Categories
Priroda i društvo

Kako dalje?

Prošli smo božićne i ostale blagdane, možebitno ste kreativno pospajali sve po redu i stvorili si dvotjedni odmor a možda i niste, no bilo kako bilo prijestupna 2008 godine je ovdje i nema bježanja. Pitanje je sada što nas očekuje u 2008. godini? Nisam nikada bio neki veliki prorok, no neke stvari su više nego očigledne.

  • val poskupljenja: ovo nas je već zahvatilo, zagrepčane osobito, a poskupljenja će još trajati neko vrijeme. Što se tiče Zagreba, bio sam previše lijen pregledavati proračun za 2007 i 2008 godinu da usporedim stavke dotacija iz gradskog proračuna u javna podzećae (nekako, ne gledajući, imam feeling da će ZET u 2008 dobiti iz gradske blagajne manje nego u 2007, ako se netko udostoji provjeriti neka dojavi što je otkrio). Većina poskupljenja proizlazi iz poskupljenja cijena energije, nafta divlja već duže vrijeme i zasada nas je čuvao tečaj dolara koji se srozao na povijesno niske granice. Nekakva recesija se događa u americi i kažu analitičari da je pad cijene nekretnina srozao privatno bogatstvo amerikanaca za nekih 700mlrd dolara. Ta recesija će se neminovno preseliti i van granica amerike i za očekivati je da će se slično desiti i u europi, a samim time i u zemljama okruženja koje su dio motora koji drže i nekakav postotak rasta našeg vlastitog BDPa. Rast ekonomija Kine i Indije i njihova glad za energijom će neminovno utjecati na rast cijene nafte a samim time i ostalih energenata; no jedan od efekata nije samo rast energenata nego i rast cijena proizvoda koje iz tih zemalja kupujemo. Problem s inflacijom je između ostalog i u tome da kada krene teško ju je zaustaviti.
  • nagradno pitanje: ako imate situaciju u kojoj vam BDP raste nekih 5% godišnje, imate inflaciju od recimo 4+% a tečaj kune vam je manje-više stabilan. Da li nam ekonomija raste, smanjuje se ili je otprilike na istome mjestu? Hoće li kuna ostati stabilna u 2008 i zašto?
  • politika: sada kada su izbori prošli a formiranje desno-centrirane vlasti manje-više sigurnost, političari su počeli ponovno pričati o strukturnim reformama i sličnim frazama kojima se obično prijeti nakon izbora. Restrukturiranje javne uprave i pravosuđa se nije dogodilo nakon prethodnih izbora i ne vidim kako bi se moglo to desiti sada. Jedan od problema je između ostalog i to što će ustupci koje će HDZ morati napraviti ostatku koalicije (a ne vidim ni da bi SDP bio u bitno boljoj poziciji) biti takvi da će ozbiljno ograničavati neke od tih reformskih poteza koji moraju doći.
  • EU i NATO: ne vidim kako bi pregovori s EU mogli biti gotovi ove godine, sada slijedi preslagivanje vlade i ministarstava i taj unutarnji ping-poing će trajati neko vrijeme, neki ljudi odlaze a novi dolaze – jednostavno će se pogubiti dosta vremena na tome, a da ne kažemo kako su uvjeti nekih od poglavlja neke reforme koje treba napraviti. Hrvatska će po svoj prilici dobiti pozivnicu za NATO i tada treba organizirati referendum (kažu da ne mora, ali nadam se da će ga ipak biti), prije toga navodno idu ustavne promjene jer trenutno za uspjeh referenduma mora glasati polovica birača (nije li zanimljivo kako za izbore glasaju svi hrvatski državljani, a za referendum samo oni koji žive u hrvatskoj?) a svi znamo priču o biračkim popisima i cca. pola milijuna nepostojećih birača. Iskreno, ne vidim kako bi Hrvatska ušla u EU prije 2011-2012.
  • SDP: nadam se da će se oporba drugačije postaviti u saboru nego što je to dosada bio slučaj, premlaki su mi bili i premalo inicijativa je od tamo došlo, čini mi se da sada polagano pušu neki novi vjetrovi i da će se to osjetiti. Neće biti loše niti to što će vlast biti podijeljena na nekoliko stranaka, većina će biti plitka (ili bi barem morala biti), dežurni ridikuli su ispali iz igre i stvaraju se uvjeti za konstruktivnu borbu. Vidjeti ćemo da li je nagon za samopreživljavanje političkih karikatura veći od pritiska javnosti i stranačkog članstva. Vidjeti ćemo i što stranka misli o Zoranu Milanoviću na redovnoj konvenciji, da li je sve ovo oko njega medijska hajka ili stav članstva?
  • korupcija i sudstvo: strašno me zanima sudbina silnih “korupcijskih” afera i spektakularnih privođenja. Zanime me i zašto je Maestro tajni postupak? Nije li pretpostavka fair suđenja upravo javnost postupka? Nekako smo mi Kafkijansko društvo postali, klinac s jednom nedozvoljenom smotanom cigarom ide dvije godine u zatvor, a lik koji dokazano reketari (u ime ministra) dobije četrtnaest mjeseci zatvora (usput rečeno, obzirom da je ovaj u pritvoru već prosjedio polovicu svojeg staža, zanima me da li je pušten na slobodu i da li se uopće žalio na presudu, što on a što tužiteljstvo)?
  • imovinske kartice: postojeći dužnosnici sada krajem mandata moraju predati finalno stanje svojih imovinskih kartica, a neki novi moraju dati svoje. Što li ćemo unutra pronaći (ili nećemo)?
  • Zagreb: ne znam da li ste vidjeli intervju sa Slobodanom Ljubičićem u Večernjem? Zanimljivi tekst u kojem se kroz redove može shvatiti kako Zagreb funkcionira (i nisam siguran da mi se to dopada). U prvoj polovici 2009 dolaze nam lokalni izbori u Zagrebu i pitanje je tko će biti novi gradonačelnik, ili još bolje, hoće li ovaj dočekati kraj svojeg mandata (i zašto)?

