlasti, palo mi je nešto na pamet: Sinoć sam gledao isječke iz sabora oko ponoći i nasmijao se do suza. Ako ćemo od velikog Šeksa koji viče na zastupnike kao da su djeca pa do “Ožboltove” koja citira Škoru u saboru. Zamišljam kako bi oni komunicirali putem interneta i vjerujem da bi im bilo lakše poradi upotrebe smajlija.
Oni koje bi trebalo uključiti u cijelu tu priču su naši ljudi koji rade vani i ostvaruju značajne rezultate. Imamo hrpu znanstvenika koji su priznati, a koji sadašnjim (i bivšim) vladajućim strukturama nisu zanimljivi jer su prejaki da bi ih se ignoriralo i kalupilo u vlastite ograničene obzore.
@vuk – mislim da je situacija obrnuta. Top znanstvenici, poduzetnici, književnici itd. uglavnom, top ljudi ne ulaze u politiku jer imaju pametnija posla.
Priznajem, zvuci utopisticki, ali mislim da nije nemoguce, ako se zaista uspjesno rijesi pitanje odgovornosti pojedinca.
Kazes, ako netko nije sposoban mora otici. To moze biti dvosjekli mach, jer, tko je taj tko ce ocijenjivati radove drugih? Opet neka komisija? Po kojim kriterijima? Kome ce oni odgovarati za svoje odluke?
Druga stvar je timski rad, koji je po mom iskustvu, POTPUNA nepoznanica u Hrvatskoj. Vjerujem da u Hrvatskoj postoje obrazovani ljudi cije bi znanje bilo itekako od koristi, ali da su svi oni zaista sposobni svoj rad tako usmjeriti da je u prvom planu dobrobit drzave a ne osobna promocija?
Mozda sve ovo zvuci banalno, ali sposobnost za timski rad je itekako bitna jos na samom pocetku, inace nastaje rasulo prije nego se sto i sastavilo.
ps. nemoj mislit da je ostalo neprimjeceno kako si poceo postat slicice :)
To nije smiješno, to je tužno. Jednostavno je glupo da u današnje vrijeme zastupnici imaju nekakva vremenska ograničenja i “policajca” koji im štopa koliko govore. Moja ideja je da se Sabor podijeli na dvije funkcije: diskusiju i prezentaciju. Pola toga što zastupnici izvode, izvode zbog TV prijenosa koji im je nužan za skupljanje bodova. OK. Ali to treba odvojiti od diskusije. Diskusijski dio treba prebaciti na kompjutere (u formatu sličnom Usenetu) što automatski ukida potrebu za predsjednikom Sabora i štopanjem vremena i tako produbljuje raspravu.
Format prezentacijskog dijela neka biraju zastupnici: nadvikivanje u sabornici kao sada, talk-show format, big-brother format, podjela vremena na isječke u kojima svatko govori sam, svejedno.
@mrak: mislio sam na to da oni daju podršku, a ne da ih se angažira za političke svinjarije.
Daj se malo dotakni vlasništva nad kapitalom u državi. Nekidan je nekolicina poduzetnika, među kojima sam i sam bio prisutan, došla do zaključka kako kod nas poduzetnici iznimno teško dolaze do kapitala. Banke drže stranci. Država pljačka, krade, kažnjava, i nikako ne izlazi u susret ljudima koji ju financiraju.
Mislim da se svi slažemo da je ekonomska budućnost hrvatske dobrim dijelom u malim i srednjim poduzetnicima, a u isto vrijeme njima se konstanto otežavaju uvjeti poslovanja. Tog bi se problema također trebalo dotaći….
U svakom slučaju, ako misliš osnovati stranku mračni, članova, uvjeren sam već ima. :))
Ti stvarno mislis da u Saboru ne bi sve vrvilo od trollova, flejmera, hejtera… ? :D
Ovo “neocekivano” u naslovu je u potpunosti istinito, jer mislim da je sansa za ostvarivanje tako neceg kao sto je prezentirano kroz zadnjih par postova jednako mojim sansama za dobitak jackpota. Dakle, gotovo ravne nuli. No, u svakom slucaju zanimljiva ideja.
mislim da ce sada zbog slucaja “Glavas” puno toga izaci na povrsinu,sav prljavi ves i nece bit problematicno osvojit natpolovicnu vecinu,ovi na vlasti sami sebe ruse dok mi raspravljamo kako ih srusiti.Dakle samo treba odabrati,odnosno kreirati kostur svega i krenuti u povoljno vrijeme,i to je to!
Možda :) ali ima ih samo 120, a to bilo koji softverski format diskusije može podnijeti a da bude pregledno i organizirano (osim možda blogova). Osim toga, javnost bi imala read-only pristup i lako dostupnu arhivu, pa bi ovi imali motiv da kvalitetno rade.
140 (a ne 120) diskutanata može stvoriti dovoljno šuma da sve bude nepregledno i neučinkovito. A zar ti misliš da ti ljudi, koji ne mogu savladati sistem za glasanje s nekoliko gumba, mogu smisleno sudjelovati u nekoj online diskusiji? :-)
Evo provjerio sam, ima ih točno 151.
Da, ja sam uvjeren da bi oni to mogli i da bi nakon malo početnog štucanja izgledalo jako dobro. Da mi je mandat da to provedem, mislim da za godinu dana većina zastupnika ne bi htjela nazad u kameno doba štopanih govora. Većina njih nisu dobri govornici, niti su zanimljivi medijima (skloni ekscesima), ali možda imaju dobre argumente pa bi dobili priliku da to pokažu. Više od pet minuta, svakako.
Mracni, nisi prvi, ali si medju prvima koji je svjestan da se stvorila ‘kriticna masa’ u Hrvatskoj koja ce traziti izlaz u potpuno novoj politickoj stranci, novim ljudima koji nisu kompromitirani. Svi su umorni od istih lica i njihove neucinkovitosti. Pitanje 1, da li ce ti novi, iz 7% intelektualnog stanovnistva, koje bi trebalo voditi drzavu, znati narodskim jezikom i kristalno jasnim nedvosmislenim porukama animirati penzionere, mlade, nezaposlene, branitelje i ostale slojeve koji su potlaceni u sadasnjoj katastrofalnoj situaciji. Pitanje 2, kriticna je masa tu no kad ce ‘buducim’politicarima i tehnokratima sinuti da se moraju organizirati i krenuti vec jednom, pet minuta je do dvanaest, idemo.