Categories
Priroda i društvo

Pet do dvanaest

Eto, prošla je još jedna izborna kampanja i lagano je vrijeme za formiranje dojmova kako bi ponudili još nekoliko redaka prije izborne šutnje. Nekoliko je događaja obilježilo ovu kampanju i nekako je red da se to još jednom zabilježi.

Prva bitna stvar (barem meni) su bili birački popisi. Po prvi puta smo imali priliku sami provjeriti što se nalazi na biračkim popisima, i iako se postavilo pitanje kako je moguće da u mnogima sredinama imamo više birača od stanovnika, uvjerljivog odgovora nismo dobili. S jedne strane na vlasti je stranka kojoj ta situacija odgovara, odvjetništvo koje bi se moralo brinuti o tome i tražiti prijestupnike očito ima pametnija posla, policija nema namjeru kritizirati vlastiti posao dodjeljivanja osobnih dokumenata, a državni ured za upravu je samo konstatirao žalosno stanje i sve skupa prebacio na Ustavni sud koji se barem u toj jednoj odluci držao Ustava. Očito je da ovo nije posljednje što smo čuli na tu temu.

Drugo bitno obilježje ovh izbora su žarišne točke na koje su se sjatili novinari. Kao prvo tu je Zagreb gdje je Milan Bandić neprikosnoveni vladar i čija se fotelja do prije svega nekoliko tjedana smatrala garantiranom. Ulaskom Josipa Kregara u utrku balans se dramatično promijenio i unatoč tome što je Bandić i dalje favorit izbora, sudeći samo prema propagandnoj mašineriji koja je nemilosrdno stavljena u funkciju izbora sasvim je sigurno da se u Zagrebu nešto događa. Postoji li kritična masa za promjenu drugo je pitanje, no događanja u ovoj kampanji su očito poljuljala Bandića i više ništa neće biti kao prije. Nešto slično vrijedi i za Jasena Mesića iza kojega je stranka doista nabacala puno novaca – no unatoč svemu stvarnog efekta kampanje nije bilo iz jednostavnog razloga što Jasen Mesić nije osoba koju su građani zamijetili. Na današnjem sučeljavanju na radiju 101 mnogi protukandidati se nisu uspjeli sjetiti nijedne afere aktualnog gradonačelnika, dok je primjerice «nezavisna» bivša predsjednica skupštine sve to okarakterizirala kao medijsku hajku napuhanu van stvarnih proporcija – unatoč tome što se i ona sama na njezinim plakatima zauzima protiv kriminala u gradu.

Drugo zanimljivo žarište je svakako Split. Željko Kerum se već mjesecima predstavlja kao dežurni redikul i općenito osoba upitne inteligencije no koja unatoč svemu suvereno vlada omanjim imperijem. Da li zbog Kerumovog uspjeha ili jednostavno zbog gađenja Splićana prema politici koja je dovela grad na koljena i koja je objektivno zaustavila razvoj grada unatoč svim njegovim potencijalima – ispada kako je upravo on favorit izbora. Da li je to samo još jedna neslana splitska šala ili njegovi građani doista misle ozbiljno sanzaćemo već u nedjelju, kada će se odlučivati o tome hoće li biti drugog kruga i hoće li u njega upasti Kerum i SDPov Ranko Ostojić – ili će splićani sve odlučiti odmah.Trenutni gradonačelnik Kuret vrlo samouvjereno vjeruje u svoju pobjedu što je rezultat njegova nepovjerenja u ankete ili pak posljedica kratkovidnosti.

Treći često spominjani grad je Rijeka. U njemu apsolutno nema ništa novoga niti se očekuje bilo kakvo iznenađenje. Na sreću i veselje građana Rijeke, trenutni gradonačelik Vojko Obersnel nada se svom slijedećem mandatu s, čini se, dvotrećinskom većinom glasova i doslovce pometenom oporbom. Zanimljivo je da je Obersnel, unatoč omjerima koji idu žestoko u njegovu korist složio jednu od impresivnijih kampanja koje smo imali prilike promatrati. Nadajmo se da će se nešto od Riječkog iskustva preliti i na druge sredine u nekom od slijedećih izbornih ciklusa.

Četvrtu lokaciju koju bih svakako spomenuo je Istra. U Istri Ivan Jakovčić već godinu dana muku muči s članom uprave Adrisa i izazivačem za poziciju župana Plinijem Cuccurinom. Osamnaest godina IDSa u Istri je ostavilo traga i otvorilo prostor za novu snagu, no veliko je pitanje koliko je relativno mala Istra sa svega 200.000 birača, klijentelizam i vrlo stroga piramida vlasti u Istri spremna tek tako predati vlast u ruke Cuccurinu, za kojeg se može reći štošta, ali sasvim sigurno ne da na vlast želi doći radi novca i moći. Jer ako ništa drugo, biti će na novoj županskoj poziciji manje utjecajan nego što je to dosada na poziciji člana uprave Adrisa i korporacije koja samostalno uplaćuje jedan vrlo impresivni postotak državnog proračuna cijele nam države.