Misao dana:
Schroder: I like Beethoven. But Brahms makes me glad I’m alive. I think I’ll go home and listen to Brahm’s Fourth. I have the need to have the feeling that it’s good to be alive.
CB: I know what you mean. That’s a terrible feeling to have the need of having the feeling of having…

Categories
Politika

Kakve političare želimo?

Prije sedam dana napisao sam tekst “Smije li SDP uopće govoriti o nacionalnim pitanjima”, istovremeno Bepo je napisao sjajan tekst s osvrtom na Milanovićev intervju u Lideru, a cnn je pak napisao tekst pod naslovom “Teror na ulicama grada Zagreba”.

Ono što je zanimljivo u ta tri teksta je činjenica kako je ovaj moj “desničarski” tekst kreirao ogromnu diskusiju, a na CNNov je pak diskusija doslovce eksplodirala (tekst je nastao povodom Bandićeve odluke da se jednosmjerna Galjufova ulica – prva ulica za koju znam da ima svoj blog, pretvori u dvosmjernu i probije na Vlašku). Istovremeno, diskusija o ekonomskim pitanjima koje propagira SDP je daleko skromnija i u principu se odvija među nekolicinom zainteresiranih sudionika (čisto da bude jasno, ne slažem se s tekstom u cijelosti, ali cijenim argumente i uloženi trud).

Moje je mišljenje da je pitanje ekonomije ili gospodarstva ključno hrvatsko pitanje i da nije normalno da ono kreira toliko malo zanimanja javnosti, no istovremeno neke “prizemne” teme poput toga da li je ili nije Zoran Milanović bio na Sinjskoj alci i u kojem je redu sjedio, odnosno da li Bandić smije ili ne smije rasteretiti promet jednom svojom rečenicom dignu mnoge na noge. Pitam se stoga kakve mi političare uopće želimo?

