Ova priča s plinom i ukrajinom je malo kompleksnija nego što izgleda. Nisam siguran da li ste skužili, no Rusija od Ukrajine očekuje da počne plaćati tržišnu cijenu plina koja je cca. 4x veća od cijene koju trenutno plaćaju. Argument se čini vrlo logičnim sve dok ne saznate kako ta ista Rusija ostalim bivšim republikama koje su skloniji Moskvi također prodaje plin ispod njegove realne cijene.
Rusija je zemlja velikih prirodnih bogatstava, njihova platna bilanca posljednjih godina pokazuje ogromne suficite i oni svoje nagomilane dugove rapidno isplaćuju prije njihova dospijeća. Htjeli mi to ili ne Rusija, zbog svoje veličine ako ni zbog čega drugoga ponovno postaje velika sila, a zbog nafte i plina kojima obiluje važan je čimbenik strateških odnosa zapada, bliskog istoka i istoka.
Ovo je prvi puta da je Rusija pokazala zube na jednom vrlo kapitalističkom primjeru no čini mi se da je ovo samo prvi u dugačkom nizu.
Kod nas je situacija zanimljiva jer bi samo nekoliko hladnijih dana dramatično povećali potrošnju plina. Jedan od daleko najvećih potrošaća je primjerice HEP toplinarstvo koji ima ogromne gubitke na mreži i koji nema načina kontrolirati grijaće elemente kod svojih potrošaća; tako da je potrošaću sasvim svejedno da li ima otvorene prozore i radijatore na maksimumu, ili pak zablindirane prozore i radijatore na minimumu. Nitko u HEPu osim na akademskoj razini ne raspravlja o uštedama koje bi kontroliranjem i naplaćivanjem samo isporučene energije postigli jer kada bi se to desilo odjednom bi svima na očigled bile sve neefikasnosti tog primitivnog susatava; sam bog zna koji bi kosturi iz tog ormara ispali.
Toliko o brizi za okoliš i donekle jednostavnim mjerama koje bi se mogle napraviti za dramatične uštede; mjerenje isporučene energije, zabrana prodavanja nekontroliranih sustava, porezne olakšice na ekološki prihvatljive sustave grijanja i hlađenja, porezne olakšice na automobile na plin ili hibridne automobile…
Jučer gledam (onako preko oka) emisiju o prodaji imovina strancima i ne razumijem u čemu je problem. Temelj kapitalizma koji je usađen duboko u naš ustav je privatna imovina i njome svatko može raspolagati kako on želi. Nadalje, taj isti kapitalizam i asocijacije kojima želimo pristupiti očekuju slobodnu prodaju tih istih nekretnina i ne vidim zašto bi se mi sada osobito zbog toga uzbuđivali jer nama nitko ne priječi da odemo usred frankfurta i kupimo onaj njihov neboder. Dapače, vjerojatno bi nas dočekali širokih ruku.
Razumijem ja strahove, čak razumijem i argument kako sada nekretnine kupuju špekulanti no to nije protuzakonito na bilo koji mogući način?
I sve ako bi mogli organičiti kupovanje nekretnina ili ga totalno otežati, ono što stranci danas rade je da osnuju hrvatsku tvrtku koja onda kupi nekretninu (i uz malo porezne maštovitosti izbjegnete pritom i plaćanje poreza); a to nikako ne možete ograničiti (osim ako ne zaželimo raskidanje svih pregovora, razgovora i možda neke tihe sankcije).
Da li je netko spomenuo da će Europa doći uz cijenu? Ima i gorjih stvari od nekretnina.
Misao dana:
The path of the righteous man is beset on all sides by the inequities of the selfish and the tyranny of evil men. Blessed is he, who in the name of charity and good will, shepherds the weak through the valley of darkness, for he is truly his brother’s keeper and the finder of lost children. And I will strike down upon thee with great vengeance and furious anger those who would attempt to poison and destroy my brothers. And you will know my name is the Lord when I lay my vengeance upon thee.
One reply on “gasoline alley… (3:38, Rod Stewart, The Unplugged Collection Vol.1, 1993)”
[…] Ponovno je ono doba godine kada se podvlače crte i radi inventura, evo prva 3 mjeseca mojeg ovogodišnjeg blogiranja u jednom tekstu. Ostatak slijedi tijekom prosinca. siječanj U siječanj smo zakoračili nakon zaoštrenja plinskog sukoba između Rusije i Ukrajine i stupanja na snagu pravilnika o zbrinjavanju ambalažnog otpada; s ove perspektive sasvim je jasno da je pravilnik ne samo pogodovao određenoj kasti ljudi nego je i stvorio jednu cijelu socijalno osjetljivu granu industrije. U siječnju je svoju kratkotrajnu blogersku aferu odradio Arsenyev, bacite pogled na njegov blog ako je još tamo, a svakako pročitajte njegove putopise na bestseleru. Sredinom siječnja, u nedjeljom u 2 gostovao je Vlado Zec, kako je ta priča izgledala svega nekoliko mjeseci kasnije svima je dobro poznato. Krenuli smo i u seriju tekstova o Zagrebačkom holdingu, a prvi u seriji je bio tekst u kojem objašnjavam zašto smatram da je potrebno privatizirati sve tvrtke u državnom vlasništvu. Razmišljao sam (vrlo neorginalno) i o tome što bi bilo kada bi svijetom vladala skupina vrlo bogatih i anonimnih ljudi. Počela je i prva ovogodišnja sjednica Sabora pa sam primjetio kako je koncentracija skupih crnih automobila povećana (i odmah bio demantiran kako neki zastupnici voze Corse). Posljednji tekst u siječnju je bio prvi u seriji tekstova o Toyota Production Systemu ili TPSu. […]