ain’t that a kick in the head… (2:27, Robbie Williams, Swing When You’re Winning, 2001)

Idem sutra u Rovinj na dva dana (poslovno) pa se pripremam u uredu.

Slušam ove vijesti i čini se kako ćemo napokon krenuti u pregovore s EU, no ne zbog individualnih zasluga nego zbog strateškog interesa da se turska priključi europskoj zajednici. Ako pregovori počnu, vjerojatno će Ivo odmah promijeniti dio udžbenika kako bi se znalo tko je tome direktno zaslužan, no najtužnije je to što ćemo po tko zna koji put, ravno ispred nosa imati dokaz kako EU više treba nas nego mi nju, te kako je naše približavanje toj zajednici izraz njihove dobre ili loše volje.

U posljednjih nekoliko dana u saboru se raspravlja o reviziji pretvorbe i privatizacije, a moglo se čuti kako je 95% svih privatizacija bilo provedeno mimo zakona. Danas su HDZovci u verbalnom napadu (sa samo njima znanim razlozima) izišli s tezom kako privatizicija nije niti blizu nelegalna kako se mislilo (ili tako nekakva formulacija)? WTF?
Kuda to vodi? Gdje ti ljudi žive? Eto i Šuker je neki dan ustvrdio kako će u cijelosti zaustaviti rast vanjskog dugovanja, dok istovremeno ispadamo 118 na listi konkurentnosti svjetske banke (iza srbije, albanije i mnogih drugih zemalja od kojih za neke sigurno nikada niste ni čuli). Jedino zapošljavanje koje se događa je u državnoj upravi…

Na malo vedriju notu. Prije kojih desetak dana kupio sam si dugo traženi DVD Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi. Ovo je film koji je meni jako zanimljiv iz puno razloga, a jedan od njih je svakako taj što je snimljen u Zagrebu, točnije na obroncima Sljemena, a u njemu glume i mnogi hrvatski glumci (Livio Badurina, Tomislav Maretic, Mare Mlacnik, Srdjan Soric, Mladen Vasary, Zeljko Vukmirica, Branko Zavrsan, Ljubo Zecevic, Sven Medvesek, Vili Matula – ovo je bio copy&paste da ne bi mislili kako sam se pretrgao tražeći glumce).

Za one koji nisu znali R&G su dva lika koji se pojavljuju u Hamletu u času kada Hamletov stric šalje s dvora po njegova dva najbolja prijatelja kako bi došli i uvjerili se da li je Hamlet doista lud ili ne. Ova dva lika se pojavljuju u svega dvije-tri scene na po nekoliko sekundi i sasvim sigurno su vam dosada promakli. U ovome filmu, hamlet je pak sporedni lik koji se pojavljuje u dvije-tri scene i totalno je irelevantan za radnju samog filma. A film je baziran na predstvai Tom Stopparda koji je pak jedan od najpoznatijih dramaturga u engleskoj, sudjelovao je na drugim poznatim filmovima poput Brazil ili Sheapskpeare in love (ako Vas interesira detaljni popis možete ga naći ovdje).

Anyway, R&G je komedija apsurda i meni je iznimno smiješan od početka do kraja, i za razliku od same drame koju kada čitate imate i napisano koji lik govori koji tekst – u samome filmu do samoga kraja (pa ni onda) niste u stanju skužiti koji je koji. R&G su mrtvi je meni nepresušan izvor citata za moje emailove ali i blog.

Ako imate priliku (što je vrlo nevjerojatno) svakako pogledajte ovaj film i poginite od smijeha.

Misao dana:
Whatever became of the moment when one first knew about death? There must have been one. A moment. In childhood. When it first occured to you that you don’t go on forever. It must have been shattering, stamped into one’s memory. And yet, I can’t remember it.