Imao sam prilike biti često u nizozemskoj i kada god nekoga vodim tamo (a da nije prije bio) uvijek se odvezemo pogledati njihove brane. Uglavnom, nitko nje osobito zainteresiran gledati brane sve dok ih ne vide, najveća brana je dugačka tridesetak kilometara, preko nje ide autocesta, negdje na sredini ima i benzinska stanica, a cijela brana je sagrađena između 1927 i 1933 godine, ne mogu pronaći sada ime političara koji je tu branu naručio, no nizozemci su mi rekli da su čovjeku htjeli suditi zbog veleizdaje, jer je ta brana bila toliko skupa i nesvrsishodna. 1955 došlo je do dizanja razine sjevernog mora i ta brana je spasila nizozemsku. No poanta nije u poplavi niti kako je brana spasila nizozemsku nego u viziji jednog čovjeka koji je izgurao ideju i skoro zbog nje završio u zatvoru. Ili, primjerice, u Australiji imate sličnu situaciju kada su odlučili vodu koja inače istječe u pacifički ocean preusmjeriti prema unutrašnjosti (u stvari totalno identična priča). Ovo spominjem zato jer političari ponekada moraju raditi vrlo nepopularne poteze čiji se kraj ne vidi, ali je dugoročno bitan (ne tvrdim da naši političari takve stvari doista i rade, no samo tvrdim da postoji situacija).

Bandić je tu genijalni primjer, ja tvrdim da se otkako je on gradonačelnik počelo puno toga raditi i graditi. Rekonstrukcije cijelih ulica, ogromni graditeljski zamah, grad dobija sasvim novo lice (da li je to samo koincidencija ili nie ostavlja se za diskusiju)… I onda se desi ideja s Horvatinčićem i novim shopping centrom u samom centru grada. Horvatinčić je očigledno već duže vremena pikirao na tu imovinu, pokupovao koliko je kupiti mogao i došao u poziciju da sagradi famozni centar. Da bi se on mogao izgraditi morale bi se porušiti zgrade u tom bloku (koje su ionako sakrivene od pogleda prolaznika), morala bi se sagraditi podzemna garaža koja bi iz nekog razloga ulazila u Varšavskoj na površini koja je trenutno pješačka zona. Udruge su se digle, prosvjedi su organizirani, a Bandić kao Bandić kojem mahneš crvenom krpom je totalno poludio i samo dolio ulja na vatru.

Meni se ne čini da je to loša ideja i mogu nabrojati desetine primjera iz centara bilo koje europske metropole u kojima imate totalno identičnu situaciju, od primjerice Graza u kojem svi manje-više redovito idemo u shopping, preko Beča pa na dalje. Grad nije niti može biti zatvorena konzerva pa da što se izgradilo ostane tako “zacementirano” zauvijek. Ne vidim zašto u tom prostoru ne bi nastao novi moderni centar (kakvog uzgred rečeno nemamo) i na taj način oplemenio gradsku jezgru? Naravno, svaka promjena je teška i svi oni koji ne žele promjene (neovisno o tome koliko je stanje trenutno loše) su ustali u obranu nekolicine starih zgrada, koje, koliko razumijem nemaju nikakvu niti povijesnu niti arhitektonsku vrijednost.

Zašto se bavimo recimo Milanovićevim odgovorom na pitanje “Tito ili Tuđman?”? Kakve to veze ima s životom i svime onime što Milanović mora napraviti u slijedeće četiri godine (uz uvjet da dobije izbore)? Zašto nas ne zabrinjavaju i zašto ne diskutiramo o ekonomskim problemima poput gospodarskog rasta, našoj osjetljivosti na turizam i kretanja u njemu, razlici između uvoza i izvoza, globalizaciji, poreznom opterećenju na rad? Zašto ne otvorimo jasnu i nedvosmislenu diskusiju o primjerice brodogradnji i trošku koju ta industrija predstavlja za ovu državu? Pa donesimo neke teške odluke ako treba?

Ne, mi smo voljni diskutirati o tome da li je (ubaci ime po želji) sjedio za nekom večerom s Ante Gotovinom i da li ga to čini desničarem, ili pak diskutiramo o tome da li ulica mora biti dvosmjerna ili ne; i što je najgore, jedna ta večera ili jedna dvosmjerna ulica se na neki misteriozni način preslikava na cijelu naciju i konsekvence koje će to imati na sve nas? Kako?

