Ovaj vikend je bio definitivno sportski vikend (opet). Koliko se god ja trudio razumjeti sport to mi jednostavno ne uspijeva, iz nekog čudnog razloga totalno sam stoički orijentiran prema sportu i to je na rubu averzije. Moj je stav da sport škodi i da ga treba izbjegavati jer kada su me god prisiljavali da se bavim nekim sportom uvijek sam ili zaradio neke udarce, ili bi se porazbijao (pao, spotaknuo) ili me ulovila glavobolja od sunca jer smo bili vani (imam česte glavobolje tako da bilo koja šetnja po sunčanom danu završava u krevetu i s značajnom medikacijom).
No imao sam ja i nekoliko iznimnih sportskih trenutaka; jednom prilikom sam zabio tri trice za redom te sam uvidjevši važnost tih udaraca odmah napustio košarku na vrhu karijere (u stvarnosti ono što se doista dogodilo je slijedeće: prelazio sam iz nekog razloga preko igrališta pa je pala neka oklada da nisam u stanju koš pogoditi i eto), a jednom drugom prilikom (u stvari nekoliko puta) imao sam prilike biti u središtu UEFAe gdje sam također mudro postupio i emailom dojavio svima koje znam kako napuštam nogomet na vrhu karijere (a vjerujte mi iz one zgrade na ženevskom jezeru to nije bila laka odluka :).
Od ostalih sportskih postignuća mogu se pohvaliti da stanujem blizu Kostelića (iako sam iz današnje crne kronike skužio kako su u međuvremenu preselili), poznam Cicu Kranjčara a maloga Nike se sjećam još dok je išao u jaslice.
Mislim da je to apsolutno sve od sporta; još jedino znam igrati bilijar (iako je moja motivacija za igranje bitno različita od suigrača pa rijetko nailazim na razumijevanje), stolni tenis (u kojem čak i nisam tako loš) i šah (koji mi je iznimno dosadna i previše spora igra da bi je htio igrati).
Ove godine sam bio odlučio i igrati golf i čak sam dobro krenuo jer sam dobio enciklopediju golfa, u lipnju sam dobio na poklon tri loptice, a u jednome času sam bio obavio i neki consulting kod kojega sam honorar zamijenio odlaskom na golf teren (iako taj dogovor još nisam konzumirao) – a u planu je bilo da i na teren odem barem jednom ove godine no to se jednostavno nije desilo. Ima vremena i mislim da zasada moj golf projekt napreduje dobro (definitivno dobro u odnosu na ostatak moje sportske karijere).
Sada sam se sjetio, u jednome času sam u srednjoj školi zbog toga što sam uporno markirao tjelesni morao ići na trku grada zagreba gdje sam (nitko pa ni ja ne može objasniti kako) osvojio 37 mjesto koje je uz nekoliko stotina trkača bio impresivan rezultat i profesor mi je unatoč svemu bio prisiljen dati peticu.
Ono što sam htio napisati je da kužim ja kako je jučer ekipa nešto osvojila i da je to očigledno big deal, ali zbog toga nije bila repriza Jamesa Bonda i zbog toga se osjećam prikraćenim i oštećenim.
Misao dana:
I went to a restaurant that serves “breakfast at any time”. So I ordered French Toast during the Renaissance.