Mea culpa

Jučer tijekom dana na mail adrese raznih redakcija poslana je mail poruka i ovo je moje očitovanje:

Odmah da kažem da je riječ isključivo o mojem grijehu i sramoti koji nema apsolutno nikakve veze s mojim današnjim poslom. Riječ je o poslovnom projektu koji nije uspio, kojeg sam zaustavio u času kada sam shvatio da se radi o bezizlaznoj situaciji i zbog kojeg snosim mnogobrojne posljedice već duže vrijeme.

Riječ je o tvrtci u kojoj sam bio direktor, a koja je propala prije nekoliko godina i u kojoj je u konačnici ostao nepodmireni dug prema državi na osnovi poreza i doprinosa. Riječ je o tvrtci koja je u svom vrhuncu imala 50 sjajnih ljudi i koja se bavila proizvodnom djelatnošću.

Ukratko i bez okolišanja, taj podatak je točan.

Činjenice su jasne.  Poduzetnički projekt u kojega sam iskreno vjerovao, slijedom okolnosti koje se nisu mogle predvidjeti, nije uspio i u konačnici je tvrtka ostala u obvezi prema državi po osnovu poreza i doprinosa. Pokušavao sam neko vrijeme naći rješenje i zatvoriti obveze koje nikad nisam odricao. Kao i svakom poduzetniku, nije mi bilo jednostavno presjeći gordijski čvor i projekt preko noći zaustaviti. Uz pogrešne poslovne procjene, koje su samo i jedino moj krimen, nisam jednostavno bio spreman pristati na kompromise koji su mi se nametali, a bili se izvan okvira zakona. Kao i mnogi poduzetnici bio sam izložen nerazumijevanju birokracije, nelojalnoj konkurenciji i namještenim natječajima, no ni na koji način tim činjenicama ne želim umanjiti moju osobnu odgovornost.

Netočno je (a autor anonimnog maila najbolje zna zašto tako insinuira) da sam tvrku namjerno doveo do stečaja, istina je upravo suprotna. U trenutku kada je tvrtka postala nelikvidna, činio sam sve kako bih maksimalno iskoristio vrijednost imovine i podmirio dugovanja tvrtke. Ne skrivajući se, radio sam nekoliko godina “24/7” kako dobavljači i financijske institucije ne bi, od nekontrolirane propasti tvrtke, ostali oštećeni za milijunske iznose. Naravno, i zaposleni bez plaća. Do danas uspio sam podmiriti više od 95% svih dugovanja koje je tvrtka imala. Osobno sam se zadužio u iznosu od 420.000 kn koje sam usmjerio na podmirenje obveza zaposlenicima, prema dobavljačima i dijelom prema državi s osnova doprinosa. I tako sve do današnjih dana, gdje veći dio mojih životnih prihoda odvajam kako bi podmirio preostale obveze. Sve navedeno lako je provjeriti, a dobavljači i zaposlenici mogu iz prve ruke svjedočiti o tome.

Naravno da mi je kristalno jasan i sam trenutak u kojem ovaj mail dolazi u medije. Iako se javnim poslom bavim već nekoliko godina, tek sada i u ovim okolnostima sam postao meta. Odnosi u kojima sam se našao, očito, takve stvari nose sa sobom.

Kako se nikada nisam sakrivao neću to raditi niti u budućnosti. Svoj teret naučio sam svih ovih godina nositi sam i nisam osoba koji će ga na bilo koji način prebaciti na tuđa leđa.