Kao posljednje žarište spomenuo bih Osijek, no situacija je tamo toliko komplicirana i jednostavno više nije jasno tko se tamo natječe protiv koga, budući da su se predizborne koalicije stvarale i razvrgavale tijekom kampanje, a stranke su međusobno već toliko koalirale na različitim razinama da birač sasvim sigurno mora pretpjeti nekakvu štetu samim pogledom na birački listić.

Od manjih sredina, pažnju treba usmjeriti prema Kamanju gdje se prijavio samo jedan jedini kandidat za predsjednika općine te je tako pobijedio i prije datuma održavanja izbora. Ili primjerice Oroslavlje, gdje je zamijećen imresivan broj nevažećih potpisa umrlih birača za HDZovog kandidata, čime je HDZ diskvalificiran iz utrke te smo tako dobili još jednog pobjednika bez borbe.

Veliku ulogu u ovim izborima odigrali su i mediji koji su djelomice u cijelosti ignorirali ne samo kampanju nego su pod krinkom neutralnosti zanemarili odnose na terenu i na taj način pogodovali pojedinim kandidatima ili političkim grupacijama. U tome naravno prednjače TV kanali na svim razinama te pojedini medijski koncerni koji su očigledno odlučili sami krojiti sliku o tome kako bi hrvatska morala izgledati nakon izbora.

Puno toga se desilo i na internetu, ovo je prva kampanja gdje su nas oglasi kandidata doslovce obasipali na portalima i web stranicama do granice izdržljivosti i dobroga ukusa i vjerujem da mnogo ljudi zadovoljno trlja ruke i samo mogu pretpostaviti što će se desiti tijekom predsjedničke kampanje koja će malo većim tempom zasigurno krenuti od jeseni.

Dakle u nedjelju, svakako izađite na izbore i pritom budite jakoooo pažljivi što ćete zaokružiti i kakvu ćete vlast zaželjeti jer će vam se možda želja i ostvariti.

Categories
Politika

Još jedan vrlo osobni tekst o politici

Prije nešto malo više od dvije godine napisao sam tekst koji se zvao “Jedan vrlo osobni tekst o politici“. Nekako postoji očekivanje da će novinari biti neutralni u svemu onome o čemu pišu, a onda se to očekivanje prelilo i na blogere s čime se ja ne slažem. U tom tekstu vrlo sam jasno napisao gdje su moje političke preference bile u času kada se trebalo odlučiti za koga glasati na lokalnim izborima. Neke je to tada malo šokiralo (iako je moj stav ionako bio jasan i bez javne deklaracije), a mnogima se ipak dopalo – i nekako si mislim da je to bila ispravna stvar za napraviti i da je to trebalo učiniti.

Danas istu stvar radim i za lokalne izbore. Za mjesec dana biramo novog gradonačelnika i novu gradsku skupštinu. Moj glas će ove godine ići Josipu Kregaru, zato što smatram da način na koji se upravlja ovim gradom nije dobar i zato jer smatram da nam treba nezavisni kandidat koji može prodrmati ustajalu strukturu koja je već okoštala oko gradske uprave.

Ovo su prijelomni izbori jer se po prvi puta koristi direktni izbor gradonačelnika, uskoro treba ustrojiti i cijelu gradsku upravu po novom modelu i mislim da nam trebaju ljudi koji nisu političari. Kregar nije političar (iako je blizak politici), sudjelovao je u izradama mnogobrojnih zakona i osvjedočeni je borac za transprarentnost i protiv korupcije. Jedina meni poznata afera koja se veže uz njegovo ime je ona o kreditu iz Posmrtne pripomoći koji je u cijelosti vraćen i koji je bio sporan zbog toga što je bio dan pod povlaštenim uvjetima koje su uživali i ostali djelatnici posmrtne pripomoći u to doba.

Josipa Kregara i osobno poznajem kroz niz različith seminara i predavanja na kojima smo zajedno sudjelovali i nije osobita tajna da sam i sam svojim savjetom pripomogao njegovoj kampanji.

Lijepo Vas molim da ovo uzmete na znanje, te da sve moje tekstove ubuduće do isteka izbora promatrate kroz prizmu moje odluke.

Unatoč brdu optimističnih tekstova o Kregarovoj kandidaturi u proteklih nekoliko dana, smatram da su izbori daleko od odlučenog te da je Milan Bandić i dalje u žestokoj prednosti, da li se Zagreb umorio Milana i hoće li Kregar dobiti podršku glasača to ćemo tek vidjeti, no ako se ne pokuša nikada nećemo niti saznati.

Misao dana:
Make sure you have a different opinion and people will talk about you.

Categories
Priroda i društvo

Zagrebačke mjere za poticanje recesije

Grad Zagreb je objavio tzv. anti recesijske mjere. Dokument o tome možete vidjeti ovdje. Ovo je moj komentar na taj tzv. program.

