U Engleskoj sam boravio već nekoliko puta i ta zemlja me neograničeno fascinira, puno više od mnogih drugih zemalja koje sam imao prilike vidjeti.
Hrana koju englezi jedu je u najmanju ruku čudna (imam i druge, puno eksplicitnije pridjeve), primjerice čim vidim što jedu za doručak odmah mi se smrači pred očima. Promet im je očigledno u suprotnom smjeru (na svakome pješačkom prijelazu imaju na cesti napisano “look right” jer je očigledno protuprirodno da automobili dolaze iz tog smjera). No, postoje tri stvari koje me doista fasciniraju:
Prva su im novci, naime što je kovanica veće vrijednosti to je manjeg promjera što mi je nekako suprotno svim logikama. Drugi problem imam sa soljenkama i paprom. Naime kod nas (ili barem u cijelom svijetu kojeg sam do sada imao prilike vidjeti), soljenke imaju puno rupa, a papar samo jednu – dok u engleskoj je situacija obrnuta. Iako je sasvim jasno da se kompleti za sol i papar proizvode u milijunima komada, ta promjena teksta s europskog na engleski model mora ipak nešto koštati?
Treći i ujedno najveći misterij su mi pipe ili slavine za vodu. Englezi tradicionalno imaju dvije pipe na umivaoniku i jedna je za toplu vodu a druga za hladnu. To znači da ne možete lijepo pustiti vodu da curi i lijepo oprati ruke nego je potrebno začepiti umivaonik, smiješati odgovarajuću količinu vode u željenoj temperaturi i potom oprati ruke. Mješalica za vodu je prastari izum i nije mi jasno zašto se one ne koriste u engleskoj.
Iz gornjeg razloga ne možete vjerovati koliko me razveselilo da hotelu u kojem sam bio smješten (a koji je otvoren u rujnu prošle godine) ima kupaona u kojoj je bila samo jedna slavina u umivaoniku. Pomislio sam (s povjesne instance gledano, sasvim pogrešno) kako su englezi uvidjeli razum i počeli kao i bijeli svijet oko njih koristiti normalne slavine. Iznenađenje je tim bilo veće da kada sam pustio vodu, da sam skužio kako se jedna pipa u stvari sastoji od dvije cijevi i da kroz lijevi dio slavine izlazi kipuća voda na kojoj sam opekao ruku, dok mi je desna ruka bila potopljena hladnom vodom.
Ima li netko racionalno objašnjenje za ove pipe?
Misao dana:
Vincent: It’s the little differences. I mean they got the same shit over there that they got here, but it’s just – it’s just there it’s a little different.
Jules: Examples?
Vincent: Alright, well you can walk into a movie theater in Amsterdam and buy a beer. And I don’t mean just like in no paper cup, I’m talking about a glass of beer. And in Paris, you can buy a beer at McDonald’s. And you know what they call a, uh, a Quarter Pounder with Cheese in Paris?
Jules: They don’t call it a Quarter Pounder with Cheese?
Vincent: Nah, man, they got the metric system, they wouldn’t know what the fuck a Quarter Pounder is.
Jules: What do they call it?
Vincent: They call it a “Royale with Cheese.”
Jules: “Royale with Cheese.”
Vincent: Thats right.
Jules: What do they call a Big Mac?
Vincent: A Big Mac’s a Big Mac, but they call it “Le Big Mac.”
Jules: “Le Big Mac.” [laughs] What do they call a Whopper?
Vincent: I dunno, I didn’t go into Burger King.
9 replies on “Malene razlike…”
Čuj, nemam ti racionalno objašnjenje za pipe, al pitat ću tatu, on se time bavi pa ti javim. Ali pade mi nešto na pamet vezano uz sol i papar: ne mora to bit tako skupo, a može biti korisno u smislu otvaranja radnih mjesta – zaposle par ljudi da normalne solnice i ‘paparnice’ montiraju obrnuto – kapica s papra na sol, sa soli na papar. Kaj veliš na to?
Ja sam se vrlo brzo i lako navikao na shemu s pipama jer i u HR u 99% prilika koristim isključivo hladnu vodu (pranje ruku, umivanje, piće,…), tj. toplu koristim samo za tuširanje (3-4x tjedno 15min) ili kupanje (ne sjećam se kad :)).
Ha, u Berlinu vidjeh da imaju na umivaoniku dvije slavine. jedna je za kontrolu hladen i tople vode, a druga ja kontrolu jacine mlaza, al uvijek se nesto sjebe (nestane malo po malo tople, pa stalno moras namjestat), na kraju sve sjebes:)
He, he… mene muce ista pitanja… Te pipe me izluduju… A kad se dode u malo tradicionalnije hotele – tepih (!!!) u kupaonici, pa one silne kicaste tapete… Look left i look right je u Londonu i vecim gradovima napisano zbog turista, jer mi intuitivno gledamo po naski… Kad odes van centara, gdje to nije napisano, skuzis koliko je to nama bitno – mene skoro pokupio auto jer sam gledala na krivo… A kad tek pocnes voziti, usaltas se nekako, ali nikako mi nije legao kruzni tok u kontra smjeru…
Za look right ti je M vec rekla – meni je to bas lijepi primjer engleske uvidjavnosti prema strancima. Mozes li si zamisliti ijednu drugu zemlju gdje bi davali takve instrukcije strancima? Mozes li si zamisliti koliko kosta pisati to na svakom raskrscu? A svi englezi znaju na koju stranu treba gledati…
za kovanice – nisi u pravu – ako kovanice podijelis na tri vrste – zlatne, srebrne i bakrene, onda se ta tvoja anomalija skoro sasvim gubi – 2£ su vece od 1£. 50p je vece i od 10p i od 20p. 2p su veci od 1p. Istina je samo da je 20p manje od 10p
sol i papar – zasto bi promjena sa engleskog na europski ista posebno kostala? Trziste od 60 miliona ljudi sasvim mirno podnese odredjene specificnosti. Npr. i njihove su uticnice sasvim drugacije od nasih … da ne govorimo o automobilima.
pipe su nerjesiva enigma. Tu se potpuno slazem …
Mislim da njihova uviđavnost leži u činjenici da im ne odgovara velik broj nesreća. :)
ja se prvo nisam mogla snaći s hranom ali poslje mi je sve bilo super, čak mi je naša hrana postala čudna. a za pipe sam kupila onaj nastavak za tuširanje koji imaju u svakom dućanu i koji se natakne na obe pipe. meni su tako simpatični ti englezi.
@ cartmann – uopce ne sumnjam da su korijeni u ekonomskoj racunici. No ostaje cinjenica da su natpisi tu zbog turista a ne zbog “protuprirodnog prometa”.
Korigirat cu se, pa reci da se uz ekonomske razloge radi i o uvidjavnosti. Ne mogu ti to bas sasvim dobro objasniti, ali recimo da je osjecam na svakom koraku.
Razina ljubaznosti raznih drzavnih sluzbenika i “ljudi s druge strane pulta” je zbilja nesto posebno. Nije mi se cesto dogodilo da iz nekog takvog kontakta izadjem frustriran ili bijesan zbog nacina na koji su me tretirali.
Od pruzanja informacije kad ju zatrazim u vrlo razumnim rokovima, do spremnih i promisljenih procedura za sve specificne situacije u kojima smo se tijekom godina nasli.
Tako da sam si dopustio pomisliti kako uvidjavnost ima i dodatne motive, uz one ekonomske dakako.
LOL definitivno su pipe najveći misterij! što je najbolje, tamo gdje sam ja živjela, mogao si istovremeno pustiti vodu iz obje pipe, što bi u teoriji značilo da si vode mogao pomiješati i dobiti mlaku. ali NE! svaka je pipa stršala na svoju stranu!! dan danas mi nije jasno čemu to :D i druga stvar: hrana .. ja sam živjela s jednim englezom/škotom i jednom amerikankom. svaki dan smo jeli pizzu, tacose i sličnu “američku” hranu. kad sam tražila engleza/škota da mi napravi neko tipično englesko jelo, složio je rižu s curryjem .. LOL živjela multikulturalnost!