Categories
Business Politika Priroda i društvo

U zagrebačkom holdingu ništa nova

Jučer je u Narodnim novinama objavljen oglas o sklapanju ugovora između Zagrebačkog holdinga i tvrtke Medijska mreža. Malo više o tome možete pročitati na stranicama Business.hr-a, a tamo ima i demantij koji je odmah stigao.

Dakle riječ je o tome da je Zagrebački holding odlučio tiskati dvotjedne novine u impresivnoj nakladi od 400.000 komada i u najboljoj maniri zagrebačkog poglavarstva, cijeli je posao povjeren tvrtki koja postoji svega pet mjeseci, nema apsolutno nikakve reference (osim zanimljive kadrovske križaljke koja ih s jedne strane vodi do Milana Bandića, a druge prema vrhovima državne vlasti – unatoč tome što u tekstu demantija). Čisto da bi dobili perspektivu veličine posla, važno je naglasiti kako je riječ o poslu od impresivnih 10 milijuna kuna (a obzirom da se radi o holdingu, PDV tek treba dodati na tu cifru).

Meni je zanimljiva ta odluka jer grad Zagreb kroz svoj proračun i na razne druge načine već sudjeluje u medijskoj slici grada i to putem Z1 televizije, putem sufinanciranja Zagreb News-a (u izdanju Nacionala), suvlasništvom u Radiju 101, a vjerojatno još i na koji način. A da i ne spominjemo kako je svaki Bandićev korak ionako dobro popraćen u medijima. Ako se već odlučilo kreirate nove novine (za koje smatram da uopće ne bi trebale postojati), zanima me zašto nije napravljen natječaj, a u tom natječaju bi se moralo za početak potražiti idejno rješenje koncepta nove zagrebačke novine, a potom i sve ostalo. Nema niti jednog jedinog razloga zašto bi se nabava ovoga tipa i ove veličine investicije povjerila direktnom pogodbom dosada nepoznatoj tvrtci.

Kada već spominjemo novine, vrijedi spomenuti priču Zagrebačkog komunalnog vjesnika kojeg je do nedavno izdavalo Pučko otvoreno učilište a koji je nedavno (nakon desetljeća izlaženja) naprasno ukinuto (čemu je kumovao jedan naš drugi znanac koji se odaziva na ime Nenad Ivanković). Prema informaciji koju sam uspio naći na stranicama Novog Zagreba:

Umjesto Komunalnog vjesnika Zagrepčane će o radu gradske uprave od 1. rujna informirati novi dvotjednik Zagreb.hr. »Taj list imat će veću nakladu od Komunalnog vjesnika, a izgledat će suvremenije i bit će puno dostupniji Zagrepčanima«, kazala je na tiskovnoj konferenciji Poglavarstva u ponedjeljak pročelnica za obrazovanje i prosvjetu Jelena Pavičić Vukičević.
Za izlaženje dvotjednika koji nosi ime po internetskoj stranici Grada, porezni obveznici godišnje će izdvajati najmanje 3,5 milijuna kuna. »Zagreb.hr objektivno će informirati građane o događajima u Zagrebu, servisnim informacijama te radu Poglavarstva, Holdinga i Skupštine Grada«, objašnjava pročelnica Jelena Pavičić Vukičević….

…Komunalni vjesnik, koji se distribuirao samo u Holdingu, Poglavarstvu i Skupštini, tako odlazi u povijest. Svi djelatnici bivšeg Komunalnog vjesnika zaposlit će se u podružnici Holdinga AGM, a stići će i novinarska pojačanja. Tko će biti glavni urednik, još se ne zna.
»Ugovori novinara u Holdingu ostat će isti kakvi su bili u Komunalnom vjesniku«, kaže Pavičić Vukičević. »Koncept lista nije još gotov, no uskoro ćemo ga prezentirati, kao i glavnog urednika«, dodao je gradonačelnik Milan Bandić.

Dakle, ako i dalje pratite radnju, gore spomenuti projekt je zamjena za Komunalni vjesnik, no još je zabavnije kako su novinari komunalnog vjesnika zbrinuti (uvijek me bunila ta riječ jer ispada da ljude zbrinjavamo baš kao i otpad) unutar širokih skuta holdinga, dok se cijela priča prebacuje u ruke gore spomenute Medijske mreže (koja je očito s nekime premrežena).

Što se tiče glavnog urednika, ja imam prijedlog, naime Nenad Ivanković ima iskustvo na poziciji glavnog urednika, nedavno je ostao bez posla pa je slobodan i može ga se odmah zaposliti i što je najvažnije, uspio je srozati nakladu Vjesnika na povijesno niske grane pa će barem na taj način uštediti koju kunu ako ne već gradu onda barem zagrebačkom holdingu.

Misao dana:
Da ima pravde na ovome svijetu, Milan bi postavljao pitanja poput “Hoćete li i krumpiriće s time?”

Categories
Politika Priroda i društvo

Demontiranje Slobodana Ljubičića

Google pretraga za Slobodan Ljubičić donosi pregršt zanimljivih rezultata i sasvim je sigurno da će se njegov lik&djelo razvlačiti po novinama još nekoliko dana dok se prašina ne slegne.

No, odlazak Ljubičića je više onako metaforički jer jednostavno nije moguće maknuti osobu s takve pozicije u tako kratkom roku. Tu je pitanje raznih odluka koje su donesene u njegovom mandatu, pitanje poslovanja holdinga do jučerašnjeg dana (što će se rješavati još mjesecima), a da i ne spominjem kako mreža suradnika i odnosa koje je ovaj izgradio sasvim sigurno s jučerašnjim danom nije nestala. Donekle je ispravno zaključiti kako je Ljubičić danas u skoro pa boljoj poziciji nego prekjučer jer zadržava gotovo iste privilegije i pristup vlasti ali bez javne pozicije i odgovornosti (koja barem nominalno) s takvom pozicijom dolazi. Trebalo bi malo analizirati na koliko je različitih pozicija Ljubičić imenovan, u koliko se nadzornih odbora i odbora nalazi i koliko će trajati demontiranje Ljubičića i da li uopće postoji interes da se tako nešto dogodi?

NEUspjeh demontaže Ljubičića velikim dijelom ovisi i o novom predsjedniku uprave holdinga koji se može nametnuti na tu poziciju autoritetom ili pak može glumiti gljivu kao što je to Vlasta Pavić svojevremeno radila na gradonačelničkoj fotelji. A ako smo već načeli nju (koja je također član uprave holdinga), vrijedi spomenuti ili barem malo pomisliti i na druge vrijedne ljude koji tamo rade a koje ova afera uopće nije zahvatila (a možda je trebala).

Meni je osobito skliska osoba bila Nenad Ivanković koji (ako malo bolje promotrite dokumente koji su izronili oko Rađenovića) je bio nazočan na gotovo svakom ako ne i na svim sastancima koji su se ticali Zagrebačkih cesta, a koji je (što profesionalno a što možda iz osobnog interesa) bio branitelj gore spomenutog u svim dosada načetim (ali ne i dovršenim) aferama.

Iako je nesumnjivo dobro da je Ljubičić barem formalnu maknut s njegove pozicije (što znači da se nekakav pritisak ipak još uvijek može postići), razlozi su mi pomalo prozirni za tako nešto i Klauški je u pravu kada se pita zašto baš sada? Koja je stvarna pozadina Ljubičićeve ostavke i da li je doista moguće da je jedan anonimni i ničime potkrijepljeni i još pritom stari dokument o Rađenoviću mogao proizvesti veći “politički i medijski” pritisak od famoznog Krašograda?

Pitam se stoga, da li smo se pomakli s mrtve točke ili samo imamo percepciju kretanja? Da li je Slobodan samo Pedro kojeg smo predugo čekali da počne visjeti, i ako je Pedro već izvisio (zbog javnog interesa) da li je u pozadini zbrinut? Hoće li ovo “smaknuće” svima nama ostati u gorkom sjećanju?

Eh, i samo da zabilježimo još jednu pobjedu interneta u dnevnoj politici, pa makar ta pobjeda nastala i auto golom.

Misao dana:
People who are rather more than six feet tall and nearly as broad across the shoulders often have uneventful journeys. People jump out at them from behind rocks then say things like, “Oh. Sorry. I thought you were someone else.”