  • nema otpuštanja, smanjenja plaća i ostaloga; ovo uopće nije aniterecijska mjera nego je to “sve po starom mjera” – u državi u kojoj pada broj zaposlenih u kojoj je država skinula plaće svojim službenicima od kojih većina živi u zagrebu, a čiji porez na dohodak bi se morao sliti u zagrebačku blagajnu – jednostavno nije realno da prihodi grada ostanu održivi i da to nema utjecaja na plaće uposlenih koji troše cca. 1/4 ukupnog zagrebačkog proračuna. Dvije trećine prihoda grada Zagreba ovisi o porezu na dohodak i nema šanse da se ukupno smanjenje zaposlenosti i plaća u javnom sektoru ne osjeti do te mjere da svega 300mil kuna ušteda pokriju novonastalu rupu.
  • smanjenje plaća dužnosnika; po projekciji gradskog poglavarstva štedi svega 3mil kuna godišnje, to je isključivo demagoška mjera jer je očito da sudjeluje u ukupnom budžetu sa 0,4%. Pohvalno ali nimalo impresivno.
  • uštede korisnika proračuna: nisu specificirane, no ukupni iznos svih ušteda je 300mil kuna što je oko 4% proračuna i to ovogodišnjeg proračuna koji očito nije uključivao krizu prilikom izrade, ispada kako grad zagreb predviđa upola manju krizu od primjerice centralne države koja je jasno rekla da joj nedostaje 11mlrd kuna ili 10% proračuna.
  • zamrzavanje cijena komunanlnih usluga: u okolini kada je cijena energenata pala u odnosu na 2008, u jeku recesije kada cijene padaju a ne rastu zadržavati cijene na istom nivou je više mjera zaštite profita nego antirecesijska mjera. Gdje su i hoćemo li ikada vidjeti uštede koje generira Zagrebački holding?
  • smanjenje komunalnog doprinosa: čitaj smanjuje se cijena građevnih dozvola, ako postoji mjera koja pogoduje kapitalu a ne zagrepčanima onda je to ova (uočite da piše do 10% a ne samo 10%).
  • subvencioniranje obnove fasada: ovo je gradski program koji traje već godinama i kakve on uopće ima veze s recesijom? Uostalom na to je grad obavezan zbog spomeničke rente koju naplaćuje.
  • interevntni fond za poduzetnike: ako se kaže da jedno novostvoreno radno mjesto košta cca. 50.000 eur ili 350.000 kn, ovom mjerom ćemo dobiti cca 70 radnih mjesta koje moraju zaustaviti grad u recesiji, impresivno (ako su superheroji).
  • “osigurati kroz transparentnu javnu nabavu”: tko o čemu nego Bandić o transparentnim javnim nabavama… I svi se grohotom nasmijaše.
  • investicije: u slijedećem razdoblju predviđeno je ukupno 19.415.000.000 kuna (da, skoro dvadeset milijardi kuna), sve to u trenutku kada nije moguće dobiti financiranje na otvorenom tržištu, a investicije uključuju bisere poput dinamovog stadiona u iznosu od 3.000.000.000 kuna čime će dinamov stadio postati vjerojatno najskuplji stadion na planeti i bližoj i daljoj okolici.
  • energetska učinkovitost: predviđeno svega 5mil kuna, a grad na kupnju žarulja godišnje potroši skoro pa toliko, toliko o učinkovitosti.
  • osnivanje povjerenstva za urbanu komasaciju: ovo zvuči kao odbor koji će okrupnjivati zemljišta po gradu, dakle kupovati gradskim novcem parcele od građana i potom ih prodavati zainteresiranim privatnim developerima, gdje smo li to već čuli (da, bundek i zgrada od gucića, superkonzum od Ferenčaka i slično).
  • inicijativa za smanjenje cijena proizvoda široke potrošnje za 10%: i svi se grohotom nasmijaše (po drugi puta).
  • povratak urbanističke i građevinske inspekcije: pa gdje su do sada bili, i zašto inicijativa?
  • obročno plaćanje nezakonito sagrađenih objekata: legalizacija urbanog kaosa – ovo ide direktno za naselja gdje Bandić stoji najbolje.
  • investicije 2: dodatnih 9.880.000.000 kuna, dakle došli smo skoro do 30mlrd kuna, u stvari kada se pridoda investicija u vodoopskrbu to je preko 30mlrd kuna, ukupni budžet grada zagreba je oko 7.5mlrd kuna (bez recesije) i kada b apsolutno svaka kuna otišla u investicije i apsolutno ništa drugo ne bi bilo plaćeno (plaće, socijala, kultura, zdravstvi i sve ostalo što ide) i onda bi ostali dužni. gradovi imaju jasna ograničenja u smislu veličine zaduženja i ovi planovi za nekoliko redova veličina premašuju ono što zagreb može učiniti.

Izbori su blizu i sada je to očigledno.

Misao dana:
No man is happy without a delusion of some kind. Delusions are as necessary to our happiness as realities.