U mojoj ulici je nastala prilikom rekonstrukcije cijela frka jer su pločnici na mjestima široki svega 120cm (umjesto 150 što je navodno zakon), Bandić je kriv zbog toga i suočen s protestom naredio je ponovno raskopavanje ulice (sada ću imati totalno novu ulicu sa zakrpama), no ono što su neki zaboravili reći, da je u staroj ulici pločnik na mjestima bio širine rubnog kamena; moramo li baš u svakoj pa i pozitivnoj stvar tražiti crnilo?

Ljubo Jurčić sluša Thompsona (na radiju) i to je čini se daleko veći problem za njegovu podobnost da bude premijer države od recimo njegovih profesionalnih postignuća (ili nedostatka istih)? Zašto?

Mijenjaj se ili umri

Ivo Sanader je za razliku od Milana Bandića beskrajno pristojan u gotovo svakoj prilici osim kada se razračunava s političkim protivnicima, i on lijep i sa smješkom kakvog već ima uredno je (a toga sam se jutros sjetio) prilikom izvješća europske komisije o korupciji u našoj malenoj državici izjavio novinarima “Pa izvješće je upola tanje nego prethodno” (uz valjda zaključak kako naravno da je bolje da bude tanje)…

Malo sam se pogubio u svemu što sam napisao, no poanta priče koju sam htio ispričati, tj. u stvari pitati vas je kakve političare u stvari želimo? Što je kriterij političara kojeg želimo na vlasti? Koji je ispravni put, što su ispravne odluke? Da li stanari jedne zgrade mogu (i smiju li) utjecati na to da li je ulica jednosmjerna ili nije? Da li gradonačelnik uopće smije tako nešto odlučiti? Ili to mora neki ured? Hoćemo li suditi Milanoviću jer je po vlastitom priznanju večerao barem jednom (u nečijem veleposlanstvu) s Ante Gotovinom, ili pak Jurčiću jer mu je ujak bio ustaša (a otac partizan)? Hoćemo li izabrati ponovno Sanadera jer nas možda laže (onako na finjaka) već četiri godine, ali je zato uvijek lijepo popeglan i pristojan?

Ili još bolje, što mi želimo od političara? Jučer sam čitao objavu o novom milanovićevom blogu pa sam svratio na njegov stari blog na kojem je na posljednjem postu napisano impresivnih 689 komentara.

Imam osjećaj da im (političarima) strašno želimo nešto reći, ali eto nekako nismo u stanju to precizno formulirati.

Misao dana:
The most damaging phrase in the language is, “It’s always been done that way.”

Categories
Politika

Fiskalna (de)centralizacija

Da li je netko jučer gledao zanimljivi dijalog koji se dogodio u Otvorenom?

Ante Žigman, negativac danaDanas već i vrapci na grani znaju kako je vladajuća stranka u Sabor uputila prijedlog zakona o fiskalnoj decentralizaciji ili bolje rečeno o novoj preraspodjeli prihoda jedinice lokalne uprave. Jedinice lokalne uprave (općine, gradovi, županije) iz državnog proračuna dobijaju određene prihode. Do sada je to bio (većinom, detalje ne znam, a nažalost za ovu priču nisu niti bitni) prihod od poreza na dobit. Porez na dobit je porez kojeg plaća tvrtka na ostvarenu (pogodite) dobit. Problem poreza na dobit je u tome što se on plaća u sjedištu tvrtke, a kako je veliki dio tvrtki (primjerice trenutno jako popularna INA) koncentriran sa sjedištem u Zagrebu – ispada kako je Zagreb primao novac za dobit koja je ostvarena na cijelom području hrvatske.

Jedan drugi porez, onaj na dohodak je daleko primjereniji; jer se on uplaćuje prema mjestu stanovanja zaposlenika. Novi prijedlog, u pokušaju da stvori pravedniju raspodjelu kaže kako će centralna država zadržati porez na dobit, dok će porez na dohodak ići lokalnim jedinicama uprave. So far so good.

