A Great Day For Freedom… (4:30, Pink Floyd, Pulse (Disc 1), 1995)

U subotu prošli tjedan izašao je u jutarnjem intervju s Ivicom Račanom, predsjednikom SDPa i druge stranke po snazi u hrvatskom saboru. Pa da ne ispadne kako sam kritičan samo po vladajućima osvrnuo bih se na nekoliko rečenica koje smatram ključnima u slijedećem razdoblju.

Kao prvo, početkom rujna prije i nakon pompozne klauzure na Sljemenu krenula je cijela lavina napada na trenutno aktualni državnih vrh, počevši od Verone pa sve do Brodosplita, napad je krenuo dobro, glasnogovornici su mucali, bivši ministri su sami sebe lovili u lažima no odjednom je stvar totalno nestala s naslovnica i odjednom je nastao mir. Ovo je karakteristično ponašanje za našu oporbu, ne nužno samo za SDP, no činjenica je kako se relativno često otvaraju različite afere, vlastodršci se polako ali sigurno dovode pred zid i točno u trenutku kada ih treba mirne duše postrijeljati naši oporbenjaci ponosni i prijeteći dignu prst i vjerojatno im kažu “hajte, nemojte da vas opet ulovimo”. Da se izrazim u sportskom terminu kojeg uopće ne razumijem (iako mi je jasan koncept), nedostaje nam “zakucavanje”, epilog, poučak, ili kako bi ameri rekli “closure”, toliko sam se bio navukao na “Računćić je kod nas” i sada je tema ostala visiti u zraku.. I što je najbolje, umjesto da ih sada krenu šerafiti po svim drugim osnovama (kojih nažalost ne nedostaje), tišina. Čini mi se kao da su ostali bez daha i SDP sada čeka koji tjedan pa će valjda opet.

Dobro je to da su na površinu izronila neka donekle nova lica, u nekoliko dana bio je dosta eksponiran Zoran Milanović, pa i Igor Dragovan – nije da su oni neki totalno novi klinci, ali su nakon Račanovog i Linićevog lica ugodno iznenađenje (usput rečeno, na stranicama SDPa postoji valjda tjedni newsletter, donwloadajte si jedan, pogledajte Dragovanov potpis i u komentaru mi ostavite prvu asocijaciju koja vam padne na pamet). Nažalost, glede javnih polemika i novih lica vratili smo se na originalnu postavu pa od toga ništa.

Kaže dalje Ivica da su tri karakteristike koje razlikuju SDP od HDZa poštenje, razvitak i solidarnost. Ovo mi se nikako ne dopada, naime kakva je to politička stranka koja mora uporno isticati svoje poštenje, dakle na popisu besmislenih izbornih slogana bilo koja kombinacija riječi pošteno se čini totalno deplasiranom. Kakva je to stranka koja svoje glasače mora prvo uvjeriti da je poštena kako bi uopće došla na vlast? I ovo sa solidarnošću, što je to? Kase uzajamne pomoći su davno iza nas, a da ne kažemo kako je HDZ totalno populistička stranka koja je po svim svojim karakteristikama (osim izražene nacionalne komponente) izrazito lijeve orijentacije. Možemo mi diskutirato o svačemu, no moj dokaz za tu tvrdnju je naziv “Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti”, my case rests. Osim štancanja povlastica za inflatorno rastuću populaciju branitelja, HDZ je “zakucao” na nespretnim pogreškama prethodne vlasti vezane za porodiljne dopuste (fakat, ne kužim što im je bilo, tko je bio taj koji je zamislio kako je to dobra ideja?), pa da ne kažemo spektakularnu prodaju Plive (iz lijevog u desni džep, no o prodaji Plive će se još puno pričati) kako bi se riješili umirovljenici, a u predizbornom razdoblju već smo krenuli s odlukama o primjeni HNOSa na sve školske generacije (iako je HNOS više stvar PRa nego konkretne promjene što će Primorca po svoj prilici zauvijek povezati s pokojnim Šuvarom u analima hrvatskog školstva) a tu su i besplatni udžbenici za svakoga čime je Ivo napokon uspio nadmašiti Milana (a svi će se složiti da to nije jednostavno).

Slijedeća jaka SDPova točka je kontinuirana kritika vlasti. Objektivno, to i je funkcija oporbe da na svim mogućim i nemogućim razinama upozorava na pogreške koje rade vladajući (a činjenica je da materijala ima ko u priči) – no (kako su to neki mudri primjetili), da li je moguće da se oporba (bio to SDP ili netko drugi) izbori do vlasti preko leševa afera koje iza sebe ostavlja HDZ? Sumnjam, jer su napadi SDPa (kao ovi gore opisani) kratkoga daha i u kritičnom času prestaju biti uvjerljivi, dok istovremeno HDZovci operu par desetaka milijuna kuna iz Brodosplita i pritom vrlo elegantno, gotovo majstorski odrade priču, izbace malo dima, pijeska u oči okolnih promatrača i to je to. Moraš im se diviti na majstorskoj vještini i pitati se kako se mi toga prije nismo sjetili (doslovce).

Problem naše oporbe je u tome što svoj izborni uspjeh gradi ili na kritici onoga tko je trenutno na vlasti, ili pak na osobnosti svojih kandidata. No kao što sam pisao u vrijeme prethodnih izbora, nitko od njih ne nudi vrlo konkretne ideje i politike koje kani donijeti prilikom dolaska na vlast. Primjerice, Ivica Račan je prije nekoliko dana izjavio kako će dati 2 milijarde kuna više u zdravstvo nego HDZ. Ovakve paušalne izjave me jako ljute, jer nema stvarnog objašnjenja otkuda njemu 2 milijarde kuna? Možeš li poput Šukera sjediti i gledati kako gospodarstvo raste unatoč vlastite nesposobnosti (i pritom, zamislite, izjaviti: “krenula me karta!”), ili ćeš zavući ruku još dublje u džep poduzetnika ili ćeš shvatiti ozbiljnost trenutka i krenuti u neke reforme rashodne strane državnog proračuna? Nekako mislim da je pod solidarnost isključio ovu zadnju taktiku koja je ionako nepopularna.

Naše stranke nemaju stvarne programe, niti čak ideju koju žele prenjeti biračima. Kada i sklepaju nešto preko vikenda uoči izbora, onda je to više knjižica kojom mašu pred kamerama kako bi dokazali da imaju THE PROGRAM, nego neki stvarni plan što i kako kada dođu do vlasti. Naši izborni programi više liče na izbore miss svijeta gdje je standardni odgovor na pitanje što žele učiniti u životu “world peace“. Znam, teško je zamisliti Ivicu Račana u kupaćim gaćama i s lentom ispred žirija, no nije bitno teže od horrora u kojem ionako živimo.
I zadnje, da ga ne dužim više nego što bih trebao, povremeno iz SDPa izleti neki totalno besmisleni prijedlog poput ovoga od subote u kojem će SDP objaviti popis loših poslodavaca!!! WTF? Ta ideja je jednako glupa (u nedostatku drugačijeg izraza) kao i ona o oporezivanju tajkuna. Dakle svatko tko imalo ima veze s pravom (a pod time mislim da je barem dvaput završio na sudu bilo kao tužitelj ili optuženi) zna da se zakoni ne mogu primjenjivati retroaktivno, a isto tako je sasvim jasno kako je SDP politička stranka a ne sudski aparat koji je jedini mjerodavan donositi odluke o tome. Bring it on ja bih rekao jer je to tako prekrasno utuživ potez da je teško povjerovati da će to unatoč naivnosti vodstva stranke ikada ugledati svjetlo dana. Takvim besmislenim izjavama samo umanjuju svoj ionako otužan ugled.

Misao dana:
After a near miss on the plane
You swear you’ll never fly again
After the first kiss when you make up
You swear you’ll never break up again
And when you’ve just run a red light
Sit shaking under the street light
You swear to yourself you’ll never drink and drive again
Sometimes I feel like going home
You swear you’ll never let things go by again.
Sometimes I miss the rain and snow
And you’ll never toe the party line again
And when the east wind blows
Sometimes I feel like going home