Categories
Business Politika

Hrana, struja i brodogradnja

Ima nekoliko stvari koje su se desile u proteklih desetak dana što me nije bilo a o kojima nisam imao prilike pisati. U tri (po meni najvažnije) sudjeluje ili je direktno povezana jedna te ista osoba, ministar gospodarstva Damir Polančec.

  1. Prvo što se dogodilo je da je Darko Marinac napokon dobio nogu. Podravka je inače jedan čudni organizam koji je očito pomalo šizofren oko toga tko je njegov pravi vlasnik. Kao što sam to pisao već ranije, čim je Damir Polančec uletio u vladu počelo se govoriti o ESOP zakonima, što ja smatram samo legaliziranjem management buyouta kojeg Polančec sprema u svoje i moža još ponečije ime. Ako pogledate parametre poslovanja Podravke, praktički je čudo kako se bilanca Podravke već godinama održava na istoj razini bez ikakvih pomaka osim povećanja troškova koji rapidno izjedaju profit. Kao mali dioničar Podravke naravno da sam uzrujan takvom nesposobnošću managementa, no jednako tako se pitam koja je krajnja instanca te priče. Moje je mišljenje da se ekipa već godinama sprema za preuzimanje, rapidno čišćenje bilance i potom prodaja za 3x više vrijednosti nego što je to danas riječ. Pitanje je naravno da li je ekipa za to sposobna u što ozbiljno sumnjam. No bilo kako bilo, interes vlasnika nije nužno i interes države i iznimno je nezgodno kada se Polančec koji je i previše povezan s Podravkom u poziciji kanalizirati mišljenje dvije strane odjednom. Toliko o sukobu interesa.
  2. Troškovi energije rapidno rastu i o tome sam pisao u posljednjih nekoliko dana dovoljno, no drugi i ujedno kritični energent je struja i ona nije imala nikakvih cjenovnih korekcija već duže vremena unatoč tome što je i cijena te energije duboko pod utjecajem svjetskih tokova. Dio struje dobijamo iz Krškog, dio iz domaćih izvora (hidro i termoelektrana od kojih su neke na ugljen, neke na mazut a neke na plin; dakle barem dijelom smo eksponirani prema cijenama nafte), no dio struje HEP kupuje iz inozemstva i ako su moji podaci točni kupljena energija iz primjerice BIH je skuplja od cijene po kojoj HEP tu istu energiju prodaje u Hrvatskoj. To ukratko znači da se HEP pretvorio u jedan žestoki socijalni mehanizam koji subvencionira ovu cijelu državu, no ono što je također važno je da gubici na razlici cijene idu direktno na uštrb novčanog toka samog HEPa koji je (htio to on ili ne) ispred cijelog niza investicija koje bi morale osigurati hrvatsku energetsku neovisnost u budućem razdoblju. Jučer se desilo da je predsjednik uprave HEPa prepustio Polančecu da kaže kako će se riješiti pitanje poskupljenja struje. Polančec nije zinuo pa ne znamo cifru no govori se o dvadesetak postotaka.
  3. Prošloga tjedna vlada je poslala u EU prijedlog sanacije brodogradnje koje je poprilična problematika već duže vremena i vodili smo već cijeli niz debata o tome da li je brodogradnja isplativa (u bilo kojem obliku) i kako će se ta brodogradnja preustrojiti kako bi postala profitabilna ili barem došla do razine na kojoj će joj državne subvencije pomoći da ne potone (ha, koje li ironične jezične konstrukcije). Ono o čemu se također puno priča je pitanje privatizacije brodogradnje. Kada imate situaciju kao što je naša, gdje brodogradilišta uspješno akumuliraju negativnu vrijednost, pitanje je po kojoj će se cijeni ta brodogradilišta prodavati (i kome) i koja će biti budućnost tih tvrtki. Kako smo u jednom jučerašnjem razgovoru to spomenuli, čini se kako je priča o privatizaciji samo dimna zavjesa za ono što je bit cijele priče, a to je program restrukturiranja koji ima vrlo male šanse prolaska kroz EU (naravno, proći će on u nekoj formi kroz briselske urede, no pitanje je po kojoj cijeni). Eto, još jedne grane industrije gdje Polančec ima zapletene svoje prstiće.

Damir Polančec je doista jedan od najjačih Sanaderovih ljudi, osoba bez svojeg stava, lica debelog poput đona stare kožne cipele, manager koji odrađuje posao ne osvrčući se iza sebe i ne pitajući previše za konsekvence i trag pustoši koji iza sebe ostavlja.

Misao dana:
All power corrupts, but we need the electricity.

