Ideja o totalnom uništenju svih otpada kranji je zaključak koji se može iščitati iz apsolutno svake metode koju Toyota production system predviđa. U proizvodnji pod riječju otpad kriju se svi oblici proizvodnje koji povećavaju trošak a ne povećavaju vrijednost – na primjer; višak ljudi, višak inventara (zalihe) ili opreme.
Previše ljudi, strojeva ili zalihe samo povećavaju troškove i uzrokuju sekundarni otpad. Na primjer, ako imate previše zaposlenih, nepotrebni posao će biti smišljen samo kako bi se ti ljudi zauzeli, a taj posao povećava zahtjeve za materijalom i energijom. To je sekundardni otpad.
Najveći otpad od sviju je pretjerana zaliha. Ako imate previše zalihe, može biti da je nemate gdje uskladištiti te je potrebno iznajmiti ili sagraditi skladište. U tom skladištu će raditi ljudi koji će novonastalu zalihu pospremati u skladište, a vjerojatno ćete morati kupiti i viličar ili neko drugo transportno sredstvo za svakog djelatnika.
U skladištu, biti će potrebno zaposliti neke ljude koji će se baviti upravljanjem skladišta ili ljudima koji će se brinuti o robi koja je u njemu uskladištena (npr. briga oko korozije, rokova trajanja i sl.). No unatoč tome, pojedina roba će se svejedno pokvariti ili uništiti, a zbog toga će oopet biti potrebno iskoristiti radnike kako bi popravili štetu ili nadopunili skladište. Jednom kada je roba u skladištu, roba mora biti povremeno prebrajana (inventura) što također zahtjeva ljude, a kada situacija eskalira do određene razine investirati ćete novac u računalni sustav koji se bavi samo upravljenjem skladišta.
Ako pak skladištem ne upravljate kvalitetno, može doći do nedostatke pojedine robe, pa će tako unatoč planiranoj dnevnoj proizvodnji neki ljudi misliti kako je nedostatak robe u stvari nemogućnst proizvodnog pogona da proizvede u dostatnoj količini. Može biti da će se u slijedećem razdoblju zbog toga u planove staviti povećanje kapaciteta, a kada se ti kapaciteti instaliraju, zaliha će porasti još više.
Priča o otpadu je začarani krug jer otpad generira otpad, i svi ljudi u lancu moraju razumjeti što otpad u stvari jest i kako ga prepoznati.
Svi gore opisani otpadi će u jednom trenutku postati direktni i indirektni troškovi rada, troškovi amortizacije ili opći troškovi upravljanja. I na kraju će dovesti do ukupnog povećanja troškova.
Uzimajući u obzir sve navedeno, nikad se ne smiju olako shvaćati odluke koje donose povećanje troška. Otpad generiran samo jednom pogrešnom odlukom može pojesti profit koji se u tvrtkama uobičajeno mjeri u svega nekoliko postotaka ukupnog prihoda.
Eliminiranje otpada je zadatak koji specifično utječe na smanjenje viška inventara i ljudi kako bi se ti resursi prebacili na radne zadatke koji stvaraju vrijednost, a sve skupa zato kako bi se s vremenom uklonili sekundarni otpadi. Sama srž TPSa je uklanjanje otpada na svim razinama, a da bi ga mogli ukloniti potrebno je razumijevanje što je to otpad i kako ga se može riješiti.
Misao dana:
Solving a problem is like trying to find something you lost. Just because it takes you a long time to find it does not mean it was difficult to find.
One reply on “warriors of the wasteland… (3:56, Frankie Goes To Hollywood, Bang!…, 1993)”
[…] Poanta koju sam htio ilustrirati je da je put do ERPa trnovit i donekle opterećen našim lokalnim mentalitetom koji će s velikim nepovjerenjem biti spreman platiti petero/šesteroznamenkastu cifru za implementaciju softvera koji stigne na jednom CDu te brdo konzultant/dana koje provode neki klinci u skupim odijelima (već sama fraza konzultant/dana je odbojna) a koji “teško da će mene naučiti nećem pametnom”. Umjesto toga, tipični poduzetnik će vjerojatno te iste količine novaca uložiti u tone željeza i kreirati nove kapacitete i vjerojatno time upasti u začarani krug proizvodnje otpada kojega je sjajno opisao Taiichi Ohno. […]