No, ako se to napravi na način koji je predloženo, grad Zagreb će u 2007 biti uskraćen za nekih 600-800 milijuna kuna prihoda (ovo je pitanje interpretacije) što je više od 10% ukupnih prihoda zagrebačkog proračuna. Isto tako, ispada da će ukupna masa novca podijeljenog po lokalnim jedinicama u svojoj sumi ostati približno jednaka (a ako se uračuna očekivani rast državnog proračuna za 2007, tada je ukupni iznos i manji). Poanta (ili sukus kako bi rekao Ivica Kirin) je u tome da se u navedenom prijedlogu vlade uopće ne radi o decentralizaciji fiskalnih prihoda nego o preraspodjeli tih prihoda na račun grada zagreba, ili, da budemo zločesti, možemo reći kako se radi o decentralizaciji prihoda grada Zagreba.
Obzirom da stanujem u Zagrebu, nije mi totalno svejedno iako ću se složiti s time da druge jedinice po hrvatskoj trebaju dobiti više novca. No ono što mi je upalo u uho u jučerašnjoj emisiji je Ante Žigman (by popular demand; Ante je državni tajnik u ministarstvu financija, a na tu poziciju je došao iz Raiffaisen banke) , koji je praktički podrugljivo sugerirao kako bi Zagreb trebao skinuti plaće svojim službenicima i kako bi se time stvorio prostor koji bi nadoknadio navedeni iznos. Odgovorna vlast (kada bi takvu imali), čak i ako bi istjerali ovakav prijedlog zakona predvidjela bi prijelazni period od nekoliko godina u kojima bi se takav prihod redistribuirao. A da ne kažem kako je ispalo (u redovima) kako lokalna uprava mora sagraditi infrastrukturu koja bi bila u stanju potrošiti taj novac – meni to zvuči kao poziv na dodatno gomilanje administracije.
Nadalje, nije OK da državni proračun raste gotovo 10% ili 8-9 milijardi kuna (a objektivno raste i više jer se smanjenje otplate s rashodne strane u principu treba ubrojati u rast proračuna) dok sredstva lokalnoj upravi ne prate takav rast. Također, zanimljiva stvar se dogodila sa samim izvorom prihoda lokalne uprave jer je odjednom u prvi plan iskočila činjenica kako prihodi od poreza na dohodak rastu daleko sporije od rasta dobiti, tako da će ovim potezom središnja država dobijati sve više, dok će lokalne jedinice praktički samo pratiti inflaciju. Također, potezi ove magnitude se trebaju izvoditi danas kako bi se počeli primjenjivati za godinu dana, a ne da u času kada je lokalna uprava već morala izglasati proračun ili je on morao biti u visokom stadiju dovršenosti shvatite kako je cijela matematika totalno kriva i imate više ili manje novaca na raspolaganju, a da i ne spominjem kako je prijedlog državnog proračuna upućen u sabor a da uključuje pretpostavku da je prijedlog zakona o “decentralizaciji” prihvaćen u neizmjenjenom obliku.
Ne treba ignorirati ni političku igru koja se događa, a koja je definitivno kreirana na način da se Zagrebu u kojem HDZ praktički ne postoji oduzimaju sredstva, dok se ostatku hrvatske taj novac dijeli naveliko (što će sasvim sigurno biti predstavljeno kao spektakularni doprinos HDZa napretku ukupne države).

Iako to nije totalno vjerojatno, činjenica je kako bi manjak od 800 milijuna kuna u gradskoj blagajni definitivno imalo utjecaj na standard života građana (dakle ne govorimo samo o potencijalno nižim plaćama gradskih službenika, nego i o smanjenim investicijama, manjoj potrošnji grada koja završava u privatnim tvrtkama…). To je jedna zanimljiva situacija, i poprilično radikalna promjena trenutne ravnoteže.

I nevezano, danas će čini mi se svi sindikati osim prosvjetara potpisati sporazum s vladom koji osigurava godišnji rast plaća od 5% do 2009. godine (dakle socijalni mir do tada). Prosvjetari koji imaju 20% manju plaću od državnog prosjeka nisu na to pristali (o fenomenu prosječne plaće sam pisao u tekstu Mit o prosječnoj plaći). Prosvjetari, držite se i ganjajte ovo do kraja jer je vaša pozicija krajnje iskorištavana i zloupotrebljavana (neke moje stavove o školstvu možete pročitati u tekstu Oda školskom sustavu).

Misao dana:
Never underestimate the power of stupid people in large groups.