Categories
Priroda i društvo

Još malo o nafti

Prije desetak dana napisao sam tekst “O trošarinama” u kojem sam probao nabaciti nekoliko razmišljanja o tome zašto nema previše smisla intervenirati u trošarine ili način na koji se obračunava porez (što je luda ideja sama po sebi, no ajde, neki imaju ideju da se tek tako može intervenirati u sustav). U času kada sam o tome pisao, cijena nafte je bila oko 125 USD, dok je krajem prošlog tjedna dosegla impresivnih 136 USD, što je skoro pa 10% povećanja unutar desetak dana (ili dolar rasta po danu). U ovome času, za barel nafte morate platiti nekih 132.84 USD, a na ovome linku možete vidjeti cijeli niz povijesnih podataka o kretanju cijene nafte na svjetskom tržištu i to raščlanjeno po barem davadesetak različitih kriterija tako da može pokušati napraviti kakav-takav suvisli zaključak kuda to ide.

Danas je dan kada INA ponovno mijenja cijene, i unatoč tome što njihova formula (koju nisam doduše našao) uglavnom koristi cijene nafte na mediteranu sasvim će sigurno doći do neke korekcije, a moja prognoza za 11kn po litri diesela vjerojatno će od noćas biti bliža nego što je to bila u posljednja dva tjedna (ja bih onako na slijepo predvidio da će cijena večeras biti oko 9.7 kn).

Zanimljiva je i uloga naše malene zemlje u cijeloj priči. Naime, mi naravno nismo neki veliki svjetski faktor u potrošnji nafte, no i osobi ograničena shvaćanja mora biti jasno kuda ide trend promjene cijene nafte pa se stoga pitam što naša vlada radi po tom pitanju. Na konferenciji na kojoj sam bio u Kopenhagenu prije nekoliko tjedana puno se govorilo o klimatskoj promjeni, no s pozicije businessa neminovno se govorilo o energetskoj učinkovitosti kao jednoj od metoda rezanja emisije CO2. Dakle, nije više poanta da u sustav ubacujemo koliko god energije želimo i time sakrivamo neefikasnost sustava nego upravo obrnuto, jer se velike pare mogu zaraditi na energetskoj učinkovitosti. Primjerice, tvrtka Danfoss ima posebnu jedinicu koja bilazi tvornice (velike potrošaće energije) i kaže im doslovce slijedeće: dozvolite nam da u vašoj tvornici napravimo preinake koje će štediti energiju, ne morate nam ništa platiti nego dvije godine uštede platite nama a potom uštedu stavite u vlastiti džep (ili račun dobiti i gubitka).

Jedna od stvari koja me oduvijek fascinirala je nedostatak te inicijative za energetskom efikasnošću u našem društvu. Vjerujem da postoje ljudi koji se time bave i kojima je to važno, no bojim se da smo kao društvo globalno neracionalni na više razina. Primjerice, posečujući prijatelje koji stanuju u zgradama koje su spojene na toplanu primjetio sam da njihovi radijatori nemaju termo ventile, a budući da se radi o sustavu koji rai pod velikim pritiskom a voda je vjerojatno puna kamenca i koječega, obični ventili vrlo brzo budu zaglavljeni i u principu jedini način regulacije topline je otvaranje prozora. Ne osobito mudar (ili energetski efikasan način regulacije). Također, vidim primjerice da mnogi još uvijek koriste flouorescentne cijevi koje koriste klasične zavojnice umjesto elektronskih koje su posljednjih godina postale iznimno jeftine (elektronska zavojnica troši bitno manje energije, fluo cijev se pali trenutno i ne trepće, a vijek trajanja cijevi se povećava i do 3x).

Nevjerojatno je i to da naša država na bilo koji način ne stimulira kupnju automobila na alternativna goriva. Primjerice suludo je da Toyota Prius ne samo da nije jeftinija od ostalih automobila nego je i skuplja jer u cijenu automobila morate uračunati i cijenu reciklaže baterija i elektro sklopova!? Rezultat toga je da u Hrvatskoj danas imate svega stotinjak hibridnih automobila i dok ću se složiti da hibridi nisu baš rješenje za energetsku krizu, kupnjom hibridnog automobila ako ništa drugo pokazujete svojim dobrim primjerom želju ka očuvanju okoliša. Plin je donekle izuzet od cijele priče, no vjerujem da je pitanje trenutka kada će se netko sjetiti da se na plin ne obračunavaju uobičajene trošarine i nameti koji postoje za benzin ili diesel.

Eh, i posljednje, čujem da će uskoro HEP podijeliti bonove za besplatne štedne žarulje (ne znam kako vi, no ja sam odavno zamijenio žarulje štednima), no vrijedi se podsjetiti što je primjerice slovenski distributer struje napravio nakon podjele žarulja – povisio je cijene (koje se kod nas i dalje koriste kao socijalna mjera na tržištu koje je visoko konkurentno).

Misao dana:
Energy is an eternal delight, and he who desires, but acts not, breeds pestilence.

Categories
Muzika Video

Jednom u životu

Misao dana:
Space people think our factories are musical instruments. They sing along with them, every day from 9am to 5pm. No